"ZA Gorana Šarića, 35-godišnjeg teologa i povjesničara zbilja se može reći da je 'izvan kutije'. Deklarira se kao Hrvat i katolik, a velika je medijska zvijezda u Srbiji. Istovremeno svojim je začudnim teorijama uzburkao domaću javnost. Šarić je diplomirao teologiju na Katoličko-bogoslovnom fakultetu, a potom se odlučio na doktorat iz povijesti, odnosno 'istorije'. Doktorirao je na 'Institutu za nacionalnu istorjiu', kojeg vodi srpski mistik i karizmatik dr. Miroljub Petrović. Tema doktorske disertacije mu je bila 'Isus iz Nazareta povijesna osoba'.
Nakon doktorata, posvetio se proučavanju prapovijesti i suvremene povijesti balkanskog poluotoka. Za sebe kaže da je 'nezavisni istraživač'.", piše 100%.hr. S obzirom na to da su novinare 100%.hr njegove teorije zaintrigirale, objasnio ih je za njihov portal, a razgovor koji je vodila Mia Mitrović prenosimo u cijelosti:
"Trenutno slovite za najkontroverznijeg povjesničara na prostoru ex Yu. Zbog čega vas smatraju kontroverznim?
Kada me u nekoj emisiji pitaju kako da me predstave, uvijek kažem: "kao nezavisnog istraživača i čovjeka koji postavlja pitanja". Mediji vole senzacionalizam i etikete, pa su tako meni prilijepili etiketu "kontroverzan". U priči "Carevo novo ruho" Hansa Christiana Andersena, Car je tražio da mu sašiju najljepše ruho na svijetu. Dva prevaranta uvjerila su i Cara i njegove savjetnike da je to toliko fina tkanina da je glupi ljudi ne mogu vidjeti, pa su se svi pravili da vide ruho na Caru. Kad je Car izašao pred narod jedno dijete je povikalo: "Car je gol!" Ako je to dijete kontroverzno, onda sam i ja kontroverzan. I to dijete i ja kažemo ono što svi vide, ali se iz razno raznih razloga ne usuđuju izgovoriti.
Možete li se kratko predstaviti? Koliko imate godina, gdje ste i što studirali, na kojoj ste tezi doktorirali povijest?
Nikad me nisu zanimala tuđa mišljenja. Ni u znanosti, ni u životu. Zanimaju me samo argumentirane kritike mojih teza, a to do sad još nisam vidio. Imam 35 godina, studirao sam na Katoličkom Bogoslovnom Fakultetu, filozofsko-teološki smjer, sve sam godine dao u roku, preko 80 ispita, kao prva generacija koja je studirala po Bolonjskom sustavu. Tamo sam završio master studije. Nakon toga studirao sam i na ATF-u. Moja teza bila je "Isus iz Nazareta povijesna osoba". Ja sam povjesničar jer se bavim povješću, jer su mi i tema diplomskog i doktorata povijesne i jer sam obranio doktorat na Institutu za nacionalnu istoriju. Smjer na KBF-u koji sam završio bio je filozofsko-teoloski i tu sam stekao titulu magistra teologije. I 5 godina studija na društvenom fakultetu i doktorat iz povijesti sa Instituta za nacionalnu istoriju me kvalificiraju da se bavim poviješću. Sam sebe uvijek predstavljam kao nezavisnog istrazivača.
Što vaši mentori misle o vašim istupima?
Ne znam kako moji mentori i profesori gledaju na ovo što radim. Baš kad sam završavao studij, u centru za studentski pastoral počeo sam držati predavanja o odnosnu religije i znanosti. Na prvo predavanje došlo je 12 ljudi, na drugo dvadesetak, na treće preko trideset, a na četvrto preko sto. I tada je nastao problem; kako mojim profesorima nitko ne dolazi na predavanja (osim ako dolazak nije uvjet za potpis), a meni dođe preko 100 ljudi. Krenula su podmetanja, ljubomora i zavist, pa sam prekinuo svaku suradnju s njima. Do danas mi duguju novac za ta predavanja.
Služite se srpskim u pismu, a u govoru koristite hrvatski što je dosta neobično. Kako to?
Kada govorim ili pišem za srpsku publiku, trudim se da budem razumljiv. Mnogi mlađi ljudi u Srbiji ne razumiju neke hrvatske riječi, pogotovo one koje su izmišljene nakon 1991. zato koristim riječi koje su njima razumljivije.
Veliku kontroverzu izazvao je vaš status o srpskoj vojsci koja je dva puta oslobodila Istru i Dalmaciju. Prešutjeli ste da su Londonskim ugovorima teritoriji Jadrana koji nisu obećani Talijanima, obećani Srbiji te velikosrpski šovinizam koji je uslijedio nakon 1918. Zašto?
Nisam prešutio, nego sam upravo to rekao u tekstu, da bi ostatak Dalmacije pripao Srbiji. Ipak, Srbija nije bila u fokusu Londonskog ugovora, nego Italija, da je talijanska vojska imala snage da dođe do Bara, onda bi čitava istočna obala Jadrana pripala Italiji. Londonski ugovor kao što je vrijeme pokazalo nije bio sveto pismo, situacija na terenu uvjetovala je stvaranje novih granica. Italija se osjetila izigranom i to je jedan od razloga zbog kojeg su se široke narodne mase u Italiji okrenule fašizmu.
Prešutjeli ste i da su 1945. Istru i Dalmaciju oslobađali istarski i dalmatinski partizani (dalmatinski korpus i 11. hrvatski korpus). Zbog čega?
Ni to nisam prešutio. Nije sporno da je u sastavu 4. armije bilo Hrvata. U tekstu kojeg spominjete napisao sam da su veliki dio 4. armije činili Srbi. Veliki dio ne znači da su svi bili Srbi. Stavio sam fokus na Srbe u redovima partizana jer je to ono što se u današnjoj hrvatskoj historiografiji zanemaruje, a apsolutnu većinu hrvatskih partizana do 1943. činili su hrvatski Srbi.
Napisali ste da je Italija branila Rijeku 1945. , a Mussolinijeva je Italija kapitulirala već 1943. Obrazložite malo vašu tvrdnju.
Iako je Italija kapitulirala 8.9. 1943. njemački komandosi su Benita Mussolinija već 12.9. oslobodili iz hotela "Campo Imperatore" na planini Gran Sasso. Nacisti su tada formirali marionetsku "Talijansku Socijalnu Republiku" ili Salsku republiku koja je postojala sve do pada 3. Reicha. 1945. talijanski položaji u Rijeci bili su na brdu Katarina, a njemački na brdu Sveta Ana. Sveta Ana je izdignuta iznad istočnog djela Rijeke i bila je gotovo neosvojiva. Partizani su pod okriljem mraka i lošeg vremena uspjeli prići vrlo blizu njemačkog utvrđenja, a onda i provaliti u njega. Shvativši da je situacija bezizlazna, njemački zapovjednik je od talijanskog zatražio da topovima puca po Svetoj Ani.
'Otimanje Kosova počelo je krivotvorenjem istorije, povratak Kosova počinje pisanjem istinite istorije', napisali ste jednom prilikom. Na što ciljate? Što je istina, a što krivotvorina kada govorimo o situaciji na Kosovu i kojim povijesnim izvorima to potkrepljujete?
Otimanje Kosova počelo je krivotvorenjem srpske povijesti. Srbi su uvjeravani da nisu starosjedioci Balkana, nego došljaci na tuđu zemlju. Velika seoba Slavena i ilirsko podrijetlo Albanaca su dvije strane iste medalje. Teodora Toleva bila je bugarska povjesničarka koja je sasvim slučajno naišla na brojne dokumente iz bečkih arhiva koji pokazuju kako je Habsburška Monarhija stvarala albansku naciju. Doktorirala je na toj temi. Osim toga, do početka 20. stoljeća Srbi su bili većina na Kosovu, a ako pogledamo osmanske popise stanovnika tzv. deftere s početka turske okupacije Kosova, Albanaca je bilo tek nekoliko procenata.
Napisali ste i da Albanci nisu Iliri. Koji su vam argumenti za tu tvrdnju? Ako nisu Iliri, što su onda Albanci?
Albanci su vrlo heterogena nacija. Neka albanska plemena vode svoje porijeklo od Turaka, neka od srpskog i slavenskog stanovništva današnje Sjeverne Albanije, neka su došla iz južne Italije, a neka pokazuju velike sličnosti s pojedinim narodima Kavkaza. Dovoljno je pročitati opise Ilira kod antičkih autora, pa da svakom dobronamjernom istraživaču postane jasno kako Iliri imaju vrlo malo sličnosti s Albancima, a da su gotovo identični južnim Slavenima. Npr. Iliri su opisani kao najviši ljudi tog vremena, a Dinarci, Dalmatinci i generalno Srbi i Hrvati su i danas među najvišim narodima svijeta, dok su Albanci izrazito niski i čak ni u modernom vremenu nisu dosegli visinu prosječnog Ilira iz starog vijeka.
'Srbi se još imaju čemu vratiti, za Zapad je prekasno', kazali ste u jednom intervjuu. Što ste pod time mislili?
Zapad je potonuo u materijalizam, hedonizam, egoizam i konformizam i nema mu spasa. Proces je predaleko otišao. Islam će preuzeti zapadnu Europu i samo je pitanje hoće li ti muslimani postati sekularni ili će sekularna Europa kad muslimani postanu relativna većina postati islamska. Za Srbe još nije kasno da se vrate svojoj tradiciji, svojoj izvornoj duhovnosti i vrijednostima za koje su ginuli njihovi preci.
Što znači vaša tvrdnja da su 'Srbi jedini narod koji istoriju uči iz udžbenika svojih neprijatelja'?
Srbima su historiografiju sastavila tri bečka agenta ili đaka: Konstantin Jireček, Ilarion Ruvarac i Vladimir Ćorović. A sastavili su je na pismu i jeziku koji je standardizirao Vuk Karadžić, opet agent Beča. Od vremena Ćorovića i Ruvarca prošlo je 100 godina, ali se struka u Srbiji ponaša kao da se ništa nije promijenilo. I dalje djecu uče iste one laži koje im je tada servirala Habsburška Monarhija, najveći neprijatelj Srbije. Da sam na mjestu profesora Filozofskog Fakulteta u Beogradu, razmislio bih o tome.
Pišete i o 'arhetipskom neprijatelju', Velikoj Britaniji. Čiji su oni 'ahretipski neprijatelj' i tko je onda 'arhetipski prijatelj' Balkana?
Pitajte sjevernoameričke Indijance čiji su Britanci arhetipski neprijatelji. Ili Aborigine. Ili Indijce. Ili Bure, za koje su Britanci napravili prve koncentracijske logore na svijetu. Ili Egipćane čije je blago danas u Londonu. Kako su Britanci gledali na sve njih, tako gledaju i na ove "balkanske Indijance". Politika Britanaca uvijek je bila nesklona Srbiji jer su Srbe smatrali proruskim faktorom na Balkanu. A Rusija je najveća prepreka anglo-američkoj težnji za svjetskom dominacijom. Koncept Rusije je međunarodna zajednica suverenih država, a koncept anglo-američkih elita je niz marionetskih i satelitskih državica koje svoj suverenitet prenose na nadnacionalne strukture poput Europske Unije. Prema tome, Rusija je uvjetno rečeno "prijatelj" (jer u međunarodnim odnosnima nema prijateljstva, samo interesa) cijelog slobodnomislećeg svijeta, a pogotovo nas na Balkanu.
Kritizirali ste i opozicijske medije u Srbiji. 'Čim oni nekoga napadnu, mi ga trebamo podržati', ustvrdili ste. Ciljate li na Aleksandra Vučića? Što je s prosvjedima u Srbiji, vode li njih 'arhetipski neprijatelji'?
Nisu to opozicijski mediji. Jesu, ali oni nisu opozicija Vučiću, nego Srbiji. N1, Danas, Vreme, Vice Srbija i Radio Slobodna Evropa su mediji iza kojih stoji kapital globalističkih centara sa Zapada koji su izrazito neskloni Srbima. I ne samo Srbima, nego bilo kojoj zemlji koji bi pokušala voditi suverenu politiku. O protestima dovoljno govori podatak da ih podržavaju svi gore navedeni mediji. Kad bi N1, Vice Srbija, Radio Slobodna Evropa i BBC pozvali ljude na moje predavanje, ja sam ne bih došao na njega.
Koji je vaš stav o Vučićevom govoru u okupiranoj Glini 1995. i govoru o ubijanju muslimana dan nakon pokolja u Srebrenici?
Vučićev govor u Glini je slika i prilika nedogovorne politike političara iz Srbije prema hrvatskim Srbima. Takvi govori Srbima u Hrvatskoj donijeli su samo nesreću. Nikad kultura javnog dijaloga u Srbiji nije bila na nižoj razini i imam osjećaj da je Vučić tim svojim vulgarnim diskursom zarazio sve medije pod njegovom kontrolom. Tip nacionalizma koji su Vučić i Šešelj njegovali devedesetih je Srbima potpuno stran i neprirodan, a baš je onakav kakvim Srbe žele prikazati njihovi neprijatelji. Srbi su gostoljubiv, otvoren i neposredan narod i prema istraživanju znanstvenika sa Harvarda koje je trajalo 13 godina (2002.-2013.) Srbija je zemlja s najmanje rasizma u Europi. Radikalski nacionalizam je kao i mnoge druge destruktivne pojave u Srbiju uvezen sa zapada. Srpski političari su izloženi pritisku da priznaju Kosova i onda patriotizam dokazuju tako što zaoštravaju odnose s Hrvatskom. Dačić dođe u emisiju gdje citira moje teze o oslobađanju Dalmacije 1918. od strane srpske vojske, a onda nudi podjelu Kosova. Da je srpska vojska 1918. bila poput Dačića, Italija bi danas imala kopnenu granicu s Grčkom negdje kod Otrantskih vrata. Dačiću predlažem da ako ima neku zemlju ili kuću na Kosovu, nek to podjeli s Albancima.
Kada istupate u intervjuima, često koristite zamjenicu 'mi'. Tko su za vas 'mi'? Srbi? Hrvati? Iliri?
Za mene su "mi" i Hrvati i Srbi i Bošnjaci i Crnogorci i Makedonci. "Mi" smo između ostalog potomci i tog antičkog stanovništva Balkana kojeg pogrešno nazivaju "Ilirima" iako oni sami sebe nikad tako nisu nazivali.
Srbi su po vama potomci Ilira, a Dušanovo carstvo posljednje veliko ilirsko carstvo. Čime potkrepljujete te tvrdnje?
Nisam rekao da je Dušanovo carstvo posljednje veliko ilirsko carstvo. To je netko u medijima napisao, a svi ostali prepisuju. U jednoj emisiji sam izjavio da su neki stariji autori Dušanovo carstvo nazivali "Magnum Iliricum", kao prilog tezi da su i Hrvate i Srbe do kraja 19. stoljeća stranci smatrali Ilirima. I Srbi i Hrvati i Bošnjaci i drugi južni Slaveni su djelom potomci tzv. Ilira. Nebrojno je mnogo dokaza za te tvrdnje iz raznih grana znanosti. Npr. širom Balkana nalazimo razne kultove i vjerovanja koja postoje još od antike kao što je kult Tračkog konjanika ili vjerovanje u boga vegetacije. Ako su Slaveni došli u 7. stoljeću, zašto su zadržali vjerovanja naroda kojeg su navodno izbrisali u genocidu? Od Istre do Makedonije postoje predaje o rimskim carevima i drugim događajima koji su se odigrali prije navodne seobe. Kako narod može zapamtiti događaje kojima nije prisustvovao? Kad god nađemo neku ilirsku riječ ona postoji i u slavenskim jezicima. Recimo, ilirska riječ za kišu je dažg, a na svim slavenskim jezicima se kiša kaže dažd, s tim da je to kod nas danas arhaizam. Ako su tzv. Iliri govorili jezikom koji nije sličan našem, gdje su u našem jeziku njihove riječi koje smo morali preuzeti od njih, jer mi iza Karpata nismo imali riječi za morske životinje, pomorstvo, urban način života, itd. Kada čitamo karakterološke opise tzv. Ilira, to je u osnovi opis Dinaraca, što je primijetio i najveći ekspert za karakterologiju Balkana, Vladimir Dvorniković koji piše da je Dinarac stari Ilir. Ne postoje ni arheološki, ni etnografski, ni bilo kakvi drugi dokazi ikakvog diskontinuiteta u 7. stoljeću.
Ako su Srbi Iliri, što su Hrvati? Što je s Tomislavovom državom? Povjesničar Bizanta, Ostrogorski jasno opisuje kako je Tomislav obranio Srbe od Bugara. Je li i to krivotvorina?
I Srbi i Hrvati su velikim djelom potomci antičkih stanovnika Balkana. Oko 40 posto Srba, Hrvata i Bošnjaka potječe od zajedničkog muškog pretka koji je živio prije nekih 2200 godina. Problem s Tomislavom i drugim hrvatskih vladarima iz srednjeg vijeka je što nema dokumenata iz tog vremena koji ih spominju. Imamo neke kasnije prijepise koji su najčešće krivotvorine. Tomislav, ako je i postojao, nije mogao biti više od nekog oblasnog gospodara. Tadašnja Hrvatska bila je mala kneževina koja je bila ograničena na priobalno područje od Rijeke do Šibenika, s tim da su gradove uz more uglavnom držali Mlečani, a prije njih Carigrad. U kasnijem periodu širi se do Bihaća, pa se taj prostor i u vrijeme osmanske okupacije zvao "Turska Hrvatska". Ostrogorski je mogao pisati i da je Rambo obranio Srbe od Bugara, ali ni za Ramba, ni za Tomislava ne može navesti dokumente iz tog vremena.
Osporavate veliku seobu Slavena u ranom srednjem vijeku. Što je s djelom bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta De administrando imperio?
To djelo ne govori o velikoj seobi Slavena, nego o navodnom dolasku nekih Hrvata i Srba na poziv romejskog ili bizantskog cara Heraklija. U modernoj historiografiji tezu ne možemo zasnivati na jednom jedinom djelu kojeg pripisuju caru koji je živio 300 godina od navodnih seoba. Prvo, Konstantin nije suvremenik tih navodnih događaja. Drugo, da je on to stvarno pisao, bio bi zainteresirana strana, jer je Romejsko carstvo (tzv. Bizant) bio u konstantnom sukobu sa Srbijom. Treće, to djelo nitko nije citirao 700 godina, a onda je 1611. odjednom pronađeno kao odgovor na čuvenu knjigu iz 1601. "Kraljevstvo Slavena" Mavra Orbinija koji nije imao pojma za Konstantinovo djelo, iako je proučio sve tada poznate knjige i dokumente o Slavenima. Četvrto, u tom spisu nalazi se niz grešaka i netočnosti, npr. kaže se da riječ "Hrvati" znači na slavenskom jeziku "onaj koji ima puno zemlje". Ni na jednom od desetak slavenskih jezika i desetina narječja riječ "Hrvat" ne znači "onaj koji ima puno zemlje". Peto, navodi se da Hrvatska ima 60 000 konjanika i 100 000 pješaka, a toliku silu nisu imali ni Franačko ni Osmansko carstvo na vrhuncu svoje moći, a kamoli jedna mala kneževina. Šesto, Dalmaciju je pokrstio Carigrad, a u djelu se pogrešno navodi da su Dalmaciju pokrstili vatikanski svećenici. Zašto bi jedan carigradski, ortodoksni car lagao da su Dalmaciju, na koju ima pretenzije pokrstili njegovi neprijatelji iz Rima? Moguće je da je postojao neki spis Konstantina Porfirogeneta na ove teme, ali su ga vatikanski falsifikatori izmijenili do neprepoznatljivosti.
Ako nismo Slaveni, zbog čega govorimo slavenskim jezicima?
Slaveni smo, južni Slaveni. I srodni smo ostalim Slavenima na isti način na koji su tzv. Iliri bili srodni protoslavenima koji su živjeli sjeverno od Dunava, a koje su tada nazivali Sarmatima, Vendima, Ventima, Budinima, Neurima...
Kažete i da 'od 1945. do 1991. ni jedan Srbin nije bio na vodećoj poziciji u Jugoslaviji'. Što je sa Slobodanom Miloševićem?
Slobodan Milošević, koji je podrijetlom bio Crnogorac, nije vodio Jugoslaviju, nego Srbiju. On nije bio ni predsjednik SFRJ, ni savezni premijer, ni ministar vanjskih poslova, ni šef saveznog DB-a, ni ministar obrane. U vrijeme Miloševića na svih tih pet funkcija su Hrvati, odnosno jedan Jugoslaven: Stjepan Mesić, Ante Marković, Budimir Lončar, Zdravko Mustač i Veljko Kadijević koji je po majci Hrvat.
Žestok ste kritičar akcije Oluja i protjerivanja Srba koje je uslijedilo. Koji je vaš stav o velikosrpskoj ideologiji i teritorijalnim pretenzijama koje je Srbija provodila u ratu za jugoslavensko nasljeđe 1991.?
Jugoslaviju su rasturili zapadni centri moći, a izvođači radova su bile domaće udbaško-partijske strukture kojima je rat donekle odgovarao da ne bi došlo do lustracije i da bi kroz tzv. privatizaciju mogli opljačkati ono što su stvarale generacije. Sve ostalo su narativi koji se pišu u dnevno-političke svrhe, a ozbiljni su otprilike koliko i priče komunista o Valteru koji brani Sarajevo. Sve strane su imale teritorijalne pretenzije dok Badinterova komisija nije donijela svoje zaključke. Tada je postalo jasno da Zapad neće dozvoliti mijenjanje avnojskih granica (osim u slučaju Srbije kojoj otima Kosovo) i da se eventualno unutar BiH mogu mijenjati granice entiteta. Koliko su ozbiljne bile pretenzije Beograda vidimo po tome što Milošević nije imao kontrolu ni nad vođama bosanskih Srba, pa im je morao uvoditi sankcije. Kakva velikosrpska hegemonija u zemlji u kojoj je Hrvat Tito doživotni predsjednik i diktator? U zemlji u kojoj je Hrvatskoj bila dozvoljena himna, a Srbiji nije? U kojoj je u Srbiji službeni jezik srpsko-hrvatski, a u Hrvatskoj hrvatski? Nikad savezne institucije Jugoslavije nisu imale toliku vlast u Hrvatskoj, koliko danas imaju institucije Europske Unije, a u saveznim institucijama Jugoslavije sjedili su i Hrvati, često na vodećim mjestima, a u Briselu Hrvati čine jedan posto parlamenta. Dvije trećine odluka koje uređuju život hrvatskih građana ne donose se u Zagrebu, nego u Briselu, pa ne čujem da netko govori o hegemoniji briselskih birokrata. Na kraju krajeva, jednog takvog su postavili za premijera. Tražili ste, gledajte!", piše 100%.hr.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
mrkremenko01.03.2019. u 01:27
Ma pustite Hrvate/Srbe/Bosance/japance . ostale. Svi smo, ako smo, ljudi. Problem je u KOMUNJARAMA, onima lošim u tome. Trebalo je ovo članku pisati "komunisti" a ne Srbi. Evo što su i nakon rata ti komunisti na primjer činili ovom čovjeku,... Prikaži sve Brođaninu, dragovoljcu rata, ovi komunisti: piše na linkedin.com/in/zeljko-klindzic a i drugi to znamo. Čovjek je 2005 morao pobjeći jer su ga napadle komunjare. I još su u. Da, Jesu. Ako ste zaboravili, to ovaj Brođanin: slavonskibrod.net/zeljko-klindzic/ kojeg su nekidan hakeri napali, kao neki obračun i sl ... Zlo nema imena. Krivo je dijeliti ljude po nacionalnosti, i primitivno.
-