U veljači smo čitali kako će Đuro Đaković Holding ove godine polovicu prihoda ostvariti od izvoza (udio izvoza 2013. bio je tek osam posto), sredinom travnja objavljeno je da će ta brodska tvrtka nakon 30 godina ponovno izvoziti borbena vozila (u vrijednosti od 26 milijuna eura), a krajem travnja saznajemo kako će Đuro Đaković Holding, zajedno s još 53 državne firme na bubanj. Vlada je naručila "početnu i neovisnu ocjenu portfelja trgovačkih društava u vlasništvu Republike Hrvatske prije donošenja odluka o privatizaciji". Zadnje obiteljsko srebro će na prodaju, kao roba u trgovini koja pred zatvaranje najavljuje totalnu rasprodaju.
Valja se samo sjetiti kako su prodane domaće banke: sanirane novcem poreznih obveznika, potom prodane za manje novca od onog koji je potrošen na njihovu sanaciju, a onda kupcima tih banaka omogućeno da nama, građanima, gule kožu kamatama višestruko većim nego u njihovim matičnim zemljama, ili da nas bace u dužničko ropstvo, vezujući kunske kredite uz tečaj švicarskog franka ili eura.
Na popisu 54 tvrtke koje kani prodati Vlada Tihomira Oreškovića, puno je onih čija imena počinju pridjevom hrvatski: Hrvatske autoceste, Hrvatska elektroprivreda, Hrvatske šume, Hrvatska lutrija, Hrvatska pošta, Hrvatske željeznice, Hrvatska poštanska banka, Hrvatske ceste, ali i tvrtke koje u nazivu imaju Croatia, odnosno Cro, poput nacionale zrakoplovne kompanije – Croatia Airlines, Croatia banke ili Plinacroa.
Manjkaju, primijetili ste, još samo Hrvatske vode! Namjerno ili slučajno? Rekli bismo: namjerno. Jer ipak, ovo je hrvatska Vlada, koja doduše prodaje mnogo toga što u nazivu ima nacionalno obilježje, ali itekako vodi računa o svojim građanima. Pa Hrvatske vode za sada ne prodaje, kako hrvatski građani – dođu li i naše vode u ruke strancima – ne bi umrli od žeđi. S glađu je ipak lakše, bez hrane se može tjednima, neki su izdržali i duže od dva mjeseca, ali bez vode preživjeti se može tek tri-četiri dana. Vlada je, dakle, najavljujući prodaju posljednjeg što država još ima, itekako pazila na interes svojih građana: ako već moraju umrijeti, bolje je da to bude od gladi nego od žeđi.
Da ova zemlja nema gorkih iskustava u privatizaciji, složili bismo se s onima koji kažu - nije na državi da organizira igre na sreću (Hrvatska lutrija), da proizvodi cipele (tvrtka Borovo), borbena vozila (već spomenuti Đuro Đaković) ili umjetna gnojiva (kutinska Petrokemija). Sve to je točno, ali tih smo priča već naslušali se posljednjih dvadesetak godina. I što smo tim prodajama dobili? Je li nam, kad smo gurnuli ruku u sef sa srebrom, od novca dobivenog prodajom bilo imalo bolje? Jesmo li ga u nešto pametno investirali, ili, smo, poput lakomislenog seljaka koji je prodao prvu od četiri krave iz štale, otišao u gostionicu, kockarnicu i bordel, da se proveseli i provede, jer – život je kratak, a u štali su još tri krave.
Valja se samo sjetiti kako su prodane domaće banke: sanirane novcem poreznih obveznika, potom prodane za manje novca od onog koji je potrošen na njihovu sanaciju, a onda kupcima tih banaka omogućeno da nama, građanima, gule kožu kamatama višestruko većim nego u njihovim matičnim zemljama, ili da nas bace u dužničko ropstvo, vezujući kunske kredite uz tečaj švicarskog franka ili eura.
Ili, kako je prodana zlatna koka, Hrvatski telekom, ili nacionalna naftna kompanija INA, nekoć div prema mađarskom patuljku MOL-u. Zbog prodaje INA-e i danas se vuku repovi po međunarodnim sudovima i arbitražama, a u zemlji ponovno otkrivaju mutni poslovi s provizijama, političkom špijunažom i izdajom nacionalnih interesa.
No, mi idemo dalje. Idemo prodati i ono što malo tko prodaje, da bismo pokrpali proračunske rupe i za godinu dvije ponovno bili u situaciji u kakvoj smo danas. Samo, tada više neće biti ničega za prodaju.
Kad, dakle, prodamo Hrvatske autoceste, Hrvatsku elektroprivredu, Hrvatske šume, Hrvatsku lutriju, Hrvatsku poštu, Hrvatske željeznice, Hrvatsku poštansku banku, Hrvatske ceste… pitate se što će uopće ostati od Hrvatske. Ali ne brinite i ne strahujte da ništa s predznakom hrvatski u ovoj zemlji više neće postojati. Ostaju nam Hrvatska demokratska zajednica, Hrvatska narodna stranka, Hrvatska seljačke stranka, nekoliko Hrvatskih stranaka prava, Hrvatska socijalno liberalna stranka…
Eh, kad bi bar njih netko htio kupiti i odnijeti daleko izvan Hrvatske. Kupcima bismo pride dali i SDP.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
hulkmen24.04.2016. u 14:05
tko je izdao nacionalne interese tko je izdao narod, tko je prodao banke, inu, telekom dali su to domoljubi koji i danas prodaju našu imovinu, dali su to veliki strućnjaci za koje su naivci glasali, dali su to naši veliki... Prikaži sve hrvati i najveći domoljubi - ova zemlja je puna lopova i budala
-