Kolumne : Odavno smo graničari stari

Mihajel Mija Ferić

Kolumne

Odavno smo graničari stari
Piše: Mihajel Mija Ferić
Objavljeno: 23.11.2018. u 20:00
Prikaza: 2923
|

Piše: Mihael-Mija Ferić

Kerenje, laprdanje i lupetanje Stribora Uzelca Schwendemanna

root : Kerenje, laprdanje i lupetanje Stribora Uzelca SchwendemannaStribor Uzelac Schwendemann i Mihael-Mija Ferić(Foto: Akademski slikar Marko Kern)

Trebalo je zaista imati muda pisati, ismijavati priredbu, predavanje s glazbenim ilustracijama i još ponečim, a da taj program nije vidio, gledao, niti slušao, a što je još gore upuštati se u komentiranje i ocjenjivanje onoga o čemu pojma nema!

UVAŽENI brodski intelektualac, povjesničar, svestrani pisac, sveznajući polemičar i kritičar svega i svačega,Stribor Uzelac Schwendemann, oglasio  se na portalu sbperiskop, nadugo i naširoko, s vulgarnim osvrtom pod naslovom Kerenje u brodskoj Gradskoj knjižnici, u kojem je „na pasja kola" izvrijeđao v. d. ravnateljicu Gradske knjižnice Ružicu Bobovečki i djelatnicu knjižnice Sanju Vuleta, pa i cijelu instituciju, a usput popljuvao prvi program manifestacije Mjesec knjige pod naslovom Alaj ću se kerit i bećarit, upriličen u povodu uvrštenja bećarca na listu zaštićenih dobara hrvatske i svjetske kulturne baštine.

Ne znam kako su glazbenici kultnog brodskog tamburaškog sastava, usput rođenjem građani i žitelji  Broda, svirali taj napjev iz „seoskih pripizdina" ako on nema „baš nikakve veze s brodskom građanskom baštinom?"

Trebalo je zaista imati muda pisati, ismijavati priredbu, predavanje s glazbenim ilustracijama i još ponečim, a da taj program nije vidio, gledao, niti slušao, a što je još gore upuštati se u komentiranje i ocjenjivanje onoga o čemu pojma nema!

U svojoj dugogodišnjoj praksi i praćenju javne scene svašta sam vidio, dobrog i lošeg, ali ovakvo bahatog ponašanja, paušalnog izvještavanja i izrugivanja nikada!

Moju malenkost nije spominjao ni imenom ni prezimenom, ne znam zašto, no osjetio sam se pozvanim da reagiram s obzirom na činjenicu da je po Schwendemannu inkriminirani program moj autorski uradak, te da sam ja autor obrazloženja, da ne kažem ekspertize, za upis bećarca na listu zaštićene hrvatske i svjetske nematerijalne kulturne baštine. A taj sam zadatak zaštite nematerijalnog kulturnog dobra odrađivao u razdoblju od 2006. do 2011. godine, u kojem je vremenu najprije postao zaštićeno hrvatsko kulturno dobro, a potom je dospio i na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine.

Za vrlog kritičara Schwendemanna sporna je priredba „turbo opanački, folkloraški, seosko plemenski Alaj ću se kerit i bećarit," uz veleumni zaključak „da je nešto skarednije, primitivnije i blesavije nezamislivo." Ovo „skarednije" po Klaićevom Rječniku stranih riječi prevedeno na hrvatski jezik glasi: odvratno, gnjusno, nečisto, prljavo, smradno, ružno, gadno, dronjavo, nakazno, lakomo, pohlepno… Bravo, bravissimo majstore lakrdijašu!

Kako potpisnik ovih bljuvotina nije bio nazočan ili prisutan po njemu bezveznom programu, na znanje i ravnanje upućujem mu informaciju što je to tamo bilo!

A bilo je to, ustvari, predavanje (priredba ili program) s glazbenim ilustracijama uživo, dopunjen tonskim i audiovizualnim snimcima vrsnih izvedbi bećarca, s projekcijom naslovnica knjiga u kojima su zapisi bećarca, njihovih notnih i tekstualnih zapisa istaknutih hrvatskih melografa, etnomuzikološki znanstveni radovi na istu temu, prigodna izložba diskografskih izdanja (gramofonske ploče, CD-i, DVD-i), te izložba knjiga i publikacija koje su zainteresirani posjetitelji mogli pogledati i prelistati.

