SLAVONSKI BROD - Prosječna neto plaća u Hrvatskoj iznosi 5.722 kune, s tim da je najviša isplaćena iznosila 10.943 kune, a najniža 3.326 kuna. Tako barem 'govore' posljednji podaci Državnog zavoda za statistiku. Realnost je na razini već dugo nam poznate priče o sarmi u kojoj manji dio jede poprilično skupe i fine komade mesa, dok velika većina na svom kućnom budžetu ozbiljno osjeti i izdvajanja za kupus koji joj je na jelovniku.
Odlazak u second hand shopove nekima je zabava, a drugima potreba, jer krajem tjedna u njima komad odjeće mogu kupiti za pet kuna, što je mnogima velika ušteda na ionako osiromašenom kućnom budžetu.
Situacija s plaćama i primanjima na području Brodsko-posavske županija još je ispod državnog prosjeka pa je tim i teža. Sve to od čovjeka je stvorilo gotovo pa čarobnjaka, koji od gotovo ničega stvara nešto. Naime, oni s najmanjim primanjima u pravilu su najurednije platiše režija jer u strahu od ovrha ne mogu si dozvoliti kašnjenja. A onda ostatak valja rasporediti na hranu. Koju u pravilu kupujemo u Bosni jer je 'hrvatsko' tamo jeftinije. Za odjeću i obuću također se ide u Bosnu, no pojavom second hand shopova mnogi su pronašli način obnoviti svoj odjevni asortiman. Iako znatan dio ni pod koju cijenu neće priznati da su stalni kupci trgovina koje po povoljnim cijenama nude rabljenu robu, poslovanje ovih trgovina i činjenica da u njima stalno ima kupaca, jasan su dokaz kako se jedan dio Brođana odijeva u njima.
- Navratim tu i tamo, ali uglavnom kako bih kupila koji odjevni predmet za po doma. U 'pravim' trgovinama takve stvari koštaju kao i one 'za po vani', a ovdje 'za po doma' mogu kupiti majice i bermude za deset kuna, što je itekako povoljno – kaže nam Jasna, zadržavši svoje prezime za sebe i odbivši našu zamolbu za fotografiranjem.
– U školi i na vannastavnim aktivnostima koje pohađaju moje djevojčice vrlo često traže da za nastupe imaju majice različitih boja ili košulje, pa i tajice. Ti su nastupi relativno često, svaki puta traže nam nešto drugo, pa onda ova dva slavonskobrodska dućana s rabljenom robom dobro dođu. Jer da svaki puta kupujem ono što se od nas traži često to ne bih mogla priuštiti svojoj djeci – objašnjava Marija, priznavši kako mališanima ne govori gdje je nabavila odjeću tim više što nakon pranja i peglanja izgleda kao nova.
Dok pričamo s njom, trgovkinja svakome tko uđe u trgovinu glasno napominje kako je danas sva odjeća po cijeni do deset kuna. Naime prvih dana u tjednu nešto je skuplja, ali kako tjedan odmiče i cijena odjeće 'pada', pa nakon što je u srijedu bila deset kuna, dan kasnije svaki komad je sedam, a potom i pet kuna. A ima i kratkih i dugih hlača, jakni, majica, košulja, haljina, sakoa, suknji,…Raznih dezena, boja i veličina.
U trenutku kada je trgovkinja glasno obznanila kako stiže 'nova roba' oko stalka, koji je tek izvukla iz skladišta, gotovo u trenu okupilo se desetak ljudi tražeći ono što će im 'zapeti za oko'.
– Sto deset kuna. Bome dosta sam ja toga nakupovala – komentirala je jedna gospođa dok je plaćala račun. Za taj je iznos, obzirom da je svaki komad bio deset kuna, kupila 11 odjevnih predmeta. Iz trgovine je izašla očito zadovoljna jer je stava kako je dobro pazarila. Traženje zanimljivog komada odjeće u second hand shopove za neke je uistinu gušt i svojevrsna zabava, no ipak većina kupaca u ove trgovine ulazi stidljivo i sa dozom srama jer ih je besparica natjerala da kupuju rabljenu odjeću.
I dok je vani kupovanje rabljene odjeće određeni ritual kojeg se ne srame niti oni koji itekako imaju od čega kupiti čak i dizajnersku odjeću, kod nas će do toga proći još dosta vremena. Barem dok ljudi ne dođu u situaciju da odlazak u takve trgovine bude njihova odluka umjesto što je potreba na koju su prisiljeni što zbog neimanja posla, što zbog mizernih plaća koje primaju.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
SandroCro09.06.2016. u 16:15
Nikoga ne bi trebalo biti sramota uci i kupiti ako nesto pronađe za sebe. Niti one koji imaju, a ponajmanje one koji nemaju dovoljno novca za zivot. Ja kad god prolazim ondje uđem i pogledam ima li ista za mene.... Prikaži svene. Dogodi se da ne kupim nista, a zna se dogoditi da kupim po 4-5 stvari odjednom. Za zene ima jako veliki izbor, pogotovo sad za ljeto. Za muskarce na zalost puno puno manje, i stvarno se mora kopati da se pronađe nesto sto lijepo izgleda i nije previse noseno. Osobno si mogu priustiti odlazak u Colosseum kad god mi nesto zatreba, no opet uđem u ovu trgovinu, ili u drugim gradovima u neku drugu. Pa i onu u Brodu preko Save na njihovom glavnom trgu. Odjecu kupujem za sebe, ja cu ju nositi. Iako zivimo u takvom drustvu da se gleda tko sto nosi, sto vozi, kakav mobitel ima, ja tu majicu nosim i ne zanimaju me drugi.
-
Stipe09.06.2016. u 08:00
Dobra tema. Ne znam zašto bi se itko sramio ulaska u takve trgovine. Ovo je konzumerizam doveden do svog ekstrema. Nitko se ne stidi kupnje rabljenog auta? Neki kažu da se prije puno bolje živjelo, a ja se sjećam da... Prikaži sve je u ta vremena super radio "komision" na mjestu današnje Puslice. Tamo se također bez pardona i bez ikakvog srama prodavala rabljena odjeća. Kome? Ne znam, jer apologeti onoga vremena kazuju kako onda nije bilo sirotinje.
- Prikaži sve komentare
-