3276
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - U petak, točno u podne, u brodskoj Gradskoj knjižnici, Društvo hrvatskih književnika, Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski i Gradska knjižnica obilježili su 100 godina od smrti hrvatskog književnika i katoličkog svećenika Ferde Filipovića (Velika Kopanica, 25. svibnja 1933. – Đakovo, 16. rujna 1916.).
Ferdo Filipović 1852. završio je Bogosloviju u Đakovu 1852. Kao kapelan radio je u Gorjanima i Nijemcima, službu župnika imao je u Zemunu (1861–69), Levanjskoj Varoši i Drenju kraj Đakova. Od 1911. začasni je kanonik Bosansko-srijemske biskupije. Sabirao je narodne pjesme, pripovijetke, crtice iz hrvatske prošlosti te pisao članke o drevnoj povijesti Slavena, o selima Gorjani i Nijemci te nabožne spise. Objavljivao je u različitim časopisima, kalendarima i almanasima (Neven, Slavonac, Sloga i drugi). Za mladež je sastavio Nauk katoličke vjere (1868). S bratom, književnikom Ivanom, uređivao u Osijeku kalendar Narodna knjiga (1858–60). Jedan je od tvoraca hajdučko-turske i pseudopovijesne novelistike 1850-ih i 1860-ih.
U Okruglom stolu sudjelovali su dr.sc. Tanja Ileš (Odjel za kulturologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku) s temom Narodna knjiga Ivana i Ferde Filipovića, mr.sc. Luka Marijanović (Nadbiskupija đakovačko-osječka) s temom Svećenik i književnik Ferdo Filipović, Ivan Stipić (Gradska knjižnica Slavonski Brod) s temom Ferdo Filipović u Leksikonu brodskih pisaca te Mirko Ćurić (DHK Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski) s temom Ferdo Filipović kao dio đakovačkog književnog kruga sredine 19. stoljeća. Književne tekstove Ferde Filipovića interpretirao je dramski umjetnik Luka Stilinović.
Uvodno, otvarajući skup, ravnatelj Gradske knjižnice Ivan Stipić rekao je:
- Obilježavanjem stote obljetnice smrti svećenika i pisca Ferde Filipovića Gradska knjižnica iznova pokazuje svoju brigu i skrb za ljude i njihovo pisano nasljeđe koje je odredilo kulturnu putanju samoga Grada, i ne samo njega. Govoreći o Ferdi Filipoviću, neizostavno je spomenuti cijelu obitelj Filipović (Adama Filipovića Heldentalskog, Ivana, Miju) odnosno cijelu obitelj koja, poput obitelji Brlić i Pilar, predstavlja kako kultrurni, tako i društveni fenomen na prostorima omeđenim ravnicom – istaknuo je Stipić te dodao:
- Kako ustanove poput Knjižnice u svom pomalo skrivenom predznaku nose i potrebu ponovnog otkrivanja, ponovnog zapamćivanja ljudi i njihovih postignuća, današnje je obilježavanje i svojevrsno ponovno memoriranje značajnih, a pomalo, negdje, na rubovima vremena, ostavljenih ljudi, onih koji su utkani u našu povijest, kulturu i život.
Tatjana Ileš govorila je o tri broja kalendara-godišnjaka koji su u Osijeku od 1858. – 1860. po nazivom Narodna knjiga uređivali i izdavali braća Ivan i Ferdo Filipović. Ileš je kroz svoje izlaganje dala sadržajni i strukturni oris tih kalendara te naglasila njihovu važnost u stvaranju čitalačke publike.
Sličnu važnost radu Ferde Filipovića pridao je i Luka Marjanović, a Mirko Ćurić jednostavnost fabula, strukturu likova, zapleta i raspleta te poruka (uvijek, na kraju, pobjeđuju 'dobri') u Filipovićevoj pseudo-povijesnoj novelistici usporedio s današnjim popularnim TV novelama i sapunicama što je, u Filipovićevo vrijeme, imalo snažan utjecaj na popularizaciji čitanja u narodu.
Govreći o Velikoj Kopanici, kao svojevrsnom onodobnom rasadištu značajnih intelektualaca, Luka Marijanović je spomenuo činjenicu tadašnje Vojne Krajine koja je, pored nekih negativnih odraza na hrvatsku zbilju imala i pozitivne odraze, ponajprije u školstvu. Naime Velika Kopanica osnovnu školu dobila je 1764. godine, odnosno iste godine kada je Marija Terezija donijela preporuku o osnivanju škola u svakoj, tada uspostavljenoj satniji. Nakon restrikcija i zatvaranja škola, ona u Velikoj Kopanici, uz još samo dvije trivijalne škole na području brodske pukovnije, nastavila je kontinuirani rad. O tom povijesnom kontekstu Marijanović je rekao:
- Povjesničar đakovačke biskupije Emerik Gašić ističe kako je Velika Kopanica, nekoć veliko i ugledno graničarsko selo, nedaleko od Slavonskog Broda, od pamtivijeka imala mnogo školovanih ljudi. Naročito je iz nje bio velik broj vojničkih časnika i svećenika. Tako je iz nje bilo niz učitelja, profesora pa čak i sveučilišnih profesora, te ostalih činovnika i namještenika. Jedan od njih je bio Ivan Filipović, književnik i pedagog, kojega hrvatski učitelji priznaju svojim učiteljem i ocem hrvatskog školstva. Stekao si je trajne zasluge što je organizirao hrvatske učitelje (i antiklerikalno ih usmjerio - iako je bio brat Ferde Filipovića, koji je također bio svijetlo ime iz redova našega svećenstva) – primijetio je Marijanović te nastavio:
- Poznat je nadalje biodr. Josip Matasović, veliki poznavatelj narodnog života, a između petnaest svećenika koji su potekli iz Velike Kopanice svakako moramo spomenuti Adama Filipovića, župnika u Gorjanima, koji je u vrijeme ilirskog preporoda bio poznati hrvatski književnik, a u svojoj župi tako uzoran da je umro na glasu svetosti (25. rujna 1871.). prozvali su ga „slavonskim Vianneyem".
Da i u suvremenoj Velikoj Kopanici vode računa o svojim zaslužnicima iz prošlosti govori i činjenica što je skupu bila nazočna i načelnica Općine Ružica Vukovac koja je, pozdravljajući okupljene, upravo to i naglasila.
Koliko su neki Velikokopaničani nezaobilazni u literaturi govori i bibliografija koja je u prilogu.