HRVATI odlaze iz domovine i zato što je radikale sve teže podnijeti, piše Hrvoje Klasić u svom komentaru za net.hr, pitajući se "Želimo li živjeti u bolesnom društvu?". Klasić u svom komentaru, koji u cijelosti prenosimo, tvrdi kako Hrvati odlaze i zbog vjerskog fanatizma i netolerancije.
"Ne moramo brinuti da će oni koji negiraju zločine bilo u Jasenovcu u vrijeme Drugog svjetskog rata ili po ličkim selima u ljeto 1995. uspjeti promijeniti povijest. Ali se moramo zapitati jesu li oni koji to čine spremni slične stvari ponoviti, ili u najmanju ruku dopustiti da ih netko drugi u njihovo ime počini."
"OPET smo dobili packe.
Ne mislim pritom na one iz Europske komisije ili MMF-a kojima nas upozoravaju da ne provodimo potrebne reforme, da zaostajemo u konkurentnosti, da smo najsporije rastuća zemlja u regiji itd. Nisam ekonomski niti financijski stručnjak pa ne mogu dati stručno mišljenje o tim temama.
Odnosno presuditi jesu li u ovoj priči u pravu naši političari koji nas uvjeravaju da nam ide sve bolje ili svjetske institucije čije analize upozoravaju na nešto drugačiju realnost. Gotovo 350 tisuća radno sposobnih Hrvata svoj je stav o ovoj "dilemi” iskazalo vrlo konkretnim potezom. Spakirali su se i napustili Hrvatsku. A bojim se da broj iseljenih neće stati na toj brojci.
Zašto ljudi, zapravo, napuštaju Hrvatsku?
Nije Hrvatska, naravno, jedina zemlja čiji građani bolji život pokušavaju pronaći negdje drugdje. Međutim dok to čini oko 1% radno sposobnih Nijemaca, Šveđana, Francuza, ili oko 3% Slovenaca, iz Hrvatske je otišlo oko 15% njenih građana u dobi od 20 do 64 godine.
Uz brojke, ono što posebno zabrinjava su razlozi zbog kojih ljudi napuštaju Hrvatsku. Ekonomski sigurno dominiraju. Ali, sve češće oni koji odlaze ili su pred odlaskom kao razlog navode opću klimu u društvu.
Netolerancija, isključivost, vjerski fanatizam, nacionalizam, ograničavanje građanskih sloboda, nefunkcioniranje pravne države i "uhljebljivanje” samo su neki od termina koje brojni građani navode kao argumente zbog kojih ne žele da im djeca odrastaju u Hrvatskoj.
I tu dolazimo do onih packi na koje sam se mislio osvrnuti.
Veličanje ustaštva i negiranje holokausta
Godišnji izvještaj američkog State Departmenta ponovo (kao i prošlih godina) ukazuje na niz problema u hrvatskom društvu. Uz odnos prema (ne)povratu oduzete imovine i nekoliko slučajeva nepoštivanja vjerskih sloboda naglasak je (kao i prošlih godina) na povijesnom revizionizmu.
Ili, vrlo konkretno na veličanju ustaštva i negiranju holokausta. Nama koji ovdje živimo svi u izvještaju navedeni, ali i brojni nenavedeni primjeri postali su nažalost "normalna” pojava.
Nije mi danas namjera po stoti put objašnjavati da je ustaški režim bio zločinački, da "za dom spremni” nije stari hrvatski pozdrav i da Jure i Boban nisu hrvatski heroji. Ono na što bih htio ukazati jest povezanost povijesnog revizionizma i današnjih raznih oblika nacionalne, vjerske, političke, seksualne isključivosti.
Vjerski stavovi i dogme ispred znanosti
Naime, upada u oči da velika većina onih internetskih portala, političara, pjevača, sportaša, intelektualaca, novinara, svećenika, građanskih inicijativa, ali i običnih građana za koje je homoseksualnost bolest, glasovanje za Istanbulsku konvenciju izdaja nacionalnih interesa, za koje nekatolici ne mogu biti hrvatski domoljubi, za koje su Srbi doseljenici u Hrvatsku (zbog čega ne bi trebali glasovati o svim temama u Saboru), koji u ukazivanju na pedofiliju među svećenicima vide urotu protiv crkve, koji vjerske stavove pretpostavljaju znanstvenim istraživanjima… imaju gotovo identičan stav o temama o kojima govori izvještaj State Departmenta.
Bez obzira na sva svjetski relevantna znanstvena istraživanja, ali i hrvatski ustav, za njih je NDH ostvarenje hrvatskog sna o državi, ustaše su hrvatska vojska, a logor u Jasenovcu dokaz "srbo-komunističke” zavjere s ciljem nametanja Hrvatima kolektivnog osjećaja krivnje.
Kakvu budućnost želimo?
Za njih i žrtve i zločinci svoj status "zaslužuju” prije svega nacionalnim predznakom. Bez obzira na činjenično stanje i usprkos kršćanskim moralnim načelima koja zdušno brane na ulicama i referendumima. Naravno, u takvoj računici samo hrvatske žrtve zaslužuju suosjećanje, a samo "neki drugi” zločinici, ne i hrvatski, osudu.
I zato je važno shvatiti da rasprave o prošlosti mnogo govore o društvu kakvo želimo graditi u budućnosti. Jer, ne moramo brinuti da će oni koji negiraju zločine bilo u Jasenovcu u vrijeme Drugog svjetskog rata ili po ličkim selima u ljeto 1995. uspjeti promijeniti povijest. Ali se moramo zapitati jesu li oni koji to čine spremni slične stvari ponoviti, ili u najmanju ruku dopustiti da ih netko drugi u njihovo ime počini.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
Tonda06.06.2018. u 17:23
Ogledni primjer ortačkog kapitalizma se danas očitovao na primjeru Mamića i dvojnog državljanstva,zbog takvih likova mladi bježe i ti si morao otići zbog takvih likova i njihovog velikog rvatstva koji se očitavao jedino kroz pljačku , ni vidjelica više ne... Prikaži svee ne pomaže valja je i ona uvidjela da su lopovi
-
Brodanin_sb06.06.2018. u 16:35
Kakve vi gluposti pisete,pa prvi sam otisao jer nisam imao sta jest kod kuce
-