2033
Prikaza
2
Komentara
SLAVONSKI BROD - Državni arhiv u Slavonskom Brodu, nakon otvorenja izložbe ''Sve je to rock'n'roll'' u svibnju ove godine te organizacije prve rock večeri 9. listopada, u četvrtak, 15. studenoga, u svom izložbenom prostoru, organizirao je drugu tematsku rock večer pod nazivom: Gdje se sviralo nekad, a gdje sad?
Gosti panel diskusije su bili glazbenici Mirko Sečić, Damir Bjelobrk i Vladimir Jevicki te Borislav Stipić (organizator nekih od najvećih rock događanja u Slavonskom Brodu 80-ih). Glazbeni gosti večeri su bili mladi glazbenici (srednjoškolci) iz brodskog rock sastava Neverminds. Voditelji diskusije su bili arhivisti Katarina Aladrović-Mehandžija i Domagoj Zovak.
O prostorima su govorili i neki od posjetitelja rock večeri, većinom gosti koji su pozvani od organizatora da kažu nešto o svojim iskustvima. U diskujiji su još sudjelovali Tvrtko Matanović (Građanska inicijativa za mlade), Željko Jerković (vlasnik caffe bara Derby), mr. sc. Ivan Medved (ravnatelj Državnog arhiva u Slavonskom Brodu), mr. sc. Jugoslav Gojković, dr. med. (Kino-klub Paluba 7), Željko Grgurević (glazbenik) i Željko Balabanić (glazbenik i tonac).Kako je izgledala brodska rock scena osamdesetih i kako su se organizirali rock događaji tada u Brodu govorio je Borislav Stipić, jedan od glavnih organizatora najvećih manifestacija u to vrijeme:
- Sredinom osamdesetih društvene okolnosti su bile takve da je partija zbog ''topljenja leda'' u Moskvi malo popustila. To je činjenica, međutim okolnosti su bile takve da kad ljudi osjete da druga strana popušta, onda se još jače angažiraju. Razlika je velika u odnosu na današnje vrijeme jer sad u ovim okolnostima kakve jesu, društvene, gospodarske, socijalne, kao da vlada apatija. Sve više vlada ta apatija.
Tada se, sredinom osamdesetih, počela razvijati jedna drskost prema institucijama. Ja konkretno nisam bio član ničega od onoga što je Brada ranije rekao. Štoviše, naglasili su mi da, s obzirom da nisam član, da znaju tko sam, i da pazim što radim. Da si sam odredim granice. Ja sam zapravo uvijek propitkivao te granice. Tako smo imali situaciju, što mladi možda neće vjerovati, da na Korzu za Dan mladosti jedan vrlo mladi bend na bini zapjeva ''Kriste, sad smo u tvoje ime svi''. Možete takvo što zamisliti u socijalizmu ili komunizmu!? Naravno da smo ih ''skinuli sa mikset'' jer smo se, kao organizatori, uplašili. Djeca se nisu bojala. S druge strane, ta jedna drskost je išla za tim da smo se suprotstavljali službenom SIZ-u kulture. Nas je tada jedan uvaženi brodski političar redovito odbijao za novce i nikada nismo dobili ni jedne lipe, današnjim rječnikom rečeno.
Stipić: ''Razlika je velika u odnosu na današnje vrijeme jer sad u ovim okolnostima kakve jesu, društvene, gospodarske, socijalne, kao da vlada apatija. Sve više vlada ta apatija''
O čemu se radi: Jedan dobar koncept je zamislio Dragutin Živković (kasnije tajnik Centra mladih). Mi mladi smo u to vrijeme sami zarađivali novce. Bila je tada Omladinska zadruga (kao danas Studentski servis) i 20 posto od svakog sata rada slijevalo se u Zadrugu. Tada je Živković rekao da to tako dalje ne ide jer ne treba ta sva sredstva koristiti za plaće već treba dio vratiti omladini.
Tada je otvoren Centar mladih. U njemu su glavnu ulogu imali Miljenko Bogdanović-Miki, koji je vodio i glavninu programa te uz njega Dražen Kasun. Oko 1986. godine, budući da je zamrla Književna omladina koju je vodio Toni Bartek, Stanko Ferić i dr., meni je palo na pamet da idemo to revitalizirati. Krenuli smo s tim, pridružili su nam se Željko Ećimović, Hrvoje Bilić i Željko Čavčić, trojac koji je osnovao VIS ''Sjećanja''. Oni su s nama svirali. Ubrzo nakon toga osnovali smo i Muzički omladinu.
Mi smo inače uvijek plaćali prostore, redovito smo imali svirke u domu ''Đuka Matanić'' (danas J.J. Strossmayer), nije bilo redara ni zaštitarskih firmi, nego smo morali otići kod čika Steve u tadašnju miliciju, i platiti 4 dnevnice za dvojicu milicajaca. Sviralo se i u Omladinskom klubu.
Nastojali smo afirmirati autorsku glazbu, ''tezga'' nas nije zanimala, tako da smo redovito u domu ''Đuka Matanić'', skoro svake subote, imali nastupe jednog ili dva benda. Kako je bilo teško pokriti sve troškove organizirali smo Pop-rock fantaziju - godišnji natjecateljski koncert (u dvorani na Klasiji) i Rock maratone na stadionu kraj Save.
Muzička je omladina 1989. godine organizirala Rock maraton, kada se mislilo nakon nekih afera sa novcem da je to nemoguće. Uključio sam SOFK-u (kao danas Zajednica sportskih udruga), medije, odradili smo marketing, tehniku, binu, zaštitare, struju itd. Imao sam drskosti u ime omladine potpisati ugovor od 60.000 njemačkih maraka za honorare izvođača i za razglas koji je tada bio drugi najjači u Jugoslaviji. Dolazile su brojne domaće grupe, od grupe ''Leb i sol'' iz Makedonije do ''Lačnog Franca'' iz Slovenije. Gostovale su i grupe iz Austrije i Grčke. U ''Đuri Salaj'', danas KKD ''Ivana Brlić Mažuranić'', tri godine zaredom imali smo susrete akustičara pod nazivom ''BAS''.
To je bila ta drskost. Danas te drskosti nema. Možda je to i dobro. Ja se ne bih isto usudio danas, možda zbog ovih godina se ne bih usudio. Ali ja vjerujem da ovi mladi ovdje imaju tu drskost i zato zahtjevajte od gospodina Ivanovića, Duspare, Marušića da dobijete prostor. Ne dajte da vam itko određuje program, tražite mogućnost da sami zaradite, da sami kreirate svoj program. U redu je da neka institucija treba skrbiti o Centru mladih, bilo to KKD ili neka posebna ustanova, međutim tražite način kako sami zaraditi novce. Ponavljam vrijeme je osamdesetih bilo drugačije, tada je bilo drskosti, danas vlada apatija.
O svom iskustvu u organizaciji rock događanja u kafiću govorio je ŽELJKO JERKOVIĆ, vlasnik caffe bara ''Derby'' jednog od malobrojnih ugostiteljskih lokala u Sl. Brodu (uz Rupu, Gem, Alfu...) u kojima se i danas rade rock svirke.
Jerković: ''...treba imati puno sreće sa strane organizatora i sa strane glazbenika, sreće sa stalnom strujom, dobrih odnosa sa susjedima...''
- Mogu reći iz svog iskustva da nije bilo lako organizirati rock svirku nekada, a nije niti danas. Ne vjerujem da će biti lako organizirati ni u budućnosti. Svima iz Građanske inicijative želim puno sreće u organiziranju takvih događanja u budućnosti u prostoru Centra mladih.
Domagoj me zamolio da dođem i nešto kažem o svojim iskustvima vezano za organizaciju svirke, naravno ne mogu govoriti o poslovnim tajnama, ali mogu reći nešto iz stvarnog života, prepričati jedan stvarni događaj.
Nedavno sam doveo jedan bend iz Zagreba i oni su trebali nastupati tu u Derbiju. Pred sam početak svirke došlo je do problema s jednim susjedom koji je zvao konobare i rekao: ''Zovite vlasnika, zovite vlasnika!'' Naravno ja sam popričao s njim. On mi je rekao: ''Ja sam susjed, da znate, jako veliki vjernik i sad ću Vam reći: U ime Isusa, dragog Boga, to tako neće ići!''
A sve je već bilo dogovoreno i stvar je samo u tome da je bila južina i bili su otvoreni prozori. Na kraju se svirka održala i sve je bilo u redu. Kao jedan zaključak mogu reći da treba imati puno sreće sa strane organizatora i sa strane glazbenika, sreće sa stalnom strujom, dobrih odnosa sa susjedima...
Mr. sc. IVAN MEDVED (ravnatelj Državnog arhiva):
- Moram reći da nisam ni znao u što se mi upuštamo kada smo prošle godine odlučili napraviti za 2012. izložbu o povijesti rock scene u Sl. Brodu. Meni je drago da je ova izložba, na neki način inicirala ove rock večeri. Ja apeliram na nas malo starije, jer mladi se izbore za prostor, ako nigdje drugdje onda barem u kafićima, da se organizira svirka malo starijih brodskih rokera kao što je npr. Šef, Exle, Sečić, Čizmek i drugi.
Ja mogu reći u ime arhiva da dok sam ja ovdje ravnatelj, da je ovaj prostor otvoren bilo kojem bendu, naravno da svira onako kako se može ovdje svirati. Meni je žao što tu ne može stati par stotina ljudi, ali i ova večer i vaša posjeta pokazuje da je naš mladi tim Zovak i Aladrović -Mehandžija na pravom putu. Svaka vaša inicijativa će dobro doći. Pozivam sve vas na daljnju suradnju sa animatorima ovih programa koji su otvoreni i za vaše ideje. Dapače, mi bismo htjeli da ova priča o rocku ne prestane 2012. nego da se nastavi i 2013. bez obzira koja izložba bila postavljena.
Mr. sc. JUGOSLAV GOJKOVIĆ (Kino klub Paluba 7):
- Ja sam bio gimnazijalac od 1973.-1977. i sve vrijeme smo mi išli na Plavo polje te Radnički dom. Gospodina Sečića sam gledao puno puta i na Brođanci. Što se tiče otvorenosti prostora i domova, kao što je zamjenik gradonačelnika rekao i kao što je gospodin Medved rekao: ''Ja vas pozivam'', dakle čovjek koji ima kompetenciju i pozove vas, a ljudi i onda ne vjeruju.
Gojković: ''Rečeno je ranije kako se nekoga mora poznavati. Ja se s tim ne bih složio. Mi smo dobili daleko veću podršku od Grada, a naišli smo na osobne prepreke.''
Paluba 7, čiji sam i ja jedan od aktera, je već pet godina gost u Radničkom domu. Što se događa? Rečeno je ranije kako se nekoga mora poznavati. Ja se s tim ne bih složio. Mi smo dobili daleko veću podršku od Grada, a naišli smo na osobne prepreke. Ja se i ovim putem zahvaljujem gospodinu Perčeviću, bez čije podrške nas ne bi bilo u Radničkom. Međutim, Paluba 7 neće moći prikazivati filmove u 12. mjesecu u Radničkom jer nam je rečeno da neće ni FAB imati za grijanje.
O čemu se tu radi? Dajmo mladima prostor u Radničkom i neka naplate ulaz i oni će se isplatiti. Onda dolazimo do problema parketa, pločica, smeta drugima. Znači da smo mi počeli smetati jedni drugima. To je problem. Kako je bilo moguće da je od 1972. do 1988. Plavo polje otvoreno mladima, a sad, čujemo od Tvrtka, Građanska inicijativa za mlade muku muči sa pitanjima kao što je: ''Hoće li ostati privatni kafić u Centru ili neće? Hoće li se dopustiti udrugama ili neće?'' Radi se o tome da se ne dopušta mladima, nema volja, nema interesa.
Inače ja sam skidao plakate po gradu, svaka čast mecenama po kafićima koji daju mladima prostor, ali ja se sablažnjavam kada vidim npr. Norijada-votka party 3 kune i sl. Tko to zarađuje na mladima?
E sad, jesmo li mi za mlade? Gospodin Medved je rekao da smo mi stariji odgovorni, generacije koje imaju moć. Mi smo studirali u protočnom sustavu, sada stavljamo balvane pred mlade. Tako je i sa prostorom. Naravno da oni neće moći osnovati udrugu, pa doći u nekakav dom i tražiti. Zato što će naići na lokalnog ''šerifa'' koji će reći: ''Nemoj, pusti to, razbit će nešto.'' Ali nije klima takva da on to zapravo ne smije reći mladima.
Hoće li Paluba 7 moći prikazivati u Centru mladih, zavisi od privatnih interesa. Hoće li netko zapravo zarađivati na mladima ili ne? Ja bih otvoreno rekao da je to tako.
ŽELJKO GRGUREVIĆ, član rock grupa Mladi, Rock Albatros, Čuvari Parka koji su autorski najproduktivniji bend u Brodu i okolici i koji je zaslužan za prvi glazbeni singl u brodskoj pop-rock povijesti 1985. godine, je govorio o svoji iskustvima sa prostorima s obzirom da je dosta nastupao izvan Sl. Broda i to preko 30 godina.
Grgurević: ''Sad zahvaljujući uglavnom dobrim gazdama kafića, koji imaju sluha i koji žele podići kvalitetu svog lokala i nivo prodaje sa nekim rock programom, oni ipak nalaze razumijevanje za glazbenike i otvaraju im mogućnosti da se izraze.''
- U početku se najviše nastupalo po zabavama u domovima na kojima je bilo šarolikog repertoara i naravno svi koji su tada svirali znaju da su morali sve i svašta svirati. Međutim svaki bend koji ima ambicija i koji drži do sebe mora ići na neku nadgradnju i da se autorski iskazuje. S obzirom da smo živjeli u malom gradu, na neki način nismo imali šansu da pokažemo sve što znamo i možemo.
Put do publike i put do sviranja po Hrvatskoj našli smo na taj način da sam stjecajem okolnosti živio i radio u Zagrebu 8 godina i to mi je dalo šansu i priliku da kao izdavač u diskografskim kućama radim na autorskim stvarima i da mogu plasirati to na tržište pa da vidimo što će ono reći. Pokazalo se da je to imalo određeni uspjeh i to nam je otvorilo vrata za nastupe širom Hrvatske. Svirali smo stvarno posvuda, od Dalmacije, Istre, Zagreba, Slavonije, pa čak i vani. To su bili prostori za tu namjenu, diskoteke i drugi prostori koji su tražili tu vrstu glazbe.
Međutim sada je vrijeme drugačije. Sad zahvaljujući uglavnom dobrim gazdama kafića, koji imaju sluha i koji žele podići kvalitetu svog lokala i nivo prodaje sa nekim rock programom, oni ipak nalaze razumijevanje za glazbenike i otvaraju im mogućnosti da se izraze.
Kako će to biti u budućnosti, teško je reći, ali u svakom slučaju želio bih poručiti svim glazbenicima, pogotovo mladima koji počinju, da ne gube nadu, jer jednostavno ako nema cilja onda dolazi do stagnacije i prestanka s radom.
ŽELJKO BALABANIĆ (član rock sastava To-to šin i čovjek koji je dugo radio na ozvučavanju rock svirki):
- Kao uvod mogu nabrojati prostore gdje se sve sviralo, to su: Dom Josip Rimac, Budainka, kod crkve u Varošu, Vinogorje, Podvinje, Bukovlje, dom u Malom Parizu, Osječka ulica, u Zrinskoj ulici gdje je sada knjižara, Omladinski klub, Plavo polje, Radnički dom, doma Đuka Matanić i dr. Bilo je preko 16 objekata za svirku.
Balabanić: ''Kada se organizira svirka onda se moraju angažirati zaštitari, od kojih uglavnom nema nikakve koristi jer ne rade ništa da spriječe uništavanje inventara u domu, pa ujutro kada dođe domar i vidi u kakvom je stanju dom i kaže to predsjedniku MO, onda dolazi do problema.''
Kada se organizirala svirka moralo se otići u miliciju kod čika Steve i to prijaviti. Trebalo je samo voditi računa da svirka ne bude 10. travnja. Znate zašto. Ulaznica se naplaćivala, šank je bio tu također, a neki su od šanka i neke objekte sagradili. Na kraju se sve više-manje isplatilo. Uglavnom ljudi je bilo uvijek puno na svirkama. Tako je nekada bilo.
Sad je ovakva situacija. Domovi su prešli, zna se, u čije vlasništvo i oni sada moraju prvo biti na raspolaganju za krstitke i sl. koje se otegnu do sedam, osam sati navečer. Kada se organizira svirka onda se moraju angažirati zaštitari, od kojih uglavnom nema nikakve koristi jer ne rade ništa da spriječe uništavanje inventara u domu, pa ujutro kada dođe domar i vidi u kakvom je stanju dom i kaže to predsjedniku MO, onda dolazi do problema. Kako će taj dom biti dan na korištenje ako se ne vodi briga o njemu od strane organizatora ili zaštitara.
Za kraj moram reći, da bi se bilo što organiziralo onaj koji organizira mora znati svoj posao i mora biti odgovoran. Malo je tko u stanju organizirati taj događaj po svim pravilima.
onoga dana kada ovakvi članci budu imali više komentara od onih političke tematike ja ću biti sretan čovijek,,,,,,,