Srpsko narodno vijeće (SNV) na čelu s predsjednikom i saborskim zastupnikom srpske nacionalne manjine Miloradom Pupovcem objavilo je, prije dva tjedna, popis svih napada i slučajeva diskriminacije protiv Srba u Hrvatskoj tijekom 2016. godine, piše Glas Slavonije.
"Najveći skok je uočen u načinu izvještavanja medija jer je, pored desničarskih portala koji bez sankcioniranja promoviraju ustaški režim ili negiraju holokaust ili genocid, diskriminatorni govor uočen i na HRT-u."
"Lani smo imali skok od 57 posto, to nisu izolirani slučajevi”, izjavio je prilično uzrujani Pupovac, kojeg politički neistomišljenici nazivaju i "profesionalnim Srbinom”. Prema tim podacima zabilježen je čak 331 slučaj nasilja i drugih oblika poticanja na diskriminaciju prema Srbima. "Ovo nije 331 izoliran slučaj, već 331 prostor iza kojih se nalazi na stotine drugih slučajeva koje je teško popisati. Ne radi se o izoliranim slučajevima već o fenomenu koji se širi i koji je s margina ušao u javni prostor", poručio je Pupovac.
"Tijekom prošle godine došlo je do drastičnog porasta pojava kojima se želi diskriminirati Srbe u Hrvatskoj. Podatke smo bilježili po prijavama pojedinaca i iz različitih medija", pojasnila je Tamara Opačić, autorica biltena SNV-a koji donosi pregled podataka o govoru mržnje, etničkoj netrpeljivosti i historijskom revizionizmu. "Najveći skok je uočen u načinu izvještavanja medija jer je, pored desničarskih portala koji bez sankcioniranja promoviraju ustaški režim ili negiraju holokaust ili genocid, diskriminatorni govor uočen i na HRT-u", rekla je Opačić. Zabrinjava, kaže, i podatak da je tijekom prošle godine zabilježeno ukupno 16 fizičkih napada na pripadnike srpske manjine. Opačić je također naglasila kako je zabilježen rekordan broj od 42 izjave i postupaka javnih osoba koje su otvoreno promovirale ustaštvo i koristile govor mržnje ili druge oblike jezičnog nasilja, a dobar dio tih izjava potekao je od dijela katoličkog svećenstva.
Dok su pripadnici srpske zajednice preklani primili nekoliko uvredljivih pisama i poruka preko društvenih mreža, u 2016. zabilježeno je njih 62, najviše na račun SNV-a i redakcije tjednika Novosti, a dio tih poruka sadržavao je i prijetnje smrću, navode u SNV-u. "Posebno brine što je tijekom prošle godine zabilježen dosad najveći broj okupljanja i uličnih akcija kojima se pozivalo na progon Srba i oduzimanje njihovih Ustavom i zakonom zagarantiranih prava. Najveći broj takvih akcija prošao je bez reakcije represivnog aparata, prije svega policije", kaže Opačić.
Bilten koji su predstavili, kaže Pupovac, radili su kao "ustavni patrioti ove zemlje". Ovim što govorimo, stvaramo osnovu da zakonodavac zna prepoznati pojavu govora mržnje, ustvrdio je šef SNV-a. Vlada je, ističe Pupovac, očito mislila da se to neće širiti i rasti, da će demokratske poruke Vlade biti dovoljne da to zaustave, no to se ne događa. "Vlada očito mora početi govoriti jezikom koji će te grupacije razumjeti", poručio je Pupovac.
Zanimljivo Pupovčeve navode iz službene politike gotovo nitko nije niti potvrdio, ali ni demantirao. Razlog možda ipak leži u Pupovčevom paktiranju sa svakom vlasti, ali i vlasti s njim jer tri saborske ruke su ipak tri ruke "za”. Jedino su reagirali iz Ravnateljstva policije ustvrdivši da je prema njihovoj statistici, odnosno prema prekršajnim i kaznenim prijavama diskriminatorskih slučajeva prema Srbima u Hrvatskoj ipak puno manje.
Od političara reagirao je samo predsjednik HSP-a Karlo Starčević koji je izjavio: "Bilten koji je pušten u javnost pod autorskom palicom Milorada Pupovca i njegove ekipe iz SNV-a ne može se nazvati nikako drugačije nego nova dimenzija veliko srpske politike koju slobodno možemo nazvati Memorandum 3. Stvarni i glavni cilj ovog Pupovčeva političkog pamfleta je podgrijavanje priče u javnom prostoru i stalno medijsko trovanje javnosti o navodnoj ugroženosti srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj s ciljem držanja Hrvatske države njegovim taocem sve dok to bude potrebno njegovim stvarnim gazdama u Beogradu”.
(U svezi svega netom iznesenog u biltenu, opetovano smo tražili pojašnjenja iz SDSS-a i SNV, zamolbe za komentar poslane su Aleksandru Miloševiću, Tamari Opačić, Branku Jurišiću i Miloradu Popovcu. Do zaključenja teme nitko od spomenutih se nije odazvao niti poslao odgovore na pitanja koja smo poslali).
"Posebno brine što je tijekom prošle godine zabilježen dosad najveći broj okupljanja i uličnih akcija kojima se pozivalo na progon Srba i oduzimanje njihovih Ustavom i zakonom zagarantiranih prava. Najveći broj takvih akcija prošao je bez reakcije represivnog aparata, prije svega policije."
Pljuvanje po državi
Ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić odgovorio je pak još u kolovozu prošle godine na otvoreno Pupovčeno pismo, koji ga je kritizirao zbog izjave da brisanjem prebivališta srpska manjina u Vukovaru "više neće imati uporište za korištenje ćirilice".
- Gospodine Pupovac, u više navrata smo razgovarali i smatram da bi vam trebalo biti jasno da nemam namjeru obmanjivati javnost niti baviti se ćirilicom u Vukovaru. Isto tako rješavanjem problema lažnih prebivališta nisam se bavio ni izborima u Vrgorcu kao što neću niti bilo gdje drugo bez obzira što me se od strane društveno neodgovornih stranačkih prvaka dovodi u taj kontekst - piše Orepić, dodajući da samo radi svoj posao: "Uz moje prethodnike među one koji nisu radili svoj posao po ovom pitanju ubrajam i vas kao i sve saborske zastupnike koji niste imali političke potrebe i odlučnosti prvo da ukažete na razmjere ovog problema, a po tom isti i da riješite", poručio je Orepić apelirajući na Pupovca i sve druge da problem lažnih prebivališta ne dovodi u kontekst međunacionalnih odnosa, "što smatram krajnje neodgovornim i neutemeljenim".
To su najnoviji slučajevi, po tko zna koji put, ponovnog otvaranja srpskog pitanja u Hrvatskoj. Naročito posljednjih godina, jer predstavnici Srba unisono tvrde da njihov položaj nije bio gori još od ratnih i poratnih dana 1991. Krajem prošle godine na jednom od okruglih stolova zamjenik predsjednika Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj Saša Milošević između ostaloga ovako je opisao položaj srpske manjine u Hrvatskoj. "I dalje smo na brojnim poljima diskriminirani i onemogućeni u korištenju manjinskih prava, čak i onih nekih najosnovnijih, ili je njihova konzumacija krajnje reducirana i otežana - upotreba jezika i pisma, školovanje na materinjem jeziku, ravnopravno sudjelovanje u javnom život...", rekao je Milošević.
Podjela problema
Škiljanov kolega, demograf Ivan Lajić, objašnjava kako cilj istraživanja nije bio egzaktno demografsko analiziranje općeg kretanja stanovništva, već se željelo doznati stavove pripadnika srpske manjine o budućnosti Srba u Hrvatskoj. Udio Srba između popisa stanovništva 2001. i 2011. godine, ističe, u Hrvatskoj se smanjio za blizu 15.000. On smatra da se ne smije pristupiti demografskoj budućnosti Srba u Hrvatskoj odvojeno od ukupne demografske slike i budućnosti cjelokupne populacije, jer je sudbina slična.
Politički analitičar Žarko Puhovski, iako smatra da treba uzeti u obzir da se radi o opsežnom dubinskom istraživanju, upozorava da se ipak radi o premalom uzorku za bilo kakav ozbiljno poopćiv zaključak te treba biti oprezan u interpretacijama rezultata. "Fantazam izumiranja može se ustanoviti kod velikoga broja posebice europskih nacija. On počiva na klasičnoj nacionalističkoj pretpostavci da je 'naša nacija' svijetu, i Bogu, valjda, najvažnija. Kod hrvatske populacije, koliko vjerujem, toga fantazma nema puno manje, no manjina je svagda osjetljivija na načelno identičan problem, jer u njezinoj perspektivi egzistencija poprima razmjerno uvećane oblike", kaže Puhovski.
Izblamirano vodstvo
Problemi Srpkinja i Srba, smatra Puhovski, mnogo su prije vezani uz svakidašnju egzistenciju, no uz oficijelnu politiku, jer je politički okvir, kaže, važan utoliko ukoliko se društveni kontekst egzistencije Srba pogoršao nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
"Vjerujem da je tomu tako zato što su mnogi od nacionalistički nastrojenih građana zaključili, ili prije osjetili, da se više ne treba uzorno ponašati, jer više nismo pod povećalom, jer 'super ego' zvan EU više ne postoji kao nužno izvanjska instancija, budući da smo unutra. Problemi su, dakle, prije svega, u tomu što su, srećom, ipak pretežito simbolički napadi na srpsku manjinu, ne samo dopušteni u javnosti, nego i razmjerno široko prihvaćani, uz rijetke izuzetke, kao svojevrsna normalnost", kaže Puhovski. Ipak, po njemu, nema indicija da je socijalni položaj srpske manjine, statistički gledano, lošiji od ostalih segmenata društva, uz izuzetke dijela zapostavljenih sela.
"Bilten koji je pušten u javnost pod autorskom palicom Milorada Pupovca i
njegove ekipe iz SNV-a ne može se nazvati nikako drugačije nego nova
dimenzija veliko srpske politike koju slobodno možemo nazvati Memorandum
3. Stvarni i glavni cilj ovog Pupovčeva političkog pamfleta je
podgrijavanje priče i stalno medijsko trovanje
javnosti o navodnoj ugroženosti srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj."
Političke elite se, kaže Puhovski, svagda bave time da budu (re)izabrane, a predstavnici srpske manjine odveć su im često u tomu pomagali, ponašajući se strateško-taktički, a ne sindikalno-strategijski, misleći pritom i na sebe. "Igraju se igara moći, uglavnom kao mlađi partneri, a ne zastupaju tvrdokorno neke od minimalnih zahtjeva za ravnopravnošću, koji su uvjet normaliziranja života. Primjerice, svojevremeno inzistiranje na odvojenome školovanju srpskoga pučanstva Vukovara umnogome je olakšalo današnji posao hrvatskih nacionalističkih aktivistica i aktivista", kaže Puhovski.
No, život pod stalnim pritiskom, kaže Puhovski, ne može biti standard u iole pristojnoj zajednici. Integracija Srba funkcionira, kaže Puhovski, u nekim dijelovima zemlje u kojima nije bilo neposrednih ratnih operacija, a u drugima se ne radi toliko o asimilaciji koliko o pukome odstranjivanju srpskoga stanovništva kao posljedicom raznih vrsta pritisaka.
Srpska je manjina, napominje Puhovski, započela u 90-ima s naglašeno građanskim programom emancipacije, umnogome uzornom i za etničku većinu, kao i za ostale manjine. No, kada to nije uspjelo, jer, zbog nacionalističkoga svjetonazora, nije bilo prihvaćeno ni na većinskoj, niti na manjinskoj strani, kaže Puhovski, nosivo se djelovanje okrenulo retradicionaliziranju identitetskih konstrukcija.
"One su, uvjeren sam, dalekosežno pogubne, ali kada se djeluje u taktičkome obzoru, dalekosežni su ciljevi nužno zagubljeni. I to ne samo sa stajališta etničke manjine. Ako se srpski identitet reducira na 'bradate popove' bitno se oslabljuju, ionako slabašne, ateističke i agnostičke skupine među etničkom većinom. Uostalom, politika kojom se traži dvostruko pravo glasa flagrantna je negacija samih osnova građanske egzistencije 'jedan čovjek - jedan glas'", zaključuje Puhovski.
Sve
u svemu, najnovijim biltenom SNV je iznova "zakuhalo” otvaranje tzv.
srpskog pitanja u Hrvatskoj. Pitanja koje je zapravo irelevantno kad ga
se stavi u širi kontekst funkcioniranja države, te pritom izdvaja iz
sveukuponog položaja drugih manjina u RH. Druga je pak stvar što se
pojedinačni incidenti kojih ima, kao i ekstremnih slučajeva
nasnošljivosti, koriste u politikantske svrhe, što je stara Pupovčeva
praksa. Drugim riječima, postoje problemi koje svakako treba riješavati,
a podstrekače mržnje kažnjavati. No srpskoj nacionalnoj manjini u RH
ustavom i zakonima zajamčena su sva prva, i tu nema spora. A osim
Pupovca i njegovog SDSS-a postoje i Srbi koji misle drukčije, dok
Pupovac galami kao da ih sve zastupa. I to je još jedna priča iz domene
tzv. srpskog pitanja...Tekst u cjelosti možete pročitati OVDJE.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
Tonda19.03.2017. u 11:02
Djelatnost SNV-a, SDSS-a i SPC-a nastavak je velikosrpske agresije iz devedesetih. Pupovac je samo najistaknutije lice te agresije u današnjici ("moderni" Jovan Rašković), a agresija je, da iskoristim riječi vožda Slobe, ovaj put neoružana. Kad sve stavimo u kontekst ponašanja... Prikaži sve srbijanske vlasti koju vode mlado od Šešelja Vučić i mlado od Slobe Dačić, dobijemo stanje od ranoga ljeta 90. Samo čekamo kada će i gdje pasti novi balvani. Imamo li ovaj put Tuđmana da ih nadigra?
-