Povod ovom dnevniku su podaci Državnog zavoda za statistiku za 2014. godinu:... živorođene djece 39.596 (u odnosu na 2013. godinu -2,7%), umrlih 52.427 (u odnosu na 2013. godinu +1,4%). Dakle, prirodni prirast - negativan: -12.831 (u odnosu na 2013. godinu rast od 16,5%). Da podsjetim, procjene o broju žrtava Domovinskog rata na hrvatskoj strani iznose cca 13.500 osoba.
Ja nisam statističar i podatak o prirodnom prirastu ne govori o tome koliko se još ljudi iselilo iz Hrvatske, koliko ih se uselilo niti išta slično. To je samo broj koji pokazuje odnos rođenih i umrlih.
Budući da naš (trenutni) opstanak ovisi u velikoj mjeri o domaćem tržištu, o solidarnom mirovinskom sustavu i solidarnom zdravstvu - nameće se pitanje, kako se boriti protiv ovoga? Ako ništa drugo - iz sebičnih razloga.
E sad - postoji nekoliko pristupa tom problemu. Postoji onaj - demagoški: vikati s neke bine o potrebama populacije, o tom da svaki pravi vjernik ima petoro djece, svaki Pravi Hrvat sedmero i slično. No, to nije moj stil.
Postoji i drugi: dići kuku i motiku na svakoga tko pokušava vrdati porez i time onemogućuje funkcioniranje državnog aparata - dakle optužiti ljude koji kupe duhan iz Hercegovine, čokoladu na improviziranom štandu, masku za mobitel na e-bayu i čarape od lokalne Ciganke na placu.
No, čini mi se da postoji i treći. Ako treba birati između postupka gdje čovjek kupuje rezani duhan "na crno" i ostane u RH ili pomisli "pa ne mogu davati 1000 kn za cigarete, jebo zemlju gdje ne mogu zaraditi za pljuge" i ode iz RH - biram prvo ponašanje.
Ne, mislim da je rješenje u nečemu drugome. Rješenje je u tome da ako si u nekom tijelu koje glasa o nekom nadzornom odboru - da ne dopusti stavljanje političkog mulca uz rečenicu "Ah, to je sve politika". Da je rješenje u tome kada ti dođe dalji rođak i pokuša objasniti kako bi bilo super da mu ti potpišeš neke lažne putne naloge od općine pa ćete lovu podijeliti, da ga otjeraš u onu stvar. Da ne odneseš mito u bolnicu. Da ne sudjeluješ i ukažeš na korupciju - tamo gdje možeš.
Nisu "uhljebi" loši sami po sebi (počinjem mrziti tu riječ). Uhljebi su super. Teta u vrtiću koja ti čuva i odgaja dijete je super, pogotovo ako je zadovoljna plaćom. Učiteljica i liječnik isto. Čak je i teta u poreznoj super ako radi kako treba svoj posao, upozori te na novitete i zadovoljna je svojom plaćom. Nisu "uhljebi" nikakav problem.
Problem je kad načelnik tvog sela odluči - iako je na državnoj potpori kao smeće od općine/grada, čega već - odluči napraviti javnu rasvjetu u ulici koja nema pločnik i kojom nitko ne ide i pritom podijeli lovu s izvođačem. Problem je kada državna tvrtka u gubicima redizajnira logotip. Problem je kada škola u kojoj radiš odluči zaposliti najglupljeg ponuđenog kandidata zbog utjecaja "s vrha". Problem je kada ti frend kaže da će otvoriti sedmu firmu sličnog imena na sedmog bratića, jer je prvih šest ostalo dužno i državi i dobvljačima. Problem je kada te političar na četverogodišnjem mandatu uvjerava u korisnost (i uplati) donacije državnoj tvrtki gubitašu "jer tamo radi puno ljudi".... itd., itd.
To su stvarni problemi na koje je često teško reagirati - vrlo često zbog direktne ili indirektne osobne koristi. Možda mi radimo u tvrtki koja će lažirati fakturu za javnu rasvjetu, možda ćemo redizajnirati logotip, možda škola zaposli našeg glupog političkog prijatelja pa više neće posuđivati od nas, možda nam bračni drug radi u državnoj tvrtki gubitašu.
No, to je ipak način - zbog šnicle ubiti kravu. Da, svi moramo jesti svaki dan. No bilo bi fora poraditi na sustavu gdje je taj broj dana što veći, a ne samo "nakon nas potop". Pogotovo bi bilo zgodno poraditi na sustavu u kojemu će i djeca ostajati i stvarati nove obitelji i novu djecu.
Jer, ovo što sada imamo izgleda ne funkcionira. Inače ne bismo imali prirodni pad (negativan prirast) u visini jednog rata. Jedan rat, ali godišnje, bez iseljavanja. Ono, ne zvuči dobro, uopće.
P.S. Iskreno, ja imam "slab domoljubni nagon". Meni je u biti svejedno hoću li u budućnosti raditi svoj posao na engleskom, ili će oko mene biti hrpa Indijaca koji će doseliti u Hrvatsku. No postoji gomila ljudi (ili barem ja imam takav osjećaj) kojima su usta stalno puna hrvatskih interesa, domoljublja, nacionalnog zanosa... ako ništa drugo, ovo bi ih trebalo brinuti barem kao i Domovinski rat, ako ne i više.
Izvor: politika.com
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -