4634
Prikaza
11
Komentara
Prije tjedan dana (03.02.2015.) Radio Slavonija Fan Page na svojoj facebook stranici objavila je desetek slika sela Grgurevići. Uz nekoliko objavljenih slika crkve, imam osjećaj da netko sa vrlo ulijevo orijentiranim fotoaparatom nije htio vidjeti, pa naslikati i objaviti ovaj grb na zidu ispred crkve iz 1938. godine, a isti govori o godini kad je taj potporni zid nastao.
Zato sam odlučio svijetu pokazati taj zanimljivi restaurirani grb, u vjeri da će se to dogoditi preko sbplusa.
Dakle, taj zid i na njemu grb nastali su tri godine nakon što su u Sibinju (1935.) mučki ubijeni hrvatski seljaci od strane protuhrvatski raspoloženog režima Kraljevine Jugoslavije.
Osim što je nastao u opasno vrijeme on je opstao u još opasnije vrijeme. Taj grb je heroj jer je netaknut preživio komunizam. Pronađite mi još koji u Hrvatskoj!
Komunisti su nas raseljavali
Sjećam se vremena kad je Dinamo morao u crveno-bijele kockice svoga amblema ukomponirati crvenu petokraku - ili promijeniti grb kluba.
Ne volim se niti prisjećati koji bijes i gorčinu je prouzročilo uklanjanje kipa bana Josipa Jelačića sa Jelačić placa.
Taj isti grb ponosno stoji i ne možemo ga kriviti što pola stoljeća nije bio moralno-politički podoban pa da do njega dođe asfaltna cesta.
Režimu je bilo bitnije izgraditi ceste kao npr. neznanom junaku u npr. Ljeskovim vodama, nego do 150 učenika koji su iz Grgurevića i okolnih sela punili osnovnu školu razbijajući palčeve na polubosim nogama o grubi kamen makadama.
Uspjeli su nas raseliti i nije daleko vrijeme kad će ukupan broj stanovnika sela pasti na dvoznamenkasti broj.
Asfaltnu cestu selo je dobilo 1990. godine.
Makadam Sibinj-Jakačina-Grgurevići mještani su izgradili 1965. (prilog crno-bijela slika). Poljoprivredna zadruga Grgurevići pribavila je kamen, a mještani su praktično golim rukama slagali kamen i trasirali cestu. Na slici se vidi da su u akciji gradnje uglavnim žene, a to znači da je, u to vrijeme, taj posao na selu bio lakši pa time i ženski.
Bilo je to vrijeme kad je režim još uvijek vjerovao u zadruge seljaka, pa pojedinac nije smio kupiti traktor.
Bez konja se nije mogla obrađivati zemlja, a to je uz ručnu košnju kao i rezanje drva ručnom pilom i sječu drva bio muški posao.
Imalo je to vrijeme i svoje svoju svjetlu stranu.
Šljiva bistrica u to vrijeme nije bila napadnuta šarkom, lako se razmnožavala korijenovim izdancima, nije se morala prskati pa čak niti orezivati. I ono najvažnije - nikome se nije moralo prijaviti broj dobivenih litara rakije.
Na kamenu iznad crkvenih vrata uklesana je godina završetka crkve - 1821. Danas, gotovo dva stoljeća poslije, ovo veliko zdanje vapi za obnovom.
I za kraj: danas imamo asfalt, struju, vodovod, telefon, brzi internet, svoji smo na svome i ne osjećamo se građanima drugoga reda, pogotovo kad za sve to dobijemo uplatnice.
Imamo nešto što naš županijski centar - Slavonski Brod, nažalost nema. Mi uopće ne vidimo što udišemo - a to se zove čisti zrak.