Već na startu svoje reminiscencije ili mutnog sjećanja, Schwendemann u genijalnom kritičkom osvrtu navodi da je ovogodišnja manifestacija Mjeseca knjige posvećena baštini, pa se pitam što je bećarac nego baština, hrvatska i svjetska! I to još zaštićena baština! Tako polemičar već na startu  sam sebi skače u usta, osporavajući pravo da taj popularni napjev ovih krajeva bude jedan od programa kulturne manifestacije kojoj je tema baština.

Ne znam je li zajapureni Stribor upoznat da su zapisi bećarca u rukopisima pohranjeni u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu kao kulturna baština  (i to znatan broj), a tom su prigodom nekolicina njih projicirana i komentirana na video zidu za one glazbeno pismene, pa ne znam što je u tome loše? A ima ih i objavljenih u knjigama, koje su tamo bile izložene. A gdje knjige spadaju nego u knjižnice, pa i one u kojima su zapisi bećarca!

Nominacija za UNESCO-vu listu trajala je više od dvije godine, a korespondencija s pitanjima i odgovorima išla je preko Ministarstva kulture RH do mene autora obrazloženja, pa nazad do UNESCO-a. Čuvam debeli fascikl te građe i iz njega ću Vam citirati samo početnu definiciju koja glasi: bećarac je tradicijski vokalno-instrumentalni napjev na deseteračke dvostihove, poznat u Hrvatskoj na području Slavonije, Baranje i Srijema, a izvan hrvatskih granica na područje Srema, Bačke i Banata. Veselog je vedrog teksta, najčešće prožet alegorijama i metaforama. Bećarac je deseteračka glazbena vrsta u kojoj se na određeni melodijski obrazac pjevaju po sadržaju veoma različiti deseterački dvostihovi, najčešće ljubavni i metaforičko erotski, hvale se vlastite vrline, ljepota, sposobnost, imovno stanje, izruguju se neistomišljenici i suparnici, prkosi se i inati.

Sveučilišna profesorica i dr. etnomuzikoloških znanosti Naila Ceribašić smatra bećarac „ključnim simbolom tradicijske glazbene prakse, simbolom vrednota i simbolom identiteta ljudske skupine koja ga izvodi i kojoj se izvodi." Opširniji opis napjeva i temeljitija definicija ne bi imala smisla, a tražila bi drugu prigodu i veći prostor,  a ne bi ni po čemu pomogla, niti  razbistrila nejasnoće laiku kritičaru, pa ćemo ovdje stati.

Nije to bilo samo „kerenje" i promašeni program, kako to misli i piše Schwendemann, već velika njegova prilika da brani svoga liblinga i intimusa bivšeg ravnatelja, te da se svom silinom i izmišljotinama okomi  na v. d. ravnateljicu knjižnice, cijelu ustanovu, pa vjerojatno i na dupkom punu dvoranu građana, gostiju i uzvanika, koja je na zaprepaštenje građanina Stribora, oduševljeno pratila program, pa uz pratnju sjajnog Berde banda, brodskog i hrvatskog glazbenog branda, spontano zapjevala bećarac bez kompleksa i predrasuda, koje njega opterećuju.  A po kritičaru bećarac nema nikakve gradske tradicije, pa je vjerojatno oskrnavio sveti prostor Gradske knjižnice! Ne znam kako su glazbenici kultnog brodskog tamburaškog sastava, usput rođenjem građani i žitelji  Broda, svirali taj napjev iz „seoskih pripizdina" ako on nema „baš nikakve veze s brodskom građanskom baštinom?"

Bećarac se pjevao i svirao u gradu Brodu nekada i sada u drugim prigodama: na brodskim smotrama folklora, smotrama folklornih pjevačkih skupina, na svadbama, na spontanim okupljanjima, u ugostiteljskim objektima…I ne samo U brodu! Spektakl koncerti Šokačka rapsodija -100 tamburaša u hramu hrvatske glazbene kulture i umjetnosti Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu, završavali su izvedbama bećarca  uz urnebesnu podršku prepune dvorane i atmosferu na granici transa ili ushita.

Vrhunac drskosti Schwendemanove kritike sažet je u rečenici: „Bećarac je UNESCO-ov štićenik seoskih pripizdina." Iz tih njegovih „pripizdina" u Ministarstvo kulture RH-e i UNESCO upućeni su autentični tonski snimci bećarca u izvedbi folklornih pjevačkih skupina i tamburaških sastava iz Oriovca, Slavonskog Kobaša, Strizivojne, Bukovlja-Vranovaca, Zadubravlja, pa i grada Đakova koje se eto ne odriče niti stidi svoje tradicije.

Nitko od nas nije mogao birati tko će mu biti otac, tko majka, hoće li se roditi u „pripizdini," pičkovcu ili mrduši donjoj (da i ja proširim Schwendemannov rječnik), a tko će biti sretnik da bude, kako kažu Splićani „fetivi" građanin. U odnosu na njega nisam imao sreće! Rodio sam se u „pripizdini" Slavonskom Kobašu, proveo tamo rano djetinjstvo, a potom se dotep'o u grad Brod gdje sam živio i nešto radio, pa valjda i nešto ostavio, skoro punih sedam desetljeća. A ostale „pripizdine" poput Oriovca dale su akademika i jezikoslovca Stjepana Babića, Strizivojna sveučilišnog profesora i akademika Stjepana Damjanovića, moj Kobaš  akademskog slikara Zdravka Ćosića, generalaJosipa Čuletića i najmlađu, pijanisticu s diplomom zagrebačke Muzičke akademije,Anu Orić… Toliko o „pripizdinama"!

Što se tiče komplimenata i žalopojki za bivšim ravnateljem, mogu reći da za razliku od sadašnje v.d. ravnateljice s tim gospodinom nisam imao uspješnu suradnju, kakvu sam imao s Ružicom Bobovečki. Sve što sam imao za reći o neugodnostima i njegovim propustima rekao sam prije punih sedam godina u jednoj emisiji SBTV-e.

Za sada toliko!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije sbplus.hr portala.

Broj komentara: 35

Komentirati članak možete samo ako ste prijavljeni!

RegistracijaPrijava
Cik_pogodi

Cik_pogodi

Komentirano: 30.11.2018. | 9:17

1

Administrator je izbrisao komentar!
Stipe

Stipe

Komentirano: 28.11.2018. | 12:07

2

@glistun - rekao bih da se to poseljačivanje dogodilo čim su rimljani otišli s ovih prostora ili najkasnije dolaskom slavena.
Taubek

Taubek

Komentirano: 28.11.2018. | 11:10

3

@glustun u sridu
glistun

glistun

Komentirano: 28.11.2018. | 8:53

4

Pripizdina i špičkovina nam je sudba. Svakom čovjeku imalo upućenijem u povijest ovoga grada jasno je da je ovome gradu davno zamuklo svako suvislo rimovanje sa duhom koji je stvarao fasade gradskih palača koje su mogle biti ponosni dio urbanog dekora u bilo kojem europskom gradu.Poseljačenje ovoga grada započeto davno započeto kulminaciju doživljava iza 1991.Tradicija „blut und bodena“ koju su pridošlice sa sobom ponijele u provincijalnom savskom plićaku našla je spas. U poplavi folklornih falsifikata i sličnih masovnih iritacija: šlingeraja, novokomponiranih kulenijada, pekmezijada, pečenkijada, fišijada, sajmova i kirvaja kućne radinosti, urbana kultura je doživjela poraz pred masovnim trendom navale trasha i bofla. Kičem se stvara privid kulturnog napretka. Dobrodošlo podvaljivane citata „stručnih tekstova“ za javnost može osigurati legitimitet apsolutno svačemu i sve može proći. Za priču o elitnoj urbanoj kulturi sugovornika jednostavno nema jer ovdje ne postoji takva duhovna kategorija koja bi tu temu i nametnula. Tu je i dirigirana subkultura medija koji sustavno šire gustu maglu , svoju glupost i simplicizam. I na kraju zašto onda ne otvoriti i Mauzolej čvarcima ili kulinu jer ne bi bili ništa manje atraktivni kao materijalna baština na listi UNESCO-a.
shony

shony

Komentirano: 27.11.2018. | 21:21

5

Petar Bašić ajde ti nas prosvjetli kako si ti zaposlen? Ti si veliki brodski moralist pa bi bilo pošteno da i drugima opišeš način kako se dolazi na fakultet i na mjesto za koje nemaš nikakvih referenci kraj toliko puno mladih kvalificiranih ljudi.
Votka_pijac

