Sunce je jutros izašlo na istoku. Magle nigdje na vidiku. Vozio sam se 15-tak minuta do klinike. Došao malo prije tajnice. Sve odaje dojam o još jednom uobičajenom danu. Ponedjeljak prijepodne ispunjen je fakultetskim obvezama. Započinjem studentskim ispitima. Mladi su kolege pokazali znanje kao i prošli ponedjeljak. Niti bolje, niti lošije. Nakon toga, predavanje za novu studentsku grupu. Poneko studensko pitanje, ne previše. Standardno. Vikend je iza i pospanosti nije nedostajalo. U ovo vrijeme su opterećeni i završnim ispitima. Predavanje završavam kratkim razgovorom o Europskoj uniji. Puno znaju, ali previše ne očekuju.
'U europskoj integraciji Hrvatska mora osigurati svoju samobitnost i brži napredak'.
Dobro je da nema pretjerane euforije. Iako se zadnjih dana više slavilo nego ozbiljno razmišljalo. Netko bi mogao pomisliti da smo postali dio, ili kako mnogi kažu, vratili se u EU lako i bez problema. Kao da je trebalo samo preskočiti iz reda na kojem je pisalo Non European citizen u red European citizen u kojeg smo, sa zavišću, gledali na našim putovanjima Europom i prelascima europske granice na zračnim lukama.
Kako se od jutros nije ništa neuobičajeno dogodilo, niti poremetilo uobičajeni radni ritam, mogu u kratkoj pauzi u miru napisati nekoliko rečenica o događajima i osobama vezanim za jedan od najvažnijih datuma hrvatske povijesti. Matoš je sigurno jedan od tih. Kao Hrvat i Europejac shvatio je da pravoga hrvatstva nema bez Europe i europskih vrijednosti. Shvaćao je da Europa nije idealna – ali znao je i što je stoji preko puta nje. Prije stotinjak godina piše kako: "može predvidjeti vrijeme kada će zbog ekonomskih konkurencija, Europa malo-pomalo morati ulaziti u ekonomski savez koji mora uroditi i savezom političkim. Društvo i politika sve više i više se demokratiziraju i pobjeda demokracije u Europi biti će spas svih ugnjetenih i poniženih, pa i nas”.
Prihvatimo standarde civilizacije kojoj od danas i službeno pripadamo. Bez fige u džepu, ispunjavajući obećano, ne izigravajući dogovoreno.
Taj je put i za Europu i za nas uistinu bio dug. Nije bio ispunjen prečacima. Nije bio za ljude slabog srca. Dapače, bio je za ljude izdržljivog duha, ljude koji su spremni na rizik. Na tom putu je i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman 30. svibnja 1990.u Hrvatskom Saboru bio jasan: „Istodobno s unutarnjom demokratskom preobrazbom valja poduzimati sve potrebne korake radi što skorijeg uključenja Hrvatske u Europsku zajednicu. U europskoj integraciji Hrvatska mora osigurati svoju samobitnost i brži napredak." Srećom, ni ratna ni poratna vremena nisu promijenila naš put. Put popločan žrtvom branitelja, koja nije uzaludna. Put na kojem je postojala visoka suglasnost političkih elita koje su se jasno opredijelile prema članstvu u Europskoj uniji kao nacionalnom interesu. Put na kojem su mjesto našli Račanov zahtjev za članstvo u Europskoj uniji. Put na kojem je potvrđujući europsku orijentaciju HDZ-a bio i premijer Sanader otvarajući pristupne pregovore. Kao i Jadranka Kosor. Privodeći pregovore kraju, kako je netko ovih dana rekao, stiskanjem gasa do daske. Na koncu, najvažnije, hrvatski građani pozitivnim referendumom i stavljanjem točke na „i".
Prihvatimo standarde civilizacije kojoj od danas i službeno pripadamo. Bez fige u džepu, ispunjavajući obećano, ne izigravajući dogovoreno.
No naše putovanje time nije završilo. Citirajući Roberta Shumana jednog od idejnih začetnika EU da "Europa nije stvorena u jednom dahu i bez proturječnosti, jer ništa trajno nije sazdano na lakoći" uvjeren sam da naša domovina može biti uspješna u novim okolnostima. Ovo je vrijeme velikih mogućnosti. Ali nije vrijeme cupkanja na mjestu niti zaštite uskih interesa. Ostajemo mlada zemlja, no kako stoji u Svetom pismu, došlo je vrijeme da odbacimo djetinjarije. Stanemo na kraj sitnim prepucavanjima, lažnim obećanjima i uzajamnim optužbama. Prihvatimo standarde civilizacije kojoj od danas i službeno pripadamo. Bez fige u džepu, ispunjavajući obećano, ne izigravajući dogovoreno. Budemo li takvi, u novim, boljim prilikama, imamo priliku urediti zemlju i ostaviti je daleko uspješnijom nego smo je sami preuzeli. Jer ne zaboravimo, vlastitu Domovinu smo samo posudili od svoje djece.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -