Na krajnjim točkama društvene lepeze moći nalaze se znanje i zdravlje. Ono što se događa između uglavnom je fašizacija svakodnevice, što je ujedno odgovor na prilično nemaštovito pitanje: ima li fašizma u Hrvatskoj, ili u bilo kojem drugom društvu.
Zanimljivost, koja četvrt stoljeća uglavnom promiče potpuno nezapaženo, jest najprije postojanje, a onda i sudbina intelektualnog proletarijata. S njime traje tih ali planski obračun i on je izravna brana dovođenja društva u stanje notorne unakaženosti, a time lakoupravljivosti.
Zemlje kapitalizma već 250 godina kontinuitet buržoaskom plemstvu osiguravaju ekskluzivitetom školovanja. Fakulteti su profitni regrutni centri za elitne jedinice korporativno-političkih krvnika.
Znanje je doslovno postalo ovisno o novčanom cenzusu, što znači da ili ti pokradeno obiteljsko blago osigurava pristup najboljim školama ili te se natjera da postaneš dužnički rob ako poželiš kakvu takvu diplomu. U svakom slučaju riječ je o upravljačkom, najužem sloju ljudi na kojem počiva kontinuitet sustava. Ostala većina je zatupljena i obrazovno obespravljena, bez formalnih kvalifikacija i mogućnosti za uključivanje u bitne društvene tokove.
Podatak koji je još prije 20 godina objavio Čari Sagan - da je 95 posto Amerikanaca "znanstveno nepismeno" - odgovarao je postotku nepismenih afričkih robova prije Američkog građanskog rata. Sagan napominje da su u to doba postojale stroge kazne za svakoga tko je roba pokušao opismeniti.
Kada pak govorimo o Hrvatskoj, u njoj, dakle, još postoji intelektualni proletarijat kao brana žestokom društvenom intelektualnom masakru. Riječ je uglavnom o generacijskim repovima sustava koji je omogućio svima da, kad se očisti od ideoloških imperativa, do vrlo širokog spektra znanja i to već u srednjoj školi, dođu lako i besplatno.
Iz tako postavljene ideje izlazile su ekipe koje i danas kvare idiličnu sliku najgoreg mogućeg oblika društvenog fašizma - neznanja. One se nalaze po školskim zbornicama, fakultetskim predavaonicama, uredima, sve češće i u zasluženim mirovinama i, naravno, nalaze se u apsolutnoj defenzivi i manjini.
Čak i takav, materijalno upropašten, sveden na razinu socijalnog, kontejnerskog samonepoštovanja, devastiran i obeshrabren intelektualni proletarijat Hrvatske i dalje predstavlja opasnost za kapitalistički užas koji se opravdano boji svakog onog tko je kadar razmišljati svojom glavom, tko ima pretpostavke da postavi ne pretjerano bezobrazna, ali logična pitanja i tko zna zbrojiti dva i dva, a da ne mora za to guglati.
On je i pretpostavka za pozitivnu društvenu promjenu i on duboko u sebi zna da je nacija tek jeftina kurva kapitalističkom svodniku.
Sve su to razlozi zbog kojih je kod nas na djelu pažljivo diskreditiranje, pa onda i uništavanje, obrazovnog sustava i njegovo stavljanje u službu proizvodnje kadrova za nižerazredna i slabo plaćena zanimanja. Znanja, a time i kvalifikacije, uskoro će biti dostupne isključivo bogatim, kao što će se, uostalom, to dogoditi i sa zdravljem.
I, dok traje zastrašujući proces pretvaranja društva u kastinski koncentracijski logor, da bi bio uspješan, u Hrvatskoj je oformljena široka ekipa kapitalu podobnih idiota koji nameću teme što se svode na premisu kako ova zemlja još nije izašla iz jugoslavenskih kandži i da joj prijeti sva sila neprijatelja na tom putu formalne, političke realizacije.
Intelektualni proletarijat je svjestan istine da Hrvatska doista nije politička činjenica, ali ne zbog nacionalne zapjenjenosti, nego civilizacijske nedovršenosti. On zna da si zastavu i himnu umjesto na jarbol možemo nabiti na onu stvar, ako na stvarni suverenitet, od razine svojih obitelji pa do posla i politike, nemamo pravo autonomno donositi odluke za koje mislimo da su za nas najbolje.
Temeljno pitanje na koje kao društvo nismo odgovorili jest - kakvo društvo doista želimo biti? Mogu li neobrazovani odgovoriti na to pitanje, mogu li takvi sudjelovati u bilo kojem obliku formiranja nacionalne politike ili, još radikalnije, mogu li uopće donositi kvalitetne odluke o vlastitom životu?
No, to im ionako nije ni namijenjeno. Njima će ionako manipulirati nacionalne hijene koje će raspravu o tome kakva bi ova zemlja trebala biti odvesti u neartikulirano lajanje prepuno mitova, laži i civilizacijskih opstrukcija.
Ispada da bi sustavnoj dezintegraciji obrazovanosti hrvatskog društva jedina brana mogla biti uspostava nove, modeme Socijalističke Republike Hrvatske. U čijem školskom programu neće biti ni marksizma ni vjeronaukajer, kao što Marx nije bio marksist, tako ni Isus nije bio demokršćanin, a još manje katolik.
Ono što ih povezuje jest da su obojica bili Židovi. Ali, to nemojte glasno govoriti, mogli biste ugroziti hrvatsku samostalnost.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
zuvanovic27.06.2015. u 21:45
* prrccko ----100% nisi u pravu kao i autor clanka, razvojni ideoloski imbecil, koji nesagledava i nerazumije drustvene razvojne procese. *----gerilac, ako u svoje razmatranje uvedes hrvatski neokomunisticki kapitalizam ( koji ce nadajmo se polako nestajati nakon izbora), tvoja vizija... Prikaži svezija bi bila ispravnija
-
Gerilac27.06.2015. u 20:41
@Prcko to zvuči zanimljivo u nekom idealnom scenariju, ali da bi se ostvarilo mora se srušiti neoliberalni kapitalizam, što sami socijalisti/marksisti/trockisti/maoisti itd, (pojednostavljeno neokomunisti) nikako ne mogu, već ostaju korisne budale sistema u njegovom ratu protiv jedine prepreke koja mu... Prikaži sve stoji na putu - etničkog, vjerskog i kulturološkog identiteta. Ono što ostaje je čekati njegovo potpuno urušavanje kad se više ne bude mogao širiti, a tada sudjelovanje u poduzećima neće biti ni važno jer ni od njih ništa neće ostati. Ciklus počinje iznova.
-
prrccko27.06.2015. u 20:26
Socijalizam 21. stoljeća odgovorit će na neuspjehe prethodnih pokušaja njegove izgradnje preko transformacije i demokratizacije poduzeća, što je jednako važna komponenta socijalizma kao što su tvrtke u državnom vlasništvu i planska ekonomija. Unutar današnjeg kapitalističkog sustava rastu radničke kooperative, a... Prikaži sve njihovi članovi postaju svjesni da su one alternativa kapitalizmu. Demokratizacija poduzeća postala je trend koji sve više vidi sebe kao jezgru novoga socijalizma.
- Prikaži sve komentare
-