U ponedjeljak, 27. lipnja, u jednoj od najvećih i najljepših hrvatskih kazališno koncertnih dvorana, 'Ivani Brlić Mažuranić', ovdašnja Udruga HVIDR-a, o svom trošku, organizirala je promociju dokumentarnog filma Jakova Sedlara, 'Jasenovac - istina'.
Nakon 37. u Odžaku, bila je to 38. i "posljednja u Hrvatskoj" promocija tog njegovog uratka, neposredno prije projekcije, pred 200-tinjak prisutnih Brođanki i Brđana, kazao je autor filma. Vjerojatno, nitko od posjetitelja na promociju nije došao da bi osobno provjeravao istinitost navoda 'lijevih' kritičara - kako se tu ne radi o mutnoj umjetničkoj kontroverzi nego o čistoj amaterskoj krivotvorini.
Što je autor publici kazao prije projekcije filma, vidljivo je iz videa kojeg donosimo, a što je kazao, i/ili htio kazati, u samom filmu, vidljivo je iz priloga kojeg prenosimo u prilogu.
Cijeli film napravljen je s ciljem da se, s jedne strane mistificira i relativizira broj 'stradalih' u Jasenovcu, a s druge strane, da se optuže komunisti za totalitarizam i vlastiti ratni zločin. Pritom, zaboravljaju kako nije moguće ustaški genocid poreći, ako se broj ubijenih u Jasenovcu svede na 10-ak tisuća, niti ga je moguće pravdati, kasnijim, ratnim zločinom i totalitarizmom komunista.
Propagandni film u funkciji podjela
Već na samom početku filma, jasno je kako scenarist Hrvoje Hitec i režiser Jakov Sedlar, (ne)dvosmisleno, gledatelja vode k točno određenom cilju: Jasenovac dodatno mistificirati te na taj način relativizirati svjedočenja i dokumente o temeljnom razlogu njegova postojanja - genocida nad Srbima, Židovima i Ciganima. Potom, iz zamagljene priče o 'sabirnom' i 'radnom' logoru, gledatelja odvesti do poslijeratnih komunističkih krvnika koji nisu neljudski i podlo tek svetili se (i) za ono što je učinjeno u Jasenovcu, nego su sustavno ubijali, primarno Hrvate, jer im je to bila politička agenda.
Na taj način, autori su obrnuli tezu te događaje od 1941. do 1945. pravdali onima od 1945. do danas?!
Evo kako su mistificirali, relativizirali, falsificirali i insinuirali
Prva rečenica izgovorena u filmu glasi: "Kamena skulptura u obliku cvijeta nalazi se u spomen području Jasenovac, na mjestu gdje je četrdesetih godina 20. stoljeća nalazio se logor u kojem su stradali mnogi ljudi raznih narodnosti".
Dakle, u Jasenovcu su ljudi raznih narodnosti stradali, a nisu, temeljem rasnih zakona, Srbi, Židovi i Cigani te politički protivnici, manufakturno, sustavno, ubijani do genocidnih razmjera.
Druga rečenica: "Ni do danas nije poznato koliko je muškaraca žena i djece umrlo ili umoreno u Jasenovcu, niti su poznata imena svih žrtava".
Dakle, prije svega, ne zna se koliko ih je umrlo, a potom, ne zna se koliko ih je umoreno. Kao da nije notorno da su 'untermenschen' u Jasenovac dovedeni kako bi raspoređeni bili u neki od europskih logora gdje će do smrti raditi, ili odmah biti ubijeni, odnosno, kako bi u samom Jasenovcu bili radom i glađu otjerani u smrt, ili odmah likvidirani. Kao da nije poznato kako je znanstvenim metodama, više eksperata raznih nacionalnosti, i poimenično, utvrdilo približan broj likvidiranih. Svi oni koji spominju 700 ili 15 tisuća pobijenih, ustvari, manipuliraju strašnim zločinom u još strašnije svrhe - kontaminiranje ljudi mržnjom radi njihove pripreme za nova klanja (doslovno), nove pljačke (doslovno) i nove paleži (doslovno).
Treća rečenica: "Brojke koje govore o stradalima u vrijeme ustaškoga režima u Hrvatskoj razlikuju se od izvora do izvora u tolikoj mjeri da su, sa znanstvenoga stajališta, potpuno neprihvatljive".
Dakle, brojke su potpuno neprihvatljive jer se u velikoj mjeri razlikuju: od velikosrpskih 700 tisuća 'poklanih' do velikohrvatskih 15 tisuća 'stradalih'. Uglavnom, početna i najvažnija teza glasi: brojke su irelevantne jer su nepouzdane. Posljedično, upitna je i tvrdnja o planiranom genocidu. Naime, tvrde velikohrvati, bio je to sabirni i radni logor u kojem se i umiralo, a ne najveći hrvatski koncentracijski logor formiran, primarno, radi genocida nad Srbima, Židovima i Ciganima.
Četvrta rečenica: "Uglavnom, brojke su plod tendencioznih mistifikacija nastalih kao prilog nametanju genocidne hipoteke cijelom hrvatskom narodu".
I zaista, brojke o kojima govore autori - braći od noža, velikosrbima i velikohrvatima - služe radi mistifikacije. Prvima kako bi prekomjerno povećali hrvatsku genocidnost, a drugima kako bi ju minorizirali. Međutim, ni velikosrbi ni velikohrvati ne mogu izbrisati notornu povijesnu istinu koja glasi: Koncem 1943. godine, u Hrvatskoj, bilo je 90-ak tisuća partizana dragovoljaca, od čega 60-ak posto Hrvata, a 40-ak posto pripadnika ostalih naroda. U isto vrijeme Ustaška vojnica imala je 76 tisuća pripadnika, od čega 30-ak tisuća dragovoljaca, a ostali su bili 'prekvalificirani' domobrani i mobilizirani civili.
Dakle, nije bio genocidan hrvatski narod, nego je to bio hrvatski talog koji vlastitim grijehom želi stigmatizirati vlastiti narod u cjelini i, na taj način, pretvoriti ga u 'našu stvar'. U konačnici, tvrditi kako je to bila 'vjekovna težnja hrvatskog naroda za svojom državom'. S kolateralom.
Peta rečenica: "Enciklopedija Jugoslavije iz doba komunističkog sustava preuzela je iz vojne enciklopedije podatak o 700 tisuća žrtava koji je godinama slovio kao službena istina. No, već u tom razdoblju, pouzdani su znanstvenici utvrdili da je broj stradalih u ustaškom sabirnom i radnom logoru - znatno ispod 100 tisuća".
Dosljedno mistificirajući broj likvidiranih ljudi, autori filma ne govore kako su "pouzdani znanstvenici" utvrdili kako je u logoru likvidirano oko 80 tisuća ljudi, nego će reći kako su oni utvrdili da se radi "znatno ispod 100 tisuća ljudi". Što je također točno. I, u funkciji mistifikacije, k'o biva, ne zna se ni približno točan broj.
Šesta rečenica: "Martin Gilbert, jedan od najpoznatijih autoriteta za razdoblje holokausta, navodi nemogućnost točnog broja stradalih pa navodi da se radi o brojci od 49 tisuća do čak 700 tisuća.
Dakle, prvo čovjeka uzdignu na razinu "najpoznatijeg autoriteta za razdoblje holokausta", kako bi dali ozbiljnost svojoj glavnoj tezi - relativiziranja i mistificiranja - a potom ga, neopravdano, sami sruše na razinu diletanta, jer samo diletant, a ne znanstvenik, može tvrditi kako je "nemoguće utvrditi i približan broj stradalih" jer razni izvori navode brojke "od 49 do 700 tisuća".
Sedma rečenica: "Danas se u Spomen području nudi podatak o nešto više od 80 tisuća žrtava".
Slijedom potke filma, mistifikacije i relativizacije, autori govore kako Spomen područje Jasenovac nudi podatak, mada i sami pouzdano znaju kako je više znanstvenika (Vladimir Žerjavić, Bogoljub Kočović i dr.), služeći se znanstvenim aparatom, došlo do približno točnog broja 'stradalih' u Jasenovcu - oko 80 tisuća, a Muzej Holokausta u Beograd čuva popis 80.022 imena.
Osma - ključna programska - rečenica: "Sve su te brojke nevjerodostojne i svi zaključci govore da broj žrtava ne znamo i nikada nećemo saznati kao što ne znamo ni koliko je ljudi nakon 1945. ubijeno u Jasenovcu, nakon što je postao partizanski logor".
Dakle, ova ključna programska rečenica, u samom uvodu filma, poentira supstrat 'projekta': Brojke su nevjerodostojne, a broj žrtava "stradalih" od ustaša "ne znamo i nikada nećemo saznati", ali pouzdano znamo kako je logor Jasenovac duže bio u funkciji partizanskog "ubijanja" Hrvata i drugih.
Nizanje mistifikacija, relativizacija i insinuacija
Nastavak je u skladu s početkom, nižu se mistifikacije i relativizacije, kako bi se ponudila 'nevina' 'znanstvena' pitanja, teze i huškačke insinuacije.