Votka_pijac

Komentirano: 27.11.2018. | 19:07

6

Administrator je izbrisao komentar!
Palau

Palau

Komentirano: 27.11.2018. | 18:18

7

Administrator je izbrisao komentar!
Hamdijs

Hamdijs

Komentirano: 27.11.2018. | 10:56

8

Tako je B Stipić,upravo tako je sve kako ste napisali.
B_Stipic

B_Stipic

Komentirano: 26.11.2018. | 23:51

9

Petar Bašić@ Ne referirajući se na "ovaj slučaj", potvrđujem kako "refernce i braniteljski status kod zapošljavanja na rukovodeća radna mjesta" nemaju zakonski utjecaj na odluku poslodavca o prijemu u službu (na posao) osobe koja nema najbolje reference i nema status branitelja a koja zadovoljava kriterije natječaja. Napominjem kako se, očito, pozivaš na odredbe koje ne postoje u važećim zakonima i (samo toliko u odnosu na "ovaj slučaj") - ne radi se o tek ili samo hrvatskom branitelju i nitko se na taj status ("u ovom slučaju") nije ni pozivao.
Petar Bašić

Petar Bašić

Komentirano: 26.11.2018. | 18:44

10

Imao sam nekoliko sudskih sporova zbog ovakvih situacija. "Ako izabrani kandidat ima minimum uvjeta poslodavac ne mora obrazložiti zašto je primio njega"...Dakle, imao sam i više škole i više staža i bolji program ...sutkinja mi je suosjećajno rekla "sve mi je jasno, ali ako je uvjet vss i 5 godina staža, a izabrani to ima, sve je čisto". Reference ili u ovom slučaju braniteljski status ne vrijede kod izbora na rukovodeća mjesta.

Broj komentara: 35

Komentirati članak možete samo ako ste prijavljeni!

RegistracijaPrijava
Prikaži sve komentare 1234

Komentari članaka objavljuju se u realnom vremenu. SBplus.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani.

Ostali članci u kolumni
SBplus.hr, Slavonski Brod : Muzej tambure je čuvar nacionalnog identiteta

Mihael Ferić, začetnik muzeja:

Muzej tambure je čuvar nacionalnog identiteta

28.1.2013. | 0:04
Tambure koje su od druge polovice 19. stoljeća do danas građene u nas, nedvojbeno i neupitno su izvorna hrvatska glazbala, jer su nastala po izumu hrvatskih tamburaških glazbenika i oblikovana su u hrvatskim glazbalarnicama.
Tambure koje su od druge polovice 19. stoljeća do danas građene u nas, nedvojben
SBplus.hr, Slavonski Brod : Alaj ću se kerit i bećerit

1.Bećarfest u Babinoj Gredi

Alaj ću se kerit i bećerit

14.6.2012. | 14:00
U povodu 1. bećarfesta, festivala bećarca i smotre bećara i bećaruša u Babinoj Gredi
U povodu 1. bećarfesta, festivala bećarca i smotre bećara i bećaruša u Babinoj G
SBplus.hr, Slavonski Brod : Muzej ljudske gluposti i kulturocida

(Ne)kultura

Muzej ljudske gluposti i kulturocida

2.9.2011. | 11:56
Skamenila me izjava našeg vrlog gradonačelnika u nedavnom broju Glasa Slavonije kako se novi sadržaji uklapaju u turističku i kulturnu ponudu, te kako Udruga tamburaša, a vjerojatno i mi predlagači novog muzeja, nismo do sada ništa učinili na realizaciji predloženog programa.
Skamenila me izjava našeg vrlog gradonačelnika u nedavnom broju Glasa Slavonije
SBplus.hr, Slavonski Brod : Odavno smo graničari stari

U zanemarenoj Slavoniji

Odavno smo graničari stari

15.12.2010. | 13:35
Imamo malo ili najmanje zaposlenih, a najviše nezaposlenih! Mladi i obrazovani Brođani zarađuju svoj kruh u hrvatskoj metropoli ili drugdje gdje su našli siguran posao.
Slavonija je danas zanemarena i zapuštena hrvatska regija
SBplus.hr, Slavonski Brod : Ruke

Svileni bomboni

Piše: Ana Krstičević

Ruke

SBplus.hr, Slavonski Brod : Naši, a tuđi

Bez okolišanja

Piše: Marija Radošević

Naši, a tuđi