"Ništa se ti Aleksandre Vučiću ne plaši, jer imaš sreće
što mi stvarno nismo Ustaše, kako nas vi od milja nazivate, jer da jesmo
Ustaše, ziher, ti se ne bi šepurio usred' Zagreba! Ne bi ti tada od straha smio
prismrdjeti ni do graničnog prijelaza Bajakovo, a kamoli ući u Hrvatsku!",
vjerojatno potaknut upozorenjem
salonskog četnika, Aleksandra Vulina - odaslanog u 'region' uoči dolaska u Zagreb njegova imenjaka, šefa i borbenog četnika, Vučića - na svome facebook
profilu, napisao je pripadnik "Vražje čete", jedne od boljih satnija 108.
brigade HV, Vlatko
Krznarić (na fotografiji).
I zaista, ne samo 'ustaše' nego svaki hrvatski patriot, s pravom, mogao bi svojim liderima - primarno američkoj namjesnici u Hrvatskoj, Kolindi Grabar Kitarović - postaviti pitanje: Možete li zamisliti što bi se dogodilo u Francuskoj da je, ikad, njihov predsjednik, Charles de Gaulle, u posjet svojoj zemlji pozvao bivšeg njemačkog Reich ministra narodnog prosvjećenja i propagande, Josepha Goebbelsa, odnosno nekog od njegovih?
A upravo to učinila je Kolinda hrvatskoj državi i hrvatskom narodu. U državnički posjet pozvala je najutjecajnijeg velikosrbina u svijetu, a u Sarajevu, Glini i mnogim drugim okupiranim dijelovima BiH i Hrvatske, osvjedočenog borbenog četnika koji nije tek brbljao po beogradskim kafanama nego je, s puškom u ruci, uz učitelja i vođu, vojvodu Vojislava Šešelja, kočoperio se na prvim borbenim linijama 'srpskih zemalja'.
Čist fašist koliko to prljavi četnik može biti
"Njegova inteligencija i politička lukavost bile su predmet divljenja čak i među njegovim neprijateljima", pisali su neki o Goebbelsu. S obzirom na metode djelovanja, isto će pisati i o Vučiću koji je u ožujku 1998. godine postao ministar u Vladi nešto manjeg nacionalsocijaliste od Hitlera, Slobodana Miloševića. Naime, za vrijeme Vučićevog velikosrpskog propagandovanja, zaredao je niz procesa kojima su neposlušni mediji ubijani jedan za drugim. Ali nisu ubijani samo mediji, ubijani su i novinari. Ubojstvo Slavka Ćuruvije Aleksandar Vučić proslavio je alkoholom. To je, tvrdio je, jedan od tri puta u životu kada se napio. Prvi put napio se kada je Crvena Zvezda postala prvak Europe, drugi put kada je ubijen Slavko Ćuruvija, a treći put kada je ubijen Zoran Đinđić. Tri pijanstva, dva ubojstva, s tim da je Vučićeva prva supruga, novinarka Ksenija Janković, ustvrdila kako da je i osobno bio umiješan u jedno od njih.
U studenom 2017. godine, umjereno bosansko-hercegovačko Oslobođenje napisat će kako izjava Aleksandra Vučića - da Srbija ima pravo miješati se u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine - pokazuje kako je njegovo pravo lice ono koje je, sa govornice Skupštine Republike Srbije, pozvalo na ubijanje "sto Muslimana za jednog Srbina".
Goebbels je za Vučića karakterna gromada - ubio se nakon poraza
Temeljni posao velikosrba jeste "miješanje u nutarnje stvari drugih zemalja" jer "tamo gdje je i jedan srpski grob tamo je Srbija", tvrde oni. Budući da se velikosrbin i djelatni četnik Vučić nije odrekao svojih temeljnih političkih stavova - pretenzija na osvajanje tuđih teritorija i dobara - niti njegovo okruženje ne može prema njemu se odnositi drugačije nego kao prema permanentnom neprijatelju - agresoru.
Za razliku od Goebbelsa, koji se ubio nakon poraza nacizma, Vučić, kao i njegova starija braća po imenu koja mijenjaju dlaku, jeste kalašnjikov zamijenio perom, ali su mu ciljevi ostali isti - Velika Srbija sa zapadnim granicama: Karlobag, Ogulin, Karlovac, Virovitica.
Dvije, od tri, najvažnije hrvatske političke face: dendi Andrija Plenković i njonjo Gordan Jandroković, energično su konstatirali kako - u vezi s dolaskom velikog Srbina u malu Hrvatsku - oni odlučno stoje na stanovištu da niti "u ovom trenutku" nije dobro imati odlučan, a još manje principijelan stav. Pače, ministar vojni, Damir Krstičević kliče: "Vučić je dobro došao. Treba se tek ispričati".
Dakako, njihovu principijelnost nije moguće uspoređivati s principijelnošću četnika Vučića. Dok hrvatski birokrati mijenjaju gazde kao Hugh Hefner zečice, srpske vođe mijenjaju granice. I podanike.
U onoj mjeri u kojoj je moguće zamisliti Židove, Poljake, Francuze i druge slobodoljubive narode kako u svojoj zemlji Goebbelsu priređuju svečani ručak, a ne vješala, u toj mjeri je moguće zamisliti poštene Muslimane i Hrvate kako za istim stolom piju i jedu s Aleksandrom Vučićem.
Dakako, Hrvati ne mogu Srbima birati predsjednike ali, svakako, poslovne partnere i prijatelje koje će u svojoj kući za stol primati, ne samo da mogu, nego trebaju birati.
Kao sa svim drugim narodima svijeta i sa Srbima trebamo biti u dobrim, susjedskim, pa i prijateljskim odnosima, ali ne s osvjedočenim neprijateljima iz njihovih redova - koji su to ostali. Neprijatelji. U protivnom, kao narod, ostat ćemo mentalni i materijalni podanici. I Vučićima, a ne samo vukovima.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
-
berlusconi12.02.2018. u 17:52
gdje su sada šatoraši i onaj đuro nedo bog da ga je doveo milanović ali neka vučićaa je dovela dijaspora oni glasaju do zore dok im ne jave da je pobjedio kradeze
-