"Kako je moguće da se podaci iz drugih sličnih mjesta u Europi uglavnom znaju, a da se za Jasenovac ne mogu pronaći barem približno točni podaci?" pitaju autori, podmečući notornu laž kako se o Jasenovcu ne znaju "približno točni podaci".
"Prema kojim izvorima, kojim originalnim i autentičnim dokumentima se došlo do bilo kakvog broja?", nastavljaju s podmetanjima kako se ništa ne zna.
"Čemu su služila i još uvijek služe manipuliranja bilo koga kad je u pitanju broj stradalih? Zbog čega su napisane mnoge knjige koje se nisu temeljile na istini, nego na mitu i zašto je prava istina o Jasenovcu zatajena?", opet "nevino", pitaju Hitrec i Sedlar, a odgovor glasi: Služe istim onim ciljevima koje imaju autori filma 'Jasenoivac-istina' - ili njihovi velikosrpski pandani - neofašističkom podilaženje indoktriniranim ljudima s ciljem osiguranja osobnog 'znanstvenog' i/ili financijskog probitka i statusa u društvu.
"Naime, da je jugoslavenskim komunistima bilo do istine mogli su je reći jer u svojim rukama imali su sve popise i sve dokumente o stradalima u tom logoru... konstatiraju 'znanstvenik i umjetnik', namjerno prešućujući notornu činjenicu da su komunisti uvećavali broj 'stradalih' zbog reparacije, a velikosrbi zbog stigmatizacije Hrvata.
Ključna insinuacija glasi: Partizani su u Jasenovcu pobili više Hrvata nego je, za vrijeme ustaša, u njemu stradalo Srba
Umjesto da ova dva 'velika' Hrvata svoje pitanje počnu hrvatski 'je li', oni to čine srpski: "Dali je sve preuveličano zato jer je Jasenovac kao logor funkcionirao sve do 1951., dakle, šest godina za vrijeme Titove diktature?". Drugim riječima, autori ovog huškačkog pamfleta, bez uvijanja, insinuiraju kako je za vrijeme Tita, u Jasenovcu, više 'pobijeno' Hrvata, nego je za vrijeme Pavelića 'stradalo' Srba.
Cijeli film napravljen je s ciljem da se, s jedne strane mistificira i relativizira broj 'stradalih' u Jasenovcu, a s druge strane, da se optuže komunisti za totalitarizam i vlastiti ratni zločin. Pritom, zaboravljaju kako nije moguće ustaški genocid poreći, ako se broj ubijenih u Jasenovcu svede na 10-ak tisuća, niti ga je moguće pravdati, kasnijim, ratnim zločinom i totalitarizmom komunista.
I, na kraju, jedno a la Hitrec-Sedlar naivno pitanje: Kakve veze s Jasenovcem imaju: Ivo Josipović, Milorad Pupovac, Jurica Pavičić, Ante Tomić, Boris Dežulović, Denis Kuljiš, Davor Butković, Predrag Lucić, Miljenko Jergović... ako taj film nije u funkciji dugoročne, podle, profiterske, podjele hrvatskog naroda na 'poštene ustaše' i 'nepoštene komuniste' odnosno, kratkoročne, dnevnopolitičke, predizborne hajke 'domoljuba' na 'orjunaše'?
Toliko o paradigmatičnom početku ovog propagandnog filma, koji je urađen s ciljem podjele, a ne obrane Hrvata. Čitateljima i gledateljima prepuštam analizu cijelog "umjetničkog djela", ako za to imaju želudac.
O problemu postojanja jasenovačkog logora nakon 1945., u prilogu, donosimo izvorni znanstveni rad Petra Bašića i Maria Keve, Zavod za hrvatsku povijest, 1997. godine
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
6e1f7b93f23a659d0dec86facb4d6e879d4e21b501.07.2016. u 18:07
@milenijum, smiri se :-). Naš portalski Rambo je napravio toliko "reski" na drški da ima mjesta samo za još jednu - za mene. Stoga, nemoj ga živcirati i ubacivati se preko reda. To mjesto je moje. A kasnije, ako ispuni... Prikaži sve svoj dio dogovora, i zabavi mi društvo, kupujem mu nož s drškom od metle (1,5 m). Mjesta za nove "reske" biti će kao u priči. E onda ste svi nahebali :-) :-) :-)...
-
Tonda01.07.2016. u 13:45
a tebi gerilac sva stoka sitnog zuba je u logoru ili toru logori su postojali u svim društvenim sistemima i nijedan logor nije nikome donijeo ništa dobro i za logore nema opravdanja to je dno dna ali isto tako da... Prikaži sve tako da je čobi dobio za dvadeset miliona dvadeset godina mnogo toga bi bilo drukčije dosta o glupostim sutra je novi dan
- Prikaži sve komentare
-