Nakon povijesne podjele hrvatskih komunista na, primarno, nacionaliste i socijaldemokrate - koja je započela njihovim diferenciranim odnosom prema ratnohuškačkom velikosrpskom hegemonizmu osamdesetih godina 20. stoljeća - na 'prevratničkoj' konvenciji (hrv. kongresu) Saveza komunista Hrvatske - stranke demokratskih promjena (SKH-SDP), održanoj 3. studenog 1990. u Zagrebu, doneseno je niz programskih dokumenata te, posljedično, promijenjeno ime stranke u Socijaldemokratska partija (SDP).
Odmah nakon prvih višestranačkih izbora i ustoličenja nacionalističke vlasti 30. svibnja 1990. godine, sa svih razina i iz svih političkih, kulturnih, gospodarskih, vojnih, policijskih... izvora počeo je svekoliki progon javno deklariranih socijaldemokrata, s ciljem skretanja pozornosti javnosti sa sramotne političke prošlosti, ili još sramotnije tadašnjosti nacionalista i pseudodmokrata. U tim okolnostima, socijaldemokrati su usvojili svoju 'Povijesnu deklaraciju' kojom su, bezmalo, 'popu rekli pop, a bobu bob'.
Povodom jednog od najvrjednijih datuma iz političke prošlosti hrvatskih socijaldemokrata i komunista - 22. lipnja Dana antifašističke borbe - donosimo tu Povijesnu deklaraciju SDP-a u cijelosti.
POVIJESNA DEKLARACIJA
SDP nastala je programskom, političkom i organizacijskom preobrazbom Saveza komunista Hrvatske. U tom smislu SDP baštini pozitivno i negativno naslijeđe stare komunističke organizacije. To povijesno naslijeđe treba danas kritički ocijeniti i prevrednovati. Ne da bismo ustanovili povijesnu istinu - to prepuštamo znanstvenom istraživanju - nego da bismo izrekli sud o onome čega se kao slobodarskog i progresivnog u tom naslijeđu ne želimo odreći i o onome što zaslužuje našu političku osudu. Na toj ocjeni ispit polaže naša demokratska politička svijest. Na tome ujedno gradimo svoj novi politički identitet.
Temeljnu pozitivnu odrednicu nasljeđa našeg komunističkog pokreta vidimo u tome što se taj pokret - ideologijski, politički i vojno - suprotstavio dvjema najjačim totalitarnim ideologijama i pokretima XX. stoljeća: fašizmu i staljinizmu. Na vrhuncima svog antifašističkog i antistaljinističkog djelovanja KPJ/SKJ, predvođena Titom, bio je partija nacionalnog i socijalnog oslobođenja, koja se oslanjala na široke socijalne slojeve i uživala podršku naroda.
U oslobodilačkom ratu uspostavljena je hrvatska republika, a Jugoslavija je iz unitarne države s velikosrpskom hegemonijom preoblikovana u federativnu zajednicu zasnovanu na nacionalnoj ravnopravnosti. Narodnooslobodilačka borba svrstala je Hrvatsku u red zemalja pobjednica u drugome svjetskom ratu. Istra, Rijeka, kvarnerski i dalmatinski otoci i gradovi vraćeni su u granice domovine nakon stoljetne tuđe vlasti. Unatoč teškim posljedicama građanskog rata, obnovljen je suživot Hrvata i Srba na tlu Republike.
Otpor imperijalističkoj politici Staljinova Sovjetskog Saveza i obrana nezavisnosti i samostalnosti podigli su kolektivno samopouzdanje naroda i donijeli su zemlji veliki ugled u svijetu. Revidirana je izvorna boljševička ideologija. Provedena je djelomična privredna reforma u pravcu tržišne ekonomije, otvorene su granice, te je započeta primjena programa ekonomske demokracije kroz radničko samoupravljanje. Time je uspostavljen dotad najliberalniji privredni i politički poredak među socijalističkim zemljama, s uspješnom obnovom i industrijskom preobrazbom zaostale agrarne zemlje. Politika nesvrstavanja u vremenu blokovskih sukoba otvorila je perspektivu svjetskog mira.
Potkraj šezdesetih godina pružen je odlučan otpor centralističkim težnjama u Jugoslaviji, razbijen je središnji moćni aparat političke policije, te provedena reforma jugoslavenske federacije na konfeđerativnim osnovama radi jačanja ravnopravnosti i samostalnosti republika. A unatrag godinu dana SKH-SDP našao je snage da se transformira te da se suprotstavi hegemonističkim težnjama nosilaca tzv. antibirokratske revolucije. Polazeći od toga da je demokracija njegovo strateško opredjeljenje SKH-SDP donio je i proveo odluku o uvođenju višestranačke parlamentarne demokracije.
Negativni saldo četrdesetpetogodišnje vladavine KPH/SKH proizišao je iz jednopartijskog monopola i nikad do kraja prevladanog boljševističkog ustrojstva u kojemu su vladali voluntarizam i sklonost da se administrativnim i nasilnim metodama rješavaju društveni problemi; iz stalne tendencije da se rješenje nacionalnog pitanja traži jačanjem jugoslavenskog integralizma, uz podcjenjivanje nacionalne afirmacije; iz trajne državne kontrole nad privredom, sputavanja tržišnih zakonitosti, onemogućavanjem poduzetništva i suzbijanjem svake privatne inicijative u privredi.
Političkog voluntarizma i primjene nekontroliranog nasilja bilo je u ratnom i poratnom razdoblju, kad se ono donekle moglo i razumjeti zbog posebnih okolnosti, ali i kasnije, kad su se političke prilike stabilizirale te se način vladanja ničim nije mogao opravdati. Tome pripadaju: nelegalne egzekucije i gruba represija prema u ratu pobijeđenim vojnim i političkim protivnicima; neprijateljski odnos prema Katoličkoj i drugim crkvama i sektaški odnos prema vjernicima uopće; unutarpartijski politički obračuni, za što je najdrastičniji primjer slučaj Andrije Hebranga; nasilne kolektivizacije sela i represivne mjere u vezi s prisilnim otkupom; jednostran negativan odnos prema hrvatskoj emigraciji; grubi obračuni, ekskomunikacije, progoni i zatvaranje ljudi drugačijih političkih uvjerenja, posebno onih koji su izrazitije zastupali nacionalno stajalište; suđenja za verbalne delikte i za političko djelovanje koje se inače u demokratskim društvima ne inkriminira; jednoznačno svođenje događaja 1971. godine na nacionalizam, uz poricanje reformskih, demokratskih i federalističkih aspekata politike tadašnjeg rukovodstva, te politički i krivični progon pripadnika tzv. maspoka. Veliku je političku štetu u posljednjim godinama nanijela i "hrvatska šutnja" prema očitim hegemonističkim aspiracijama velikosrpskih krugova. Ipak, valja reći da je u prethodnom rukovodstvu bilo ljudi koji su se protivili takvu stavu i zaslužni su za promjenu politike do koje je došlo na 11. kongresu SKH potkraj 1989.Državno upletanje u privredni život nije bitno smanjeno prijelazom na tzv. integralno samoupravljanje i društveno vlasništvo. Štoviše, zbog tog upletanja i pogrešne ekonomske politike došlo je do smanjenja ekonomske odgovornosti, pada motivacije i produktivnosti, a zatim i nekontroliranog zaduživanja u inozemstvu. To je ojačalo utjecaj politike na privredu, pa je voluntarističko ponašanje postalo obrascem privređivanja u tzv. dogovornoj ekonomiji. Rezultat je duga i teška kriza u zemlji.
SDP se odlučno i jasno distancira od takve političke i privredne prakse, jer je smatra nespojivom sa svojim temeljnim opredjeljenjima za političku demokraciju i tržišnu privredu.
SDP smatra da je potrebno rehabilitirati nevino osuđene osobe u političkim procesima i priznati im pravo na moralnu i materijalnu odštetu.
SDP, kao zakonski sljedbenik KPH/SKH, smatra svojom moralnom i političkom dužnošću da se javno ispriča svima onima kojima je iz političkih razloga nanesena nepravda, učinjena šteta ili povrijeđeno dostojanstvo djelovanjem organa vlasti u poratnom razdoblju.SDP će se zalagati da se u javnosti poštuje sve ono što je pozitivno u našem političkom naslijeđu, kao i za prosudbu pojedinih događaja i ličnosti u povijesnom kontekstu.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
miromaric22.06.2017. u 08:46
Sdp se dakle javno ispričao za partizanske zločine počinjene nakon drugog svjetskog rata.Kad će se hdz ispričati za krađu i uništavanje Hrvatskih firmi i drugog Hrvatskog bogatrstva koje su počinili poslije devedesete,tek se odcjepivši od komunističke partije.Odmah se ispričavam poštenim... Prikaži sve ljudima u hdz-u kojih ima dosta.
-