LIJEP je lokalpatriotski običaj da političari, osobito pred izbore, obilaze svoju ''bazu'', ili da upotrijebimo poetičniji izraz – svoj rodni kraj. Vraćaju se u mjesta gdje su rođeni, gdje ih ljudi poznaju, znaju im korijene, u mjesta gdje imaju (ili su imali) prijatelje iz škole, sportskog kluba ili folklornog društva. Dolaze po glasove. A kad su lokalni izbori – kao sada, 21. svibnja – stižu kako bi pomogli stranačkim kolegama, budućim županima, gradonačelnicima ili načelnicima općina, te noj hrpi vijećnika, da što bolje prođu na lokalnim izborima.
Trenutno najpoznatiji brodski ''homo politicus'', ministar financija Zdravko Marić, onaj koga u Saboru podržava 75 zastupnika, a 75 mu uskraćuje povjerenje – koliko vidim – iznevjerio je lijepu tradiciju. Nema ga u njegovu zavičaju, Slavonskom Brodu, ne slika se s HDZ-ovim kandidatom za gradonačelnika Hrvojem Špicerom, niti s Danijelom Marušićem, kandidatom za župana.
Tako je bilo oduvijek. Tako rade sve stranke. Sjećamo se preobraćenika Zdravka Tomca iz vremena dok je ''tražio crvenu nit'', kako ga je zov zavičaja (Garčin, rodno mjesto Zdravka Tomca, manje je od 20 kilometara udaljen od Slavonskog Broda) redovito, pred izbore, dovodio u bazu. Ili Igora Dragovana, rođenog Brođanina. Ili još jednog iz SDP-ove plejade odlikaša, neopravdano zaboravljenog Tihomira Jakovinu, također rođenog Brođanina. Uvijek su, u vrijeme izbora, bili negdje u blizini, jednom da bi pokupili glasove, drugi put kako bi pomogli stranačkim kolegama.
Trenutno najpoznatiji brodski ''homo politicus'', ministar financija Zdravko Marić, onaj koga u Saboru podržava 75 zastupnika, a 75 mu uskraćuje povjerenje – koliko vidim – iznevjerio je lijepu tradiciju. Nema ga u njegovu zavičaju, Slavonskom Brodu, ne slika se s HDZ-ovim kandidatom za gradonačelnika Hrvojem Špicerom, niti s Danijelom Marušićem, kandidatom za župana. Nema Zdravka Marića u Brodu, među Brođanima, među HDZ-ovim kandidatima s izbornih lista, da ih bodri i sokoli, dâ im potporu, vjetar u krila, vodu na mlin.
Možda je još rano, možda Zdravko Marić – ministar 75:75 - osvane u Brodu u završnici izborne kampanje, možda se ušuška negdje između Špicera i Marušića, možda osvane pored njih, nasmijan i dobro raspoložen. Možda im donese hrpu glasova, jer čovjek je pobjednik, oporba ga nije uspjela srušiti, za njega je glasovao i dojučerašnji ljuti politički protivnik Tomislav Saucha. Dakle, i jedan beskompromisni SDP-ovac, zadrti ljevičar, čovjek od najvećeg povjerenja bivšeg šefa hrvatskih socijaldemokrata, Zorana Milanovića. Ima li išta vrjednije u politici nego kad ljuti protivnik pred vama skine kapu?
Zdravko Marić, rođeni Brođanin, kad se pojavio u onoj montipajtonovskoj Vladi Tihomira Oreškovića, pokazujući iskreno domoljublje jer se s Todorićeve plaćetine koja mu je omogućila kupnju ručnog sata od 50-ak tisuća kuna i ušteđevinu od oko 300.000 eura, spustio na crkavicu od mizernih 17 tisuća kuna mjesečno, osvojio je simpatije javnosti. Mlad, tek mu je 40 godina, reklo bi se u naponu je snage, djeluje iskreno, pametno i staloženo. Uz to, zrači Hrvatima toliko potrebnim optimizmom.
Čini se, prihvatili su ga i u međunarodnim financijskim krugovima: samo u ožujku uspio je prodati obveznice na inozemnom tržištu za 1,25 milijardi eura s dospijećem 2027. godine. Zar to nije izraz povjerenja? To je otprilike kao kada biste otišli u banku u kojoj dugujete već nekoliko stotina tisuća kuna, u kojoj ste založili sve što imate, a banka vam velikodušno dâ još novca, kako biste mogli platiti režije, kupiti hranu, poneki komad odjeće, djetetu bicikl ili novi mobitel, otići na ljetovanje… Nije li to nešto najljepše što se može dogoditi jednom ministru? Gotovo podjednako lijepo kao kad vam ljuti politički protivnik, poput Tomislava Sauche, u Hrvatskom saboru dâ glas.
Uz to ministra Marića krijepi i neviđen optimizam. Nekakav politički mlakonja, čovjek bez muda, bez strasti i erosa - nakon onakvog ishoda glasovanja u Saboru - sagnuo bi glavu poput cvijetka u vazi kad mu uzmanjka vode i bacio koplje u trnje. Jest da ga oporba nije srušila, jest da nisu uspjeli skupiti 76 potrebnih glasova, jest da su ga premijer Andrej Plenković i kor HDZ-ovaca u Saboru, prevođen Brankom Bačićem, branili napinjući se iz petnih žila ali ipak… Gledajući pošteno – 75:75 neriješen je rezultat. Nije pobjeda. I neriješen rezultat, doduše, donosi bod, ali nema slast pobjede.
Ministra Marića, uz ugled u inozemnim bankarskim krugovima i divljenje koje mu iskazuje dio ljute SDP-ove oporbe (Saucha, Milanka Opačić…), krasi, rekli smo, još jedna vrlina: optimizam. On spada među one koji je odavno riješio dvojbu je li čaša u kojoj je vino natočeno dopola - dopola prazna ili dopola puna. Po tome se razliku pesimisti od optimista, mlakonje od fajtera, kukavice od heroja.
A Hrvatskoj više od ičega treba optimizam. Njegov zaštitni znak, njegov ''trade mark'', u ovom je trenutku Zdravko Marić. Na ponos Brođana i svekolike, jedine nam i vječne Hrvatske.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. - Prikaži sve komentare
-