Uz Mateja Kneževića, to su akademske umjetnice Tea Ivković i Ana Kovačić iz Zagreba te Ana Sladetić iz Vukovara. Nagradu "Radoslav Putar" već 16 godina dodjeljuje Institut za suvremenu umjetnost u Zagrebu, a pobjednik dobiva dvotjedni rezidencijalni boravak u New Yorku te samostalnu izložbu u Institutu za suvremenu umjetnost u Zagrebu.
Matej Knežević predstavio se prostornom instalacijom "Uđite, ne morate se izuvati", isječkom doma predstavljenog simbolima obiteljske topline - kaučem, slikama, tepihom, policama. No pritom je kauč, primjerice, napravljen od kikirikija, kao fragilnoga konstrukcijskog materijala i kolokvijalne mjerne jedinice lakoće - što je simbol prividne "lakoće" nerijetko vrlo komplicirane i teške izgradnje obitelji, doma, odnosa, piše radio.hrt.hr
"Gdje je dom?", pita se akademska kiparica Ana Kovačić (Zagreb, 1986.), čiji niz radova istražuje povezanost između osobne i kolektivne memorije te načina na koji naša memorija oblikuje prostor u kojem živimo/radimo. Tako je, primjerice, izložila skupnu fotografiju mještana izumirućeg sela, kao i fotodokumentaciju performansa - marende "kao nekad" za radnike "Dalmacijavina", zalijepljene na originalni stol i kuhinjski ormarić koji u sebi i na sebi nose stvari, ožiljke i mirise nekog drugog vremena.
Slike koje treba dodirivati da bismo ih vidjeli, izložila je Ana Sladetić (1985.) iz Vukovara. Naime, njezine su slike prekrivene crnim slojem termoaktivne boje koja nakratko nestaje pod toplinom dlana i tako otkriva djeliće skrivenih akvarela koji prikazuju dom, bez kojeg je njezina obitelj ostala u Domovinskom ratu. Posebni postupak kojim je obradila seriju slika, nazvanu "Čisto i krivo", osmislila je tijekom dvogodišnjeg rada na svojoj doktorskoj disertaciji na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Najmlađa finalistica Tea Ivković (1992.) lani je diplomirala na zagrebačkoj Akademiji, a izložila je stolce koji to zapravo i nisu, već lebde usred galerijskoga prostora, prozirni i lelujavi poput duhova. Umjetnica koja istražuje prostor i prazninu, referirala se na dječju igru u kojoj je uvijek jedan stolac manje negoli igrača, pa kad glazba utihne, onaj tko se ne uspije izboriti za mjesto ispada iz igre. Četiri stolca tako simboliziraju četvero finalista u utrci za nagradu, no nitko ne ispada - samo je pitanje na što će zapravo sjesti, odnosno koliko vrijedi ideja i koliko je (ne)moguće njome omogućiti sigurnu egzistenciju.
O finalistima i pobjedniku odlučivao je stručni žiri u kojem su bili lanjski dobitnik nagrade Niko Mihaljević, likovni kritičar Boris Greiner, kustos Miroslav Karić i kustosica Marta Kiš. Iako izložba nema kustosa, već su radove postavljali sami autori, kroz sva se četiri postava provlači jedinstvena tema doma kao prostora (ne)pripadnosti, sjećanja/zaborava i prolaznosti. Razgledajte, do 25. lipnja.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -