Od jezičnog čistunstva, gore je samo kad takvo čistunstvo nameću oni koji sami ne drže do jezika. Parola koju im predlažem je: "Na oružje desnico! U opasnosti smo od najezde stranih riječi... i hrvatskih domoljuba koji što su ekstremnije desni, to manje znaju hrvatski jezik!"
"Kako da ne!?" - uzviknut ćete kada od sugovornika čujete nebulozan prijedlog što biste vi u nekoj situaciji morali poduzeti ili na što biste trebali pristati. Još su u čuvenoj, nenarodno-režimskoj, "Top listi nadrealista" smislili su zgodnu šalu prevevši taj svima razumljiv izraz na Englezima urnebesno smiješnu i vjerojatno potpuno nerazumljivu sintagmu how yes no.
Surfajući internetom nailazimo na slične, manje ili više uspješne bastarde (hrvatski: kopilad) između hrvatskog naziva i njegovog više nobles (hrvatski: plemenitog) stranog originala: kompjuterska oprema nije stoga u trgovinama rjeđa od računalnog hardwarea, dizajnerski brandovi pojavljuju se jednako kao i brendirani design... Zapitao sam se: gdje je sada naša hrvatska desnica kad nam je velika potreba? Politička desnica, da ne bi neki pomislili na što drugo.
Gdje je naša hrvatska desnica kad nam je velika potreba? Politička desnica, da ne bi neki pomislili na što drugo...
Na pisanje ovoga teksta potaknulo me baš infantilno (ne zvuči li bolje od djetinjastog?) inzistiranje službene desnice na nekim "životno važnim domoljubnim temama, o kojima ovisi sudbina države i nacije". Poput, zamislite, gledanja u tuđe krevete to jest tko će ljubovati s kim, ili je li na zidu učionica ili policijskih postaja "ispravan" križ ili "neispravan" neki drugi simbol postavljen od ekscentričnog pastafarijanskog nastavnika.
Pri tome je pravilo: što manja snaga desne stranke perifernijim se nacionalnim prevažnostima bave. Moćni HDZ se drži velikih tema fašizma/antifašizma ili barem domaćeg nivoa ustaša i partizana, znatno manji HSP AS docira o vrsti humora kakav smije biti na nacionalnoj televiziji, a infinitezimalno (beskrajno) opskurni saborski zastupnik Ladislav Ilčić iz još nepoznatijeg Hrasta (čak i dobro organizirani HDZ stavio je ime slične, sasvim druge strančice na izbornu listu jer se nije znao sjetiti koja je točno s njima u koaliciji) govori o štetnosti masturbacije u mlađoj populaciji Hrvata, o čemu je javno posvjedočio svoju vjeru u ispravnost stavova vlastitim svijetlim primjerom apstinenta.
Prevažno pitanje tko će s kim što raditi u krevetu zaokupljalo je tako ultrakonzervativnu desnicu barem dvije godine, tijekom kojih smo životarili na dnu svjetske krize.
Podsjetio bih ovdje, uzgred, naše nacionalne spasitelje, kako se ionako znatno češće Hrvatice i Hrvati razlikuju po dihotomiji mono i poliamoričnih, negoli po heteronormiranosti. Preljubi su znatno raširenija pojava od pedera, a ljubavnici su više puta češći od lezbija.
Podsjetio bih ovdje naše nacionalne spasitelje, kako se
ionako znatno češće Hrvatice i Hrvati razlikuju po dihotomiji mono i
poliamoričnih, negoli po heteronormiranosti. Preljubi su znatno raširenija
pojava od pedera, a ljubavnici su više puta češći od lezbija.
Umjesto inzistiranja na perifernim ne bi li se na desnici trebali pozabaviti ugroženošću onoga što nas kao narod ponajviše određuje; jezikom?
Nacija je narod s povijesno-pravnim, po mogućnosti i državnim identitetom, a premda se države znatno više međusobno razlikuju po razvijenosti gospodarstva, ili na primjer klimi i reljefu, razlikujemo ih ipak ponajprije po jeziku.
Naglašavam ovdje, daleko sam osobno od bilo kakvog jezičnog čistunca i ni najmanje mi ne smeta kad sugovornici upotrebljavaju riječi iz drugih jezika. Za razliku od urednika ovoga portala, inače ultralijevog marksista Jerka Zovka, koji je nekidan izjavio, prilično zastrašujuće, da bi on kao desničar tražio uvođenje zakona da se primjerice Yellow Submarine od Beatlesa na radio stanicama obavezno najavljuje i kao Žuta podmornica!?
Nekakav mi je hobi tek ispravljati prijatelje i u mojem uhu vrištećeg takmičara prevoditi u natjecatelja, a muziku u glazbu.
I sam koristim antičke, engleske i druge internacionalne izraze rutinski, (ne) gledam televizor, a ne dalekovidnicu; koristim globus, a ne kruglju zemaljsku; služim se Internetom a ne (inače doista sjajno skovanim) Međumrežjem; koristim se i mobitelom, a ne nosiglasom... Helikopter preferiram ruskom vrtoletu, a pogotovo zrakomlatu (koji zasigurno dolazi iz nekog čistog "kretensko-hrvatskog" rječnika). Rijetki novohrvatski izraz koje sam baš posve u govoru i pisanju usvojio jest uspornik (...prometa; lijepo i logično skovan umjesto montipajtonovskog "ležećeg policajca")
S druge strane, baš nikako ne pripadam kulturno-političkoj desnici, pa si mogu priuštiti poneku čistunsku bodlju na njihov račun: poseban mi je tako fetiš ispravljati "domoljube" na Facebooku koji u komentaru napišu da bi "...svi pripadnici Hrvatskog Naroda trebali napravit maice i metit napis...". Tko želi hrvatstvom prednjačiti, neka nauči hrvatski jezik barem za ocjenu dovoljan.
Jezik je za mene samo alat komunikacije, a ne bitna odrednica osobe s kojom sam u interakciji (hrvatski: međudjelovanju) bilo koje vrste. Stoga, dok god razumijem što sugovornik želi reći, dobar mi je i njegov jezik.
Uostalom, dobar dio uvriježenih "baš hrvatskih" izraza dobili smo ionako umjetno skovane od Slovaka Bogoslava Šuleka.
Glasovir, brojka, glazba, tvrtka, kolodvor (prekrasno skovan, gotovo prepjevan, zar ne?), krivulja, a isto i nazive za poneki od kemijskih elemenata u istoj kvaliteti: u vodi prisutni vodik, dušik (jer duši plamen, inertan plin koji ne gori već gasi vatru), kisik, jer oxygeniuma, "tvorca kiselina", ima u svim kiselinama (kemičarski netočno, ali tko je to znao u 19. stoljeću) i tako dalje.
Domoljubima naočigled radi se danas o pravom javnom
kasapljenju (hrvatski: mesarenju) koje mijenja samu bit hrvatskoga jezika
temeljitije od onoga kad je Ljudevit Gaj odlučio da će hrvatska nacija službeno
govoriti štokavskim, a ne kajkavskim narječjem i tako nam proširio pretenzije
sa 10 na 110 tisuća km2
I ništa ne umanjuje Šulekovu izvrsnost (niti političko-kulturno sto postotno hrvatstvo) što se pola njegovih riječi udomaćilo a pola, koje je on predložio i isto genijalno skovao, nije (solik za klor koji tvori sol, očigledni smrdik za brom, jedik za nagrizajući fluor, svjetlik za svjetlonosni fosfor, svjetlarstvo za optiku)... I ja koristim telefon a ne brzoglas, ali i brzojav a ne telegram, a kladim se da ćete i vi pronaći više tipfelera nego li zatipaka u ovom tekstu pisanom na touch screenu moga dodirnika.
Ali u posljednje vrijeme, domoljubima naočigled, a bez prave reakcije s njihove strane, radi se o pravom medijskom, poslovnom i uopće javnom kasapljenju (hrvatski: mesarenju) koje mijenja samu bit hrvatskoga jezika temeljitije od onoga kad je Ljudevit Gaj odlučio da će hrvatska nacija govoriti štokavskim, a ne kajkavskim narječjem i tako nam proširio pretenzije sa 10 na 110 tisuća kvadratnih kilometara.
Late night shopping teško je atraktivniji (pogotovo za kumice iz Zaboka pokraj kojega se nalazi Westgate) od "kasnonoćnje/cjelonoćne kupnje/kupovine". U slavonskobrodskom, a ne rimskom, Colosseumu možete sudjelovati i na "eventu za sve" umjesto događaju, na kojem ionako dijele vaučere(!?) s barem ispravnim "tvrdim č".
I sam upotrijebim kakav engleski izraz kad drugačije ne može (jučer sam pohvalio jednu izvođačicu na "one woman show" nastupu jer bi "predstava jedne žene" ostala zasigurno smiješna i nerazumljiva), ali ne guram ga tamo gdje se može lijepo smjestiti kakav hrvatski izraz.
Čak je i put u lingvistički pakao popločan dobrim namjerama, pa izvrsnu ideju da se mladi usmjere vrhunskim tehnologijama robotike tužno zasjeni bespotrebno englesko ime "Croatian Makers" koje se dodatno bastardizira (hrvatski: zakopiladi) kao Croatian Makers Liga (umjesto CM League).
U hrvatskom Zakonu jasno je rečeno da se nazivi tvrtki, udruga, institucija i drugo mora pisati hrvatskim jezikom, a sve je opet puno engleskih naziva. Matična tvrtka osnuje se kao Jozo d.o.o. a onda ona osniva poslovne jedinice koje se glamurozno nazovu poput kakvih londonskih trgovačkih centara. Jer, ugodnije je šopingirati po Avenue Mallu, nego li po Robnoj kući?
Gdje su sad desničari kad je o opstanku našega harvatskoga jazika riječ?
"U tebi sam vijek svoj proživio,
Drevni i lijepi jeziče Hrvata"
(...ali to je doduše rekao antifašist i partizan Vladimir Nazor, pa nije baš oportuno da ga desnica koristi u ovim sumnjičavim vremenima?)
Namjerno sam napisao tekst o jezičnom čistunstvu kao "prirodnoj sredini za djelovanje prave moderne konzervativne desnice"... kad bi je kod nas uopće bilo.
U hrvatskoj politici sve je naopako; umjesto o razvoju, pozicija i opozicija u Sabor raspravlja o prije trifrtalj stoljeća završenom ratu kojim se u razvijenim zemljama bave samo još opskurni historiografi.
Ne bi li prava desna, nacionalistička, katolička politička snaga (koja je uz to snažna, točnije na vlasti) trebala u katolički većinskoj državi dotući radno vrijeme nedjeljom?
Navodna "hrvatska tradicionalna desnica" sasvim socijaldemokratski dijeli šakom i kapom socijalne pomoći, prerano umirovljuje radnike, daje povlaštene mirovine braniteljima i nomenklaturi, zapošljava u državnim uhljebničkim sinekurama sve koji ne mogu naći posao na otvorenom tržištu, u zamjenu za politički klijentelizam i vječno glasanje... Navodna "hrvatska socijaldemokratska ljevica" sasvim konzervativno pak smanjuje sindikalna i ukida radnička prava, olakšava otpuštanja, ide na ruku poslodavcima, produljuje radni vijek...
Ako ćemo pravo, umjesto lingvističkih pitanja, bilo bi za istinsku desnicu i važnijih stvari kojima se trebaju hitno pozabaviti.
Ne bi li, na primjer, prava desna, nacionalistička, katolička politička snaga (koja je uz to snažna, točnije na vlasti) trebala, u katolički većinskoj državi, dotući radno vrijeme nedjeljom, kao što se uredilo u većini "ateizirane i dekadentne" zapadne Europe?
No, za učiniti tako nešto važno, trebalo bi imati i ideološke snage i uvjerenja, a ne samo operetnog uličnog crnokošuljašenja.
Stoga, dragi domoljubi, bavite se stvarno potrebnim domoljubnim zanovijetanjima, a nemojte sve nas "fuck in our healthy brains" danomice normirajući masturbatorske navike adolescenata.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
Tonda08.04.2016. u 13:20
@Stipe Stipe, nepismeni, ili barem polupismeni, ne poučavaj druge onomu čemu nisi vičan. Tvorenje i tvorba su glagolske imenice istoga značenja, a izbor između njih je slobodan. Poput pomirba i pomirenje, uvedba i uvođenje, osnivanje i osnutak. Kad komu kako... Prikaži sveo treba, kad komu kako odgovara, tako uzima. Neki su oblici česti, neki su oblici češći, neki su oblici neobični, neki su oblici neuobičajeni, ali, gramatički gledano, svi su pravilni.
-
Tonda07.04.2016. u 17:00
Eh, da, i ta "karikatura" tipičan je primjer hajke na čovjeka zbog njegovih stavova. Zašto bismo svi morali misliti jednako i željeti svakomu dobrodošlicu? Zašto nam sigurnost (vlastita sigurnost, sigurnost naših obitelji i sigurnost naše domovine) ne bi bila prioritet?... Prikaži sve Zašto bismo morali primati stotine tisuća džihadista u svoju zemlju?
-
Tonda07.04.2016. u 16:56
Pero, Pero, natuče ti teksta, a sve uzalud. Ideje o zakonskoj regulaciji javne uporabe hrvatskoga jezika uvijek su nailazile na ismijavanje s ljevice, od kozmopolita i građana svijeta. Akcija koju vodi Matica hrvatska ni nema pristupa javnosti, osim da ju... Prikaži sve se omalovaži. Svaki pokušaj učvršćenja samostalnosti hrvatskoga jezika proglašava se ustaštvom i stvaranjem umjetnih razlika. Kritiku okreni prema "ljevici", zapravo jugoslovenskim (!) nacionalistima u Hrvatskoj, kojima je ideal srpskohrvatski jezik i stoga rade sve da hrvatski jezik omrznu u očima samih Hrvata. Svaki pokušaj vraćanja hrvatskih riječi prognanih nakon 1918. služi kao povod za satiru i izrugivanje. Svaki pokušaj tvorenja novih riječi je izgovor za objede protiv novokovača. Dok srpskohrvatski lingvisti i njihovi žurnalisti djeluju, hrvatski jezikoslovci i novinari građani su drugoga reda. Uostalom, zašto ne bismo imali predočnik, dodirnik i iskočnik, kao što imamo tipkovnicu, a tastaturu smo odavno ostavili iza sebe?
Prikaži sve komentare
-