Dočekali smo pasje vrućine. Da je ugodno, nije. Topimo se iz dana u dan. Nitko ne radi, hvataju se svi hladovine uz nadu kako u blizini postoji koja kap vode. Izvorske, bunarske, iz cisterne, potoka ili jezera. Uglavnom, nije nam se za pohvaliti, pasja vrućina čini svoje.
Zašto su to pasje vrućine, na plus trideset i pet, i nije najvažnije. Ipak, bez obzira na toplinu koja je nepodnošljiva, upitam se zašto su to "pasje vrućine", zašto ne bi bile, na primjer, mačje ili mišje, kokošje, pileće ili čak - janjeće. Znojav i nikakav, k'o bajagi pošao sam na istraživanje nastanka naziva za nepodnošljive vrućine. Uz sva moja nastojanja i ozbiljan pristup, kako bi se riješila tajna povezanosti vrućina i čukaca, ostao sam uskraćen za istinu koja bi me uvjerila u logičnu vezu ili av...av... varijantu. S druge strane, bolje sam promotrio okoliš, zapravo ulice, parkove, sokake, trgove, kupališta, autobusna stajališta...
I imao sam što vidjeti. Zapanjilo me je koliko građana udomljuje kućne ljubimce, vodeći računa o totalnoj skrbi. Vidio sam, a nije zajebancija, na desetke đu-kela koji su se zamjerili dojučerašnjem vlasniku i, ne svojom voljom, prešli u slobodne umjetnike. Spavaju gdje stignu, a hrane se tamo gdje nešto ufektaju. Moja bjelosvjetska iskustva s psima i nisu tako mala. Promatrao sam kućne ljubimce u Poljskoj, Austriji, Švicarskoj, Njemačkoj, Sloveniji. Promatrao i čudio se. Vlasnici i psi svud su izgradili korektan odnos. Nitko nikoga ne zajebava i suradnju pomiješanu s malo ljubavi zasnivaju na međusobnom uvažavanju i interesima. Reklo bi se i pas čitav i vlasnici na broju.
O čovjeku i najvjernijoj domaćoj životinji ima na stotine priča. Tužnih i lijepih, poučnih i onih kojetreba što prije zaboraviti. Moji doživljaji, a ima ih na pretek, zapravo su rubni. Na granici. Prvi i najstariji kojeg se sjećam, datira od prije pet desetljeća. Otac Ante poslao me biciklom u Sibinj. Morao sam predati pisanu poruku stricu Ivi. U Sibinju, na tarabama blizu željezničke stanice, visi la je tabla na kojoj je pisalo: "Pazi oštar pas!" To mi je bilo dovoljno pa sam počeo arla-ukati i zazivati strica. Nakon pola sata izašao je stric i Ijutito me upitao zašto nisam ušao. Pogledom sam pokazao tablu s upozorenjem. Stric se najednom od srca počeo smijati. - Nemam ja psa, ova tabla mi je jeftinija od čuke. A i djelotvornija - kroz smijeh mi reče stric Ivo.
Prije sedam godina stažirao sam kod jedne gospođe. Kako se radilo o mogućem suživotu, boravak sam ozbiljno shvatio. U programu je bilo i izvođenje pudlice u šetnju. Unatoč trudu, ni pudlica ni gazdarica nisu bili zadovoljni. Stažiranje se jednostrano prekinulo. Bivši gastarbajter, povratnik iz Švicarske, Relja, u osmom desetljeću života otkrio je ljubav prema đuke-lama. Preko veze nabavioje štene izTrnjana, a čiji korijeni vuku iz Korduševaca. Psa je nazvao Riki i međusobno povjerenjeje raslo iz dana u dan. Kasnije je Riki promijenio ploču. Postao je agresivan. Na Viru je ugrizao tri gospođe, a u Brodu još nekolicinu - što muških, što ženskih. Kasnije se utvrdilo kako su žrtve Rikija odreda hrvatski građani. I svima je puklo pred očima. Rikijevo podrijetlo je presudilo. Na Viru, recimo, gospođa Rada paradira ispred Rikija, a on, sretan, samo maše