Nedeljko (Mile) Smolić šesti je čovjek u Hrvatskoj kojemu je ugradnjom "umjetnog srca" dana nova prilika za život. Uvijek pun optimizma ovaj hrabri čovjek se i sada šali na vlastiti račun. U postrojbama HV-a je bio od početka Domovinskog rata. U Samostalnoj interventnoj četi 91, a poslije 1992. pripadnik 68-e bojne (Vojna policija) .
NOVA GRADIŠKA - Sve je prošlo. Bio sam ranjen '91. ali moji dečki nastradali su puno više. Za to sve što smo prošli sada plaćamo danak - kaže nam Mile.
Od prvog osnovne znaju ga kao veselog, vedrog dječaka, mladića i čovjeka. Zadnje vrijeme "lavovski" se borio za zdravlje svoje supruge Nade, a kada je ona stala na noge završio je u bolnici.
- Jednu noć osjetio sam "žaru" u prsima, kao nekakav udar. Javio sam se liječnici. Poslali su me psihijatru, pa na internu... Uputnicu za Zagreb kako bih dobio i drugo liječničko mišljenje nisam dobio, no na svu sreću kćerka nije htjela više čekati pa me "strpala" u automobil i odvezla na "Sveti Duh". Završio sam na ugradnji četiri stenta koja su mi spasila život. Uslijedili su dogovori s KBC-om Dubrava gdje sam operiran, a učinio je to vrhunski tim liječnika na čelu s prof. dr. Sutlićem i Barićem - priča nam Mile Smolić.
Uopće nije znao koliko mu je stanje loše. Utvrdilo se to kod same operacije. Da bi mu spasili život odlučili su se na ugradnju "američkog sistema" - pumpe", kako nam je rekao naš sugovornik i proveli kabl van tijela.
- Ja sada imam mehaničko srce smješteno u torbicu koja je naravno stalno uz mene. Doktori kažu da više nisam bolestan. Hodam s baterijama, a po noći se spajam na struju 220 V. Kako moj unuk Noa kaže sada sam "robot" - uz osmjeh nam priča čovjek kojega su liječnici prozvali njihovim "remek djelom".
Operacija je potrajala od 10. listopada u 8 sati do 11. u 9 sati ujutro. Nakon 15 dana trebao je ići kući, no iz nekog razloga dobio je temperaturu i u konačnici u bolnici proveo dva mjeseca. Mile ima samo riječi pohvale za medicinsko osoblje obje bolnice u kojima je boravio. Prošao je i edukaciju, ima Priručnik s uputama i sve je nevjerojatno brzo prihvatio. Susreo se i s četvero ljudi koji su također preživjeli zahvaljujući mehaničkom srcu.
Liječnička kontrola ga očekuje u siječnju slijedeće godine. Živi disciplinirano prema liječničkim uptama, samo se mora čuvati grmljavine. - Najveća potpora su mi bili supruga Nada, kćer Nedeljka, sin Nenad, snaha Ivona, a posebno unuci Adam ( 13.g.) , Ena (10.g.) i najmlađi didin ljubimac, šestogodišnji Noa.
- Nevjerojatno dijete je moj Noki. Zvao me u bolnicu svaki dan i uvijek pitao kakvi su mi nalazi, da li mi je bolje. I sada se on brine za "punjač", kablove, baterije, da li je sve u redu. Sretan sam čovjek, pa ako i do kraja života budem morao nositi srce u "torbi" nema veze. Moja supruga i ja dobili smo još jednu šansu u životu. Imam dobru i zdarvu djecu, prekrasne unuke i što ćeš više - naglašava naš vedri sugrađanin Mile Smolić.