Povorka od čak 126 konja i jahača iz cijele Hrvatske te nekoliko svečanih konjskih zaprega, cijelo je poslijepodne jahala kroz selo pri čemu se, baš kao i prethodnih godina, zaustavljala kod četvero domaćina… Tako poznata brodska novinarka, Marija Ravlić, počinje svoj opis sedmog pokladnog jahanja u Ruščici, a mene podsjeća na četverodnevnu manifestaciju "Čuvajmo narodno blago" odnosno "Andrijevačke poklade" koje je, koncem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, organiziralo ondašnje kulturno-umjetničko društvo „Stjepan Živić", čiji predsjednik, tada, bio je potpisnik ovih redaka.
U želji da, privremeno, spasim od zaborava ideju Nenada Seletkovića Nene i tadašnji trud stotinjak članova KUD-a i drugih udruga uložen u revitalizaciju ovdašnjih kulturnih običaja, odlučio sam podsjetiti kako smo upravo mi, u Donjim Andrijevcima, inicirali, osmislili i, tri godine za redom, uspješno organizirali nekoliko vrijednih manifestacija koje su, na dobrobit slavonske kulture, do danas žive, ali na žalost, ne i u mjestu njihove reafirmacije.
U okviru četverodnevnog programa organizirali smo tri kulturne i jednu zabavnu manifestaciju.
Sredstvima prikupljenim na zabavi - gdje su pjevali: Kićo Slabinac, Vera Svoboda, Šima Jovanovac, Zvonko Bogdan, Ljiljana Petrović…, dok je Miroslav Škoro bio šaljivi konferansje - financirali bismo tri kulturne priredbe.
Natjecateljski susret tamburaških sastava i orkestara
Prvi dan, subota, organizirali bismo natjecateljski susret tamburaških sastava i orkestara iz Slavonije i Baranje, na kojem bi se okupilo dvadesetak ponajboljih slavonsko-baranjskih tamburaških grupa i pet do sedam tamburaških orkestara. Njihovo umijeće ocjenjivali su hrvatski tamburaški autoriteti: Julije Njikoš, Mihael Ferić i Ivo Lekić, a nagrade (tambure) dijelio bi organizator, KUD „Stjepan Živić".
Po gotovosti nastupa, tamburaši bi, iz 'Velikog doma', prelazili vis a vis u mali 'Omladinski dom' na večeru, gdje su uživali uz, tad najbolji baranjski, ciganski, tamburaški sastav Mile Todorovića.
Sto i pedeset do dvjesto tamburaša, u 'grobnoj' tišini, do zore, slušali bi tog starog virtuoza i njegov sastav, koji su svirali bez razglasa. Svoju zahvalnost, na prilici da mogu slušati i učiti od proslavljenih 'kolega', tamburaši bi iskazivali ostavljanjem odgovarajuće novčanice u zdjelu koju je netko postavio pred Cigane. Dakle, nije bilo narudžbi nego bi onaj koga je neka od pjesama 'dirnula', ustao, otišao pred svirače i dobrovoljno ih nagradio.
Iako je manifestacija podignuta na općinsku razinu, nakon tri godine, KUD „Stjepan Živić" prestao je organizirati „Andrijevačke poklade" i u okviru njih 'Susret tamburaških sastava i orkestara'. Četvrti susret organiziran je u Brodskom Stupniku, peti u Beravcima, a od 1986. godine svi su održani u Slavonskom Kobašu, u organizaciji tamošnjeg KUD-a "Matija Gubec”. Od četvrte Smotre ne nastupaju više orkestri pa je ona postala samo 'Smotra tamburaških sastava'.
Izbor najljepše slavonske narodne nošnje
Drugi dan, u nedjelju, birali bismo najljepšu, žensku i mušku, slavonsku narodnu nošnju, dakako odjevenu. Budući da, u to boba, kod mladih nije bilo previše volje oblačiti se u narodnu nošnju i sudjelovati u takvim manifestacijama, organizator je morao osigurati najudobnije uvjete. Na primjer, Baja zadužen za osiguranje sudionika, autobusom bi došao po svaku djevojku pred njezinu kuću i kući ju vratio, nakon programa. Najautoritativniji etnografa ovih prostor, Zvonimir Toldi, bio je mamama i bakama garancija da će cure i momci, koji su nosili nošnje, sudjelovati u manifestaciji najvišeg 'kulturno znanstvenog', a ne najnižeg 'seosko zabavnog' karaktera.
Izbor najljepše narodne nošnje ne organizira se više u Donjim Andrijevcima, ne zbog toga što je baja Andrija Vučković, 'zloporabeći položaj i ovlasti', oženio Anicu Trepšić iz Kopanice - ljepoticu 1981. - nego zbog toga što je KUD odustao od organizacije takvih Andrijevačkih poklada.
Estradom plaćali kulturu
Treći dan, u ponedjeljak, iz više razloga, nastupali su spomenuti estradni umjetnici. Bila je to svojevrsna reklama za cijelu manifestaciju, ponedjeljkom je bila najjeftinija 'gaža', trebalo je publiku 'dići' nakon dvodnevne fešte, a stotinjak sudionika u organizaciji odmoriti, nakon desetodnevnih priprema i dva odrađena programa.
Pokladno jahanje organizirano je kao pratnja estradnom umjetniku koji bi, u Starom Topolju, bio posjednut u jedan fijaker, a svirači u drugi. Povorka bi išla do Donjih Andrijevaca i prošla kroz cijelo selo. Više desetina domaćica i domaćina zaustavljali bi sudionike povorke te ih častili svježim krafnama i starom rakijom, a lovci bi pucali u zrak, dok je povorka prolazila ispred njihovih kuća, u znak dobrodošlice i podsjećanja mještana kako se fešta nastavlja.
Zahvaljujući neiskustvu organizatora, prve godine Kićo Slabinac je tri puta ispadao iz fijakera, zbog ludovanja i propinjanja perkovačkih pastuha. Nakon trećeg iskakanja, namjeravao je nastaviti pješice. Na sreću, sve je vidio jedan stariji Andrijevčanin te objasnio uzrok problemu. Naime, ispred fijakera jahači nisu bili samo na konjima, među njima bila je i jedna mlada kobila, koja je iritirala 'Kićine' ždrebce.
Četvrti dan, pokladni utorak, ostavljen je za 'Izbor najljepše pokladne maske'. Voditelji programa i začin večeri bili su: Mija Aleksić, Ivo Serdar, Ivan Herman - Frola Traktorista … Taj, četvrti dan, organizator je imao veće probleme u izboru najljepše maske, nego u izboru najboljih tamburaša odnosno najbolje narodne nošnje.
Naime, sudionici u natjecanju nikako nisu mogli shvatiti da se bira najbolja ovdašnja 'pokladna', a ne međunarodna 'karnevalska' maska. Problema, međutim, nikad nije bilo s završetkom te večeri. Zabava je prekidana točno u ponoć - prije čiste srijede.
Nije bilo opasno, ali niti poželjno, organizirati manifestaciju
Nakon završetka prve četverodnevne manifestacije „Andrijevačke poklade", 1981. godine, ondašnji sekretar andrijevačke Osnovne organizacije Saveza komunista, Milan Devetak, sazvao je partijski sastanak s jednom temom - Vjerski obredi organizirani od strane KUD-a i pod vodstvom člana partije. Cilj sastanka bio je - druga Zovka opomenuti i opametiti. Međutim, plan mu nije u potpunosti uspio iz dva razloga: prvo, optuženi nije došao na sjednicu jer je u to vrijeme na TV Zagrebu, vrlo ponosan, gledao 'Andrijevačke poklade' i drugo, od svih članova partije jedino je Devetak bio istovremeno: mali Jugoslaven, veliki Srbin, glupi policajac i pametni karijerist.
Iako u to vrijeme nije bilo opasno organizirati manifestacije koje bi veličale ovdašnju kulturu tijekom 'vjerskih blagdana', baš nije bilo niti jako 'pametno'. Kako sam tad držao da su narodne i partijske simpatije, prema nekom ili nečem, u obrnuto proporcionalnom odnosu, bio sam uz narod - i pogriješio. Andrijevčani će kasnije glasati za one koji su bili vjerni partiji, a ne njima.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. - Prikaži sve komentare
-