5039
Prikaza
1
Komentar
SLAVONSKI BROD - U utorak, na Veliku Gospu 2017. godine gospodnje kad je, koprcajući se na odlasku zadnjeg toplinskog vala, zvizdan upekao preko 30 Celzijevaca, sat prije čaja u pet (hrv. five o'clock tea) u atriju najelitnije brodske ustanove - Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, regionalne jedinice Hrvatskog instituta za povijest u Slavonskom Brodu - javnosti nedovoljno poznat titular, organizirao je druženje 50-ak umjetnika iz raznih krajeva svijeta s brodskim kulturnim uglednicima: Silvijom Stilinovićem, Zoranom Tomcem, Draganom Begićem i Antom Prkačinom.
Budući da SBplus-ove reporterske snage za praćenje brodske kulturne scene koriste pravo na godišnji odmor, koje je situirano u kolektivnom ugovoru Udruge PLUS, mada nekvalificiran, potpisnik priloga preuzeo je odgovornost zabilježiti taj kulturni događaj u nevrijeme.
Iz više razloga, bio bi to medijski skandal da događaj nismo 'pokrili', a kao primjer izdvajamo razlog koji nam se učinio višeslojno znakovit. Naš povremeni kolumnist, Petar Bašić, tvrdi kako je "Ante Prkačin, najveći zaštitni znak (hrv. brand) Slavonskog Broda, a tvrdnju ilustrira osobnim doživljajem od prije desetak godina u Svetom Petru u Šumi(!). Na spomen da je iz Broda, jedan od "domorodaca" rekao mu je: "A, iz Broda je i Ante Prkačin, zar ne? On je tako sjajna osoba! Zanimljiv govornik, svestran čovjek, pjevač, političar, ratnik, televizijska ličnost, jako pametan...".
Dakle, u ulozi reportera kulturne rubrike, točno u 16 sati, sjeo sam u slobodnu stolicu iz prvog reda, uključio Canon EOS 700 D i, u sebi, zamolio sv. Jeronima neka mi bude na pomoći jer se u snimanje i fotografiranje razumijem koliko i ovdašnji prosječan novinar - što mi, dakako, ne može biti isprika, jer SBplus, bezmalo, ozbiljan je informativni medij.
Što je u uvodu kazao, a što kasnije recitirao, Silvije Stilinović, jedan od redatelja (hrv. režisera) i sudionika Svjetskih umjetničkih igara - u okviru kojih se odvijao i taj događaj (hrv. event) - nije mi poznato, jer ne znam engleski. Kako sam, primarno, prisutan bio zbog posjetitelja SBplusa, koji uglavnom engleski znaju, snimao sam i slušao.
Stilinović je govorio, a Tomac protestno pjevaoŠteta što Prkačin, od svih svojih talenata: ugostiteljskih, vojnih, političkih, filozofskih, glumačkih, poetskih, glazbenih... ova dva zadnja najmanje je njegovao. Naime, da je tek malo potisnuo ponos i pohađao vježbe na koje su odlazili i najveći solisti, na vježbe pjevanja bez kojih nitko ozbiljan pjevač postao nije, Prkačin ne bi bio tek dobar zabavljač na malim i velikim narodnim veselicama, nego jedan od ponajboljih hrvatskih pjevača starogradskih pjesama. Mislim.
Mada tek uvjereni kozmopolit može nastupiti pred 50-ak stranaca koji ne razumiju hrvatski jezik, dakle 'onaj koji općesvjetsko zajedništvo svih ljudi nadređuje nacionalnoj pripadnosti', uvjereni hrvatski nacionalist, Ante Prkačin, kao umjetnik amater, prihvatio je poziv organizatora družiti se sa strancima, kao da su mu dugogodišnji susjedi.
I više od toga. Želeći strancima demonstrirati hrvatsku gostoljubivu poetsku dušu, Prkačin je pristao nastupiti bez scene, bez razglasa, u pola bijela dana, pod zvizdanom, a ne zvijezdama i reflektorima koji takvim događanjima puno znače. Dakle, recitirao je i pjevao 'na suho', mada bi malo koji profesionalac prihvatio, u takvim uvjetima, nastupiti u javnosti.
Međutim, slavonska lola i bekrija te bosanski jaran, da ne kažem francuski boem - u ambijentu za političku radionicu a ne večer poezije - Prkačin se ponio kao domaćin na studentskoj žurki, s vrlo malo učinio je jako puno.