1693
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Nakon otvorenja izložbe ratnih fotografija ''Hrvatski istok u Domovinskom ratu'' u utorak,19. siječnja, u Državnom arhivu u Slavonskom Brodu istu je večer održano i predstavljanje 13. broja Glasnika arhiva Slavonije i Baranje koji je po prvi puta izašao u nakladi četiri slavonska arhiva, Državnog arhiva u Osijeku, Državnog arhiva u Slavonskom Brodu, Državnog arhiva u Virovitici i Državnog arhiva u Vukovaru.
- Upravo ove godine se navršava 25 godina kako je pokrenut Glasnik, tj. realizirana je inicijativa da se ova publikacija pojavi u arhivističkoj struci u Hrvatskoj. Izlaženje Glasnika inicirao je 1991. godine tadašnji ravnatelj Državnog arhiva u Osijeku mr. sc. Ante Vukadin koji je ujedno bio glavni i odgovorni urednik. Časopis izlazi kao dvogodišnjak, iako se planiralo, i danas se planira, da izlazi svake godine, ali to će ovisiti o financijskim mogućnostima. Od drugog do 11. broja urednik Glasnika bio je dr. sc. Stjepan Sršan, a 12. i 13. broj uredila je profesorica i viša arhivistica Zita Jukić. U uvodu prvog broja mr. Vukadin rekao je kako je namjera uredništva i izdavača potaknuti arhivistička i povijesna istraživanja i povijesne studije u Slavoniji i Baranji, te da časopis ima svojstva znanstvenog i stručnog glasila.
- Kao član uredništva Glasnika, od trećeg do 13. broja, mogu stvarno bez pretjerivanja reći da je časopis do sada ispunio namjere i prvog urednika, Ante Vukadina, i njegovog nasljednika Stjepana Sršana. Dakako, usudim se reći, i Zite Jukić. Mogu također istaknuti da ni po čemu, u zadnjih 25 godina, ovaj časopis ne zaostaje svojim radovima i objavljivanjem arhivskog gradiva za sličnima iz arhivističke zajednice u Republici Hrvatskoj. Štoviše, u ovome trinaestom broju, nakon višegodišnjih nastojanja realizirana je težnja članova uredništva da članovi uredništva budu i kolege izvan Republike Hrvatske. Tako su u ovome Glasniku članovi uredništva, pored Siniše Bjedova (ravnatelja Arhiva u Osijeku), Dijane Cenger (ravnateljice Arhiva u Virovitici), Stjepana Prutkija (ravnatelja Arhiva u Vukovaru), te moje malenkosti, i pokojni dr. Odor Imre, do svoje smrti 2015. ravnatelj arhiva u Pečuhu, zatim Stevan Mačković, ravnatelj Istorijskog arhiva u Subotici i prof. dr. Izet Šabotić, profesor na Filozofskom fakultetu u Tuzli i bivši ravnatelj Arhiva u Tuzli.
- Časopis kojeg predstavljamo ovdje u Brodu tiskan je krajem 2015. godine. Po prvi puta u njegovoj povijesnici izdan je u zajedničkoj nakladi Državnog arhiva u Osijeku, Državnog arhiva u Slavonskom Brodu, Državnog arhiva u Virovitici i Državnog arhiva u Vukovaru. Time se napokon dogodilo da ovaj časopis bude doslovno glasnik arhiva Slavonije i Baranje. U najnovijem Glasniku objavljeno je šest izvornih znanstvenih radova, devet preglednih i pet stručnih radova. U ovome broju je objavljeno i četiri rada Brođana. Na kraju bih pozvao na suradnju sve zainteresirane istraživače, s nadom kako će časopis i dalje, ja se nadam, ostati prepoznatljiv i nezaobilazan čimbenik budućih historiografskih tema, naglasio je mr. Ivan Medved.
- Pripremajući izložbu 2014. godine u povodu obilježavanja 100 godina od početka Prvog svjetskog rata kojemu se, zajedno sa brojnim drugim ustanovama u Hrvatskoj, priključio i Državni arhiv u Slavonskom Brodu, došla mi je pod ruke spomenica Opće pučke škole u Dubočcu. U njoj me privukao tekst vezan za Prvi svjetski rat i na temelju tog arhivskog gradiva napisala sam članak koji je objavljen u zadnjem broju Glasnika. Tekst mi je bio zanimljiv zbog toga što tadašnji učitelj Franjo Ročić, koji je u to vrijeme radio u Dubočcu, opisuje društveno-politička događanja ne samo u školi već i u selu, ali i svijetu. U tom tekstu se učitelj, naprimjer, žali na općinskog upravitelja Josipa Matijevića koji je dao izjavu kako djeca ne trebaju pohađati nastavu za vrijeme rata, nego je bolje da ostanu kod kuće i pomažu majkama i bakama jer su očevi i djedovi otišli na ratište. Tome se učitelj Ročić suprostavio jer na temelju izjave Matijevića 1914. godine od 71 učenika samo ih je 30 došlo na nastavu. Učitelj nije mogao objasniti roditeljima koliko je bitno obrazovanje djece za budućnost i suprotstavljao se upravitelju organizirajući djecu da pomažu roditeljima na način da su tijekom pohađanja nastave išli i u prirodu skupljati kupinovo lišće od kojeg se pravio čaj za ranjenike.Također je organizirao djecu da od kuće donose bijelo rublje i od toga su se pravili zavoji, materijal za ranjenike u brodskim bolnicama.
- Učitelj Ročić pisao je i o političkim zbivanjima u svijetu za vrijeme Prvog svjetskog rata. Čak je pojedinačno naveo svaku državu, datum i godinu njenog uključenja u rat. Isto tako donio je i cjenik živežnih namirnica gdje se mogla vidjeti inflacija između 1916. i 1917. godine, pa se vidi kako je npr. krumpir u godinu dana skočio sa 36 na 140 kruna, ili grah sa 60 na 350 kruna. Jedna od zanimljivosti teksta učitelja Ročića je i njegov popis poginulih, nestalih i ranjenih mještana Dubočca, rekla je na kraju Gordana Slanček.
- Nastojali smo uredništvo časopisa proširiti na međunarodno, te organizirati tehničke i financijske pretpostavke za sudjelovanje četiri slavonska arhiva. Do 12. broja, većina posla oko izdavanja Glasnika bila je na Državnom arhivu u Osijeku, a 13. broj je sa sudjelovanjem četiri arhiva, tako da su programi prema Ministarstvu kulture Republike Hrvatske išli sa četiri strane, ako možemo tako reći. Puno aktivnije se uključuju svi arhivi, a prije svih krivac za časopis su autori. Autori čine časopis i što su kvalitetniji autori time i časopis dobiva na vrijednosti.
- Prvo smo nastojali pozvati i one autore koji imaju već veliko iskustvo u istraživačkom i historiografskom radu, kao i mlade kolegice i kolege koji svakodnevno obilaze Arhiv i istražuju arhivsko gradivo. Smatramo da je jako važno da taj dio posla bude odgovarajuće prezentiran, jer svako istraživanje tih mladih kolegica i kolega i svaki njihov članak je jedna kockica iz mozaika bogate povijesti ovoga područja, a mislim da to treba prepoznavati sve više i više. Druga promjena u ovome broju je što smo osigurali dvostruko slijepo recenziranje za svaki rad. To znači da smo pokušali izbjeći neke osobne odnose i poslali smo recezentima anonimne radove kako bi ih oni ocijenili što objektivnije, što više ispravili radove i te ispravke mi smo anonimno proslijedili autorima. Meni je bilo jako drago pratiti taj proces jer svi autori prihvatili su konstruktivne kritike od recenzenata i bilo mi je drago da je to, pretpostavljam, značajno doprinijelo kvaliteti cijelog časopisa. Sami recenzenti su autoriteti u povijesnoj, ali i arhivskoj struci te su dobro odradili, po mom mišljenju, veliki i važan posao.
- Treća stvar koju smo promijenili je dizajn časopisa za koji je zaslužan gospodin Zvonimir Bonjaj iz 3D studija i ja se nadam da će dobro doći i vizualno osvježenje. Prije smo znali imati tematske brojeve, pa su primjerice posebno obrađivana uprava, školstvo, gospodarstvo itd., a na zahtjev upravo istraživača i autora prekinuli smo s tom praksom i prihvatili sve teme koje su autori htjeli predati, kako bi privukli što više autora. Naravno, Prvi svjetski rat se i u ovome broju nametnuo kao glavna tema i ona je u prvom dijelu časopisa, a potom slijede druge povijesne teme, obrada arhivskog gradiva, objava gradiva, i sve ono što je već gospodin Medved rekao. Nadam se da će čitatelji biti zadovoljni sa časopisom i smatram da ćemo u istraživanju i upoznavanju zavičajne povijesti imati i dalje svoje mjesto, kazala je za kraj urednica Zita Jukić.