U utorak, 7. listopada 2014., s početkom u 19 sati, u Galeriji umjetnina grada Slavonskog Broda, Likovni salon "Vladimir Becić”, bit će otvorena izložba "Skulpture” - Petra Dolića, Petra Hranuellija, Vedrana Staničića i Marine Stoponje. Izložbu je moguće razgledati do 15. prosinca 2014.
Predgovor
Branko Ružić je šezdesetih godina prošloga stoljeća, tragajući za preobrazbom tradicionalne forme, uvođenjem novih kiparskih sadržaja, brisanjem granice između malih i velikih tema, otvorio svojim djelom vrata mnogim kiparima mlađe generacije. Ideja nam je svake godine, njemu u čast, a u prigodi godišnjice njegove smrti, predstaviti kiparski opus nekog od umjetnika koji baštini bogato naslijeđe, i Ružića ali i ostalih graditelja hrvatske kiparske povijesti.
Ovaj put radi se skupnoj izložbi četvero umjetnika naizgled različitih poetika i kreativnih izražajnih mogućnosti, kojima je, međutim, zajednička nepresušna stvaralačka strast, koja svoje uporište nalazi u sentenciji „Kamen se ne može obrađivati maglom" ( V.Mačukatin). Cilj njihovog djelovanja je stvoriti čist oblik i čvrst,moćan volumen. Oni su od onih čija djela svjedoče da je baština moderne umjetnosti nepotrošena.
Petar Dolić, Petar Hranuelli, Vedran Staničić i Marina Stoponja u čvrstoj su sinergiji unatoč različitosti njihovih umjetničkih poetika. Okupljeni u neformalnu grupu čiji je „dobri duh" kipar Hranuelli, koji u svojoj Galeriji u Stenjevačkoj ulici ne samo da izlaže i prezentira javnosti njihova djela, nego i organizira umjetničke susrete i druženja, ovdje se predstavljaju sa svojim recentnim radovima.
Petar Dolićkipar je čiji je rukopis izgrađen na morfologiji jasnih oblika i čistih volumena. Nadahnut prirodom, (prividno) izuzetnom lakoćom stvaranja, u najnovijem ciklusu apstraktnih formi isklesanih u plavom staklu, gradi kiparska djela koja za krajnji rezultat imaju gotovo meditativno djelovanje. Njegova umjetnička ostvarenja, iako u dijalogu s kiparskom tradicijom, nose premise reduktivne estetike modernizma. U svom procesu apstrahiranja i stilizacije likovnih tvorbi, prisutna je trajna težnja za minimalnom kiparskom intervencijom u materijalu. Elementarnim sredstvima stvara željeni dojam, pri čemu ostajemo zadivljeni jednostavnošću konačnog rješenja. Iščitavanje skulpture započinje na površini, koja je namjerno na mjestima ostavljena gruba i neobrađena , a uvodeći element izvana, svjetlo, njegovim prolaskom kroz volumen skulpture, gledateljeva sepercepcija dalje usmjerava i vodi do same jezgre skulpture.
Petar Hranuelli je kipar potekao iz bračke klesarske škole, koja ga je podučila znalačkom pristupu raznim vrstama kamena.Pun poštovanja prema materijalu kojem pristupa s namjerom da ga preobrazi u umjetničko djelo, uspješno prijateljuje sa sirovim kamenom, s njime vješto komunicira, brusi ga i polira, izlažući svoju kiparsku misao putem figure.
Njegove skulpture iako formatom prilično malene, monumentalne su po svom oblikovanju volumena. Davorin Vujčić u katalogu „Skulptura u kamenu 1991.-2011.) pripisuje im duhovitost, dopadljivost, finoću i svježinu. Tražeći suvremene vrijednosti u slojevima baštine, nadahnuće pronalazi u drevnim simbolima, prije svega prethistorijskim Venerama:
„One ne samo da predstavljaju nesvakidašnju senzibilnost jedne rudimentarne i pred klasične forme koja nije slučajna, već ujedno pretpostavljaju podrijetlo svih drugih antropomorfnih predstava koje su kasnije nastale upravo temeljem takvih primjera odnosno njima sličnih prapovijesnih uzora. U tom pogledu ove Venere pretpostavka su ne tek senzibiliteta već i hrabrosti povratka izvornome, samosvojnom i neukalupljenom modelu kiparskog izraza sada prikazanog u suvremenoj izvedbi načinjenoj modernim umjetničkim alatima." ( Marijan Grakalić).
Vedran Staničić u svome radu polazi od arhetipske slike žene, „a arhetipska slika žene jest žena - s oblinama. Osim toga, kiparski gledano, skulptura jest umjetnost čvrste, oble forme, koju bi ljudi poželjeli dodirnuti, o b g r l i t i, a ne nabosti se na štapić." ( V. Staničić). Staničić
nastavlja liniju onih kipara koji ostajući vjerni figurativnim oblicima njeguju poseban vid humora ( Bourek, Lipovac). U njegovim radovima prisutan je element igre, a njegove „Buhtlice" punog su oblika, poliranih, glatkih i dotjeranih tijela, s ponekim simboliziranim detaljem, koji ih vremenski smješta u sadašnjost.„Odmaknuto od klišeja, zaigrano i suvremeno, redaju se prikazi koji u sebi stapaju arhetipsko nasljeđe i ikone modernog svijeta. Na taj način žena iz forme gotovo mitskog obola velike majke na što ovdje asocijativno upućuje forma skulpture, postaje oslobođena predodređenosti i otvorena za to da sve svoje izvorne ženske atribute predstavi i kao dio igre i zabave, veselja i životne radosti. (Marijan Grakalić)
Marina Stoponja predstavlja se skulpturama koje su dio recentnog ciklusa na kojem radi unazad 5 godina, a dio su doktorskog studija na ALU, u sklopu istraživanja koliko tema može biti obrađeno jednim baznim oblikom (jastukom). O Marini Stoponja Šimat Banov u knjizi „Hrvatsko kiparstvo od 1950. do danas" piše kao o kiparici koja „svojim djelima iskazuje jasnoću i jednostavnost…". Njene skulpture strogih su formi; na njima nema mjesta za hrapave i grube površine oblika, sve je polirano do savršenstva („Jastucima klesanima u mramoru efektno je izrazila nesuglasje privida i istine" ( D.Vujčić: Skulptura u kamenu 1991.-2011.)).
Po načinu promišljanja i pristupu motivu njene skulpture nalaze svoje mjesto u okrilju hiperrealizma i popartističkih promišljanja. Poigravajući se stereotipima gradi svoje skulpture kojima je konstanta jastuk isklesan iz makedonskog sivca ( osim u Jahačici bez gaćica u kojoj je istesan od hrasta), a u kojima spretno koketira s temom erotike.
"Forgoten emotions " simbolički predstavlja kraj jedne ljubavi, namjerni zaborav ( jastuk je ovdje jak erotski i emocionalni simbol, a sjekira predstavlja konačni rez, kraj i na kraju smrt ljubavne veze. "Jahačica bez gaćica" mobilna je skulptura-akt, koja proizvodi zvuk sličan galopu kada se mramorna "jahačica" zanjiše na drvenom jastuku.
Trodjelna skulptura "Lady boy"( s podnaslovima Pleasure, Diet i Style)pokazuje autoričin kritički pogled, svijest o današnjoj dominaciji medija i trgovačkih centara nad društvenim, rodnim i drugim pitanjima današnjeg društva.
Skulptura "AnimaR" svojevrstan je autoportret; glava na jastuku kao glatka jasna površina u stvari autoportret u prenesenom smislu jer je odraz kiparičinog karaktera, njene duše u kojoj se svatko može ogledati. Njen naziv je dosjetljiva igra riječi (anima lat. duša, dodajući slovo R na kraju nastaje anagram i daje premiještanjem slova ime Marina).
Romana Tekić
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -