7605
Prikaza
6
Komentara
SLAVONSKI BROD - Budući da se, do petka 3. lipnja 2016. godine, nikad nije dogodilo da Đuro Đaković Grupa organizira koncert na otvorenom za sve građane i svoje zaposlenike, predsjednika uprave Tomislava Mazala, novinari su upitali kako je došlo do odluke da baš na ovakav način proslave, zaista, veliku obljetnicu tvrtke?
- Upravo 95 godina postojanja jedne metalske tvrtke nije mala stvar ni za veće europske zemlje od Hrvatske. U trenutku kad grupa bilježi ponovni život, ponovni rast, zašto tu činjenicu ne obilježiti i na ovaj način. Ovim želimo pokazati da smo tu, da smo prisutni, da smo bolji nego što smo bili i da ćemo 100. rođendan dočekati još bolje.
Jako je bitan taj feedback, kako među građanima tako i među poslovnim partnerima. Jeli i to bio motiv za ovakvu proslavu?
- Apsolutno. Mi želimo u Slavonskom Brodu pokrenuti tu priču. Onaj pesimizam koji je postojao želimo okrenuti i pokazati da ovaj grad ima što za pokazati, da ima čemu težiti, da mladi ljudi u Slavonskom Brodu imaju se čemu nadati. Svakodnevno radimo na tome da promijenimo svijest o tome. Da možemo. Podsjećamo na ono što smo govorili prije dvije godine - kad smo krenuli u restrukturiranje tvtrke - kad smo u vrlo lošem vremenu bili u vrlo lošoj situaciji vjerovali smo da možemo, a sada i brojke to pokazuju.
Posljednjih godina veliki ugovori su obilježili upravo taj pozitivan rast, odnosno rezultat su tome.
- Da, kad smo prije dvije godine najavljivali restrukturiranje Grupe i svođenje nas kao grupacije na onu razinu koja je realna i kojoj pripadamo i tada sam govorio da ova grupa ima povijest i uspona i padova. Prije 30 godina bila su druga vremena u svijetu pa smo i mi bili u drugačijem svjetlu promatrani. Danas je situacija drukčija. Danas smo mi jedna od mnogih tvrtki u Europi koja nudi slične proizvode. Na tako žestokom tržištu moramo pokazati svojom kvalitetom, svojom sposobnošću, svojim znanjem, da možemo opstati na tom tržištu. U tom smislu radimo. Ugovori koje smo potpisali u zadnjih par mjeseci daju nam vjeru da u tom pravcu možemo nastaviti dalje.
Posebno je važan sektor vojne industrije.
- Uvijek vraćam stvari na početak, u 2009., kad smo počeli proizvodnju za hrvatsku vojsku i 2011. kad smo potpisali ugovor s Patriom - koji nam je osigurao mogućnost da s vozilom koje nije naše intelektualno vlasništvo, na stranim tržištima, nastupamo kao da jeste naše. Tada smo govorili da je proizvod visoko vrijedan, jedan od najboljih na svijetu te da našim pametnim pristupom možemo u budućnosti osigurati ugovore. Jedan ugovor došao je putem Patrije, jer ga je ona potpisala s krajnjim kupcem, a mi smo s njima potpisali ugovor o proizvodnji. Međutim, mi očekujemo ugovore u kojima je Đuro Đaković tzv. prayin kontraktor. Na taj način smo na nekim natječajima prisutni, od čega su neki u fazi odluka. Očekujemo kako bi, uskoro, i tu moglo biti novosti.
Stalno se priča o nekim trećim tržištima. Otvaraju li se neka nova tržišta?
- U proizvodnji i prodaji teretnih vagona mi radimo, a naše tržište je Europska unija. Što je potpuno normalno jer teretni vagon nije proizvod koji može trpjeti cijenu transporta da bismo ih distribuirali po cijelom svijetu. Snažno smo okrenuli se tržištu Europske unije. Rekao bih da smo Hrvatsku, ne svojom voljom, prekrižili jer HŽ Kargo, kao kupac, već pet godina ne postoji u planovima. Svi naši kupci su 100 postotni izvoz u Europsku uniju,a s obujmom proizvodnje vraćamo se u one okvire koji su nekada postojali na domaćem tržištu, što nas najviše veseli.
A ima li novih poslova na hrvatskom tržištu?
Pa ima. Kao što znate, mi smo se vratili u mostogradnju što je Đuro Đaković nekada radio. Kad su Đurine tvrtke prodavane, kad su se odvajale, neke su nastavile raditi svoj glavni posao, recimo Bilfinger-Montaža. A danas, s njima, surađujemo na takvim projektima gdje mi kao grupa ugovaramo poslove. Vratili smo se i u procesnu industriju. U naftnoj industriji radimo velike projekte... Dakle, nema niti jednog velikog investicijskog projekta u Hrvatskoj u kojem Đuro Đaković nije na neki način uključen.
Često se govori kako je Đuro imao 10-15 tisuća radnika. Trenutno ne može vratiti se na te grane. Što je perspektiva?
To pitanje postavljam drugačije. Recite i jednu industrijsku zonu u Hrvatskoj koja ima toliki broj zaposlenih u metalnoj industriji. Danas u toj zoni radi 84 firme koje su iznikle iz tog sustava i one zapošljavaju 4,5 tisuća ljudi. Recimo, danas se troši više električne energije nego se trošilo tada. Dakle, teško je uspoređivati ta vremena. Nekad se cijenilo više siguran posao do mirovine, a danas se to gleda racionalnije. Danas možete zapošljavati samo ako to možete opravdati dohotkom. Ovih 4,5 tisuća ljudi značajan je pokazatelj kako je Slavonski Brod i danas jedan od jačih središta metalne industrije u ovom dijelu Europe.
Program obilježavanja 95 godina Đure Đakovića nastavlja se jednom lijepom izložbom u Zagrebu.
- Da, godišnjicu smo htjeli obilježiti na dva načina. Jedan je koncert za građane Slavonskog Broda, za naše zaposlenike, za tzv. team building, za druženje u kojem ćemo, u neformalnoj atmosferi, osjetiti povezanost ravnopravnog tima u kojem svatko ima svoju ulogu u ovom sustavu. Niti odabir pjevača nije slučajan. Naime, Tony Cetinski je jedan od najboljih hrvatskih pjevača, najdugovječnijih, najkvalitetnijih... upravo ono što Đuro Đaković jest i želi biti. Nismo zvijezda koja zasja jedno ljeto i nestane, nego želimo biti kvaliteta i iskustvo koje će trajati.
Drugim dijelom obilježavanja 95 godina postojanja tvrtke htjeli smo i drugima prikazati ono što je Brođanima poznato. Prije svega događaj koji se u Brodu zbio prije 25 godina, kad su radnici Specijalnih vozila, svojim tijelima, zaustavili želju JNA da izvuku tenkove koji su bili u proizvodnji. Željeli smo izložbom fotografija pokazati povijest Đure Đakovića s posebnim podsjećanjem na taj predratni događaj.
Radnici specijalnih vozila-zar nije sramotno izdvojiti ostale zaposlenike kojih je bilo deset puta više od specijalaca.Među svima i moje osobno tijelo ispod prozora tajnice direktora Teške hale.Nije sramota već neznanje a toga u zadnje vrijeme ima u izobilju u ĐĐ-poduzećima... Prikaži sve gotovo jednako i više od nivoa države pa nam zato i jeste tako.Nemilosrđe prema ostatcima komunističkog mastodonta na djelu je već godinama .Samom su mi oteli otpremninu za 37 godina pa sam jednim dijelom platio gažu Istrijanca.
Zna se koliko kosta Cetinski. Nije jeftin da bi bilo besplatno, uz vip ulaznice s konzumacijama. Radije bih da su dali svojim radnicima nagrade (novcane). Naslov je postavljen kao da objasnjava mjesto odrzavanja proslave, a ne motive."Zasto bas u tvrdjavi",... Prikaži sve a moglo je u dvorani Vijus, na Poloju... i na kraju krajeva- u Đuri Đakoviću.
Ajmo sada ozbiljno. Koncert je bio odličan, a ovakvih događanja u tvrđavi treba što više. Šteta takvog prostora da ostane neiskorišten. Lijepo je bilo vidjeti prepun grad oko 11-12 navečer nakon što se masa premjestila iz tvrđave na korzo. Drugo,... Prikaži sve ĐĐ je uistinu obilježio ovaj grad. Brod se razvijao i širio zbog Đure, dobivao na stanovištvu i bez te tvornice ovaj grad danas sigurno ne bi izgledao ovako. Jedna velika zamjerka (da li organizatoru ili nekom drugom nebitno): nekoliko tisuća žednih ljudi a ne može se kupiti pivo kako Bog zapovijeda. Jednostavno ovakvi događaji moraju biti bolje organizirani. Čekalo se po pola sata na čašu piva. Očito nitko nije bio sprema pokupiti lovu od svih tih ljudi koji su sinoć došli... toliko o tome.