NOVA GRADIŠKA - Povodom obilježavanja 110. obljetnice osnivanja HSS-a, u četvrtak 4. prosinac 2014., u novogradiškom naselju Urije, predsjednik HSS-a Branko Hrg i predsjednik novogradiškog ogranka te stranke dr. Zoran Jukić, otkrili su spomen bistu Stjepanu Radiću, piše Novagra.
Prije toga, HSS-ovci, predvođeni dr. Zoranom Jukićem, Davorom Vlaovićem, predsjednikom ŽO HSS-a Brodsko-posavske županije i Brankom Hrgom, okupili su se u gradskom Domu Kulture. Govorili su o Stjepanu Radiću, kao jednom od najvećih hrvatskih političara koji se ustrajno i uporno borio za prava seljaka i slobodu hrvatskog naroda, povijesti HSS-a dugoj 110 godina, s kakvom se, kako je naglasio Hrg, ne može pohvaliti ni jedna druga politička stranka u Hrvatskoj, sadašnjim pozicijama HSS- a na nivou države i Brodsko-posavskoj županiji. Prof. Zvonimir Škuljević govorio je o povijesti HSS-a u brodskoj Posavini.
Nastupile su pjevačke skupine „Slavča" iz Nove Gradiške i „Golubice" iz Batrine.
Na otkrivanju biste u naselju Urije, gdje je Stjepan Radić, u jednom od svoja četiri dolaska u Novu Gradišku, govorio pred 10.000 ljudi, okupili su se članovi i simpatizeri HSS-a, ali i drugi građani. Okupili su se kako bi odali počast jednom od rijetkih i vjerodostojnih političkih ličnosti u povijesti borbe za hrvatsku neovisnost i u povijest političkog djelovanja u Hrvatskoj.
Kako je naglasio novogradiški gradonačelnik Željko Bigović, bista Stjepanu Radiću postavljena je na mjestu gdje je velika frekvencija ljudi i u blizini OŠ „Mato Lovrak" pa se nada kako će se neki koji budu prolazili pored biste potruditi saznati nešto više o velikanu hrvatske povijesti.
Bistu Stjepanu Radiću, hrvatskom književniku, prevoditelju, publicisti i jednom od najuglednijih i najpopularnijih osoba hrvatske političke scene podigli su HSS, Grad Nova Gradiška i Brodsko-posavska županija. Bista je rad akademskog kipara Marijana Sušca iz Osijeka
STJEPAN RADIĆ rođen je 11. lipnja 1871. kao deveto dijete u siromašnoj seljačkoj obitelji u selu nedaleko od Siska, u Trebarjevu Desnom. U ranoj mladosti Radić je mnogo putovao i proučavao ponajviše narodni život i seljačko gospodarstvo. Tada se odlučio posvetiti politici ili, kako bio on rekao, da će učiti i braniti svoj narod. Radić je boravio u mnogo gradova, škola i sveučilišta, ali ih je bio prisiljen napuštati upravo zbog svoga bunta i prosvjeda. Zbog sudjelovanja u spaljivanju mađarske zastave u jesen 1895., osuđen je zajedno s dvadesetak studenata zagrebačkoga Sveučilišta, s kojeg je dvije godine prije toga isključen. Zatim je studirao, ili pokušavao studirati, u Pragu, Parizu, Budimpešti, Moskvi i drugdje. Ujedno uči jezike, upoznaje političke prilike i političare.
Godine 1904., zajedno s bratom Antunom, osnovao je Hrvatsku pučku seljačku stranku. Premda je Radić težio širem, sveslavenskom ujedinjenju te zbog toga putovao u Rusiju, 1918. se izjasnio za ujedinjenje Hrvata, Srba i Slovenaca na temelju demokratske jednakopravnosti. Tražio je da se buduća država uredi na federativnome načelu, istupajući protiv centralizma i velikosrpske hegemonije. Otada počinju njegovi nesporazumi s novim režimom, koji ga želi slomiti pritiscima, progonima i zatvorom.
Godine 1925. svoju će stranku, koja se tada zvala Hrvatska republikanska seljačka stranka, dovesti do toga da prizna monarhiju i centralistički Vidovdanski ustav. Štoviše, Radić ulazi u Vladu, a stranka ponovno mijenja svoje ime u Hrvatsku seljačku stranku, ali je već dvije godine poslije ponovno u opoziciji. Tada sa Svetozarom Pribičevićem stvara Seljačko-demokratsku koaliciju i traži reviziju ustava.
U proljeće 1828. Radić dobiva mandat za sastav vlade, no opstrukcija radikala ruši njegove planove. Bilo je jasno da su suprotnosti, koje su prožimale cjelokupan život stare Jugoslavije, toliko narasle da bi za njihovo rješavanje trebali radikalni zahvati, čak rušenje cijeloga društveno-gospodarskog sustava što ga je država ljubomorno čuvala. Odnosi u Skupštini postaju tih dana sve napetiji, a za nesporazume se okrivljuju prvaci HSS-a. Tada se počinju širiti glasine o potrebi likvidacije Stjepana Radića. Radić je objavio članak o tome, dan uoči skupštinske sjednice, u dnevniku svoje stranke Narodni val.
Poznata je povijesna činjenica da je radikalski poslanik Puniša Račić, 20. lipnja 1928., u Skupštini pucao u poslanike HSS-a. Teško je ranio Stjepana Radića, a ubio je njegova sinovca Pavla Radića i Đuru Basaričeka.
Zločin u jugoslavenskoj skupštini naišao je na zgražanje cijelog civiliziranog svijeta, a kada je 8. kolovoza od zadobivene rane Stjepan Radić umro, njegov posljednji ispraćaj pretvorio se u prosvjed protiv režima. Kasniji događaji pokazali su da je Puniša Račić imao moćne zaštitnike na dvoru, ali jednako tako da njegov revolver nije mogao riješiti sudbonosne političke probleme stare Jugoslavije, pa ni hrvatsko pitanje.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -