JEDAN OD SEDAM zahtjeva nekoliko građanskih inicijativa koje se bore za čist zrak u Slavonskom Brodu traži da taj grad dobije status od posebne državne skrbi. Zvuči lijepo, ali beskrajno naivno. Tko, naime, traži zdravlje u bolnici, pravdu na sudu i državnu skrb, obrao je bostan. Slogan, ''Slavonski Brod – grad od posebne državne skrbi'', peti od sedam zahtjeva upućenih Vladama Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Europskoj komisiji i Rafineriji Brod, neodoljivo podsjeća na slogan ''Vukovar - mjesto posebnog pijeteta''.
Među sedam zahtjeva u borbi za čist zrak u svom gradu, Brođani su zatražili da jedan službenik Ministarstva zaštite okoliša ima ured u Slavonskom Brodu i da koordinira aktivnosti na poduzimanju mjera za smanjenje onečišćenja.
Jer, kao što Vukovar jednog od 365 dana u godini (18. studenoga) postaje mjesto posebnog pijeteta, tako bi i Slavonski Brod jedan dan u godini (recimo, 24. studenoga, na godišnjicu početka rada rafinerije u Bosanskom Brodu) – zahvaljujući državi – mogao dobiti njenu posebnu skrb. A ostala 364 dana, dragi Brođani, skrbite sami o sebi jer tko se sam čuva i Bog će ga čuvati.
Tri tisuće građana prošlog je četvrtka na brodskom Korzu tražilo pravo na čist grad i čist zrak. Misle li oni da su nekoga impresionirali? Stotinu tisuća građana, šest dana prije toga – stotinjak kilometara dalje - u Koloni sjećanja, prošlo je vukovarskim ulicama, od Bolnice do Memorijalnog groblja. Jesu li koga impresionirali? Hoće li nakon toga Vukovar postati mjesto posebnog pijeteta sa svim onim što taj pojam podrazumijeva? Ta Kolona od 1998., kada je prvi put krenula, u tome ne uspijeva već punih 18 godina.
Brođani se za čist zrak u svome gradu bore tek osam godina, dakle dva puna mandata neke hrvatske Vlade. Jedna je bila HDZ-ova, druga SDP-ova, onu li-la Oreškovićevu nećemo ni računati. I što su za Brođane učinile te Vlade? Možete lako i brzo provjeriti: viđeniji HDZ-ovci i viđeniji SDP-ovci prigodno su se slikali s transparentima ''Slavonski Brod, za čist zrak, 24. 11. 2016.'' i ''Podrška za 'čist zrak', Slavonski Brod''. I tog dana dali svoj maksimum. Ostala 364 dana u godini prepustili su Brođanima. Jer, kao što smo rekli: tko se sam čuva i Bog će ga čuvati.
Razgovarao sam nedavno s jednim bivšim ministrom – nije mu doduše resor bila zaštita okoliša, ali se ne može reći da ga se, posredno, to nije ticalo – o tome kako pomoći građanima Slavonskog Broda da se ne guše u smradu otrovnih plinova s desne strane Save. Odgovor je bio zanimljiv. ''Gledajte'', rekao je, ''situacija je vrlo složena. Tu ne pomaže izgradnja zida ili podizanje žice kojima se neke zemlje štite od najezde azilanata. Ta složena situacija zahtijeva složenija rješenja''.
Nisam dobio odgovor kakva su to složenija rješenja, ali sam se sjetio jedne pošalice iz bivšeg sustava kada parijski sekretar dolazi u gradić u kojem je vladala ''složena politička situacija''. Pita tamošnjeg šefa Partije kako procjenjuje tu ''složenu situaciju''. Veli ovaj: ''Situacija je teška''. Nakon mjesec dana partijski sekretar dolazi ponovno s istim pitanjem. I dobiva odgovor. ''Druže sekretare, situacija je vrlo, vrlo teška''. Opet za mjesec dana svraća sekretar u taj gradić i postavlja isto pitanje. I dobiva odgovor: ''Druže sekretare, situacije uopće više nema''.
Nakon osam godina borbe za čist zrak, Brođani su sada bar dobili odgovor da ih od smrada rafinerije iz susjedne države ne može zaštiti podizanje zida ili bodljikave žice. Za osam godina borbe, nije to malo. Kad znadete što nije rješenje, kad eliminirate jednu mogućnost, okrećete se drugima.
Među sedam zahtjeva u borbi za čist zrak u svom gradu, Brođani su zatražili da jedan službenik Ministarstva zaštite okoliša ima ured u Slavonskom Brodu i da koordinira aktivnosti na poduzimanju mjera za smanjenje onečišćenja.
Skromno. Preskromno. Treba tražiti, treba odlučno zahtijevati, da cjelokupno Ministarstvo zaštite okoliša na čelu s ministrom Slavenom Dobrovićem preseli s Radničke ceste 80 u Zagrebu, u Slavonski Brod, na lijevu obalu Save i ondje radi sve dok se problem ne riješi. Reći ćete možda: bilo bi to skupo, gdje bismo smjestili sve te vrijedne i marljive ljude.
Ali ne bi: onaj šator iz Savske, u kojem su branitelji proveli 555 dana, koliko znamo, stoji neiskorišten. Mogao bi poslužiti za još jedan prosvjed. Mogli bi ga podići Brođani i pozvati u njega ministra i njegovu ekipu da se presele i zamoliti ih da šator ne napuštaju dok se situacija ne riješi.
I vjerujte – kao iz one spomenute pošalice – vrlo brzo, situacije uopće više ne bi bilo.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
X_faktor28.11.2016. u 01:31
Eno Ministarstvu okolisa i energetike cijela Milovicka. To je blizu Tornja u Zagrebu. Rafineriju ne treba zatvarati, jer ljudi u njoj zaradjuju za kruh. Bilo da je u pitanju Sisak, Brod u Republici Srpskoj ili bili kojem dijelu svijeta. Ali... Prikaži sveli pobogu postoje nacini da se smanji oneciscenje. Samo sto to nije u interesu pojedinaca.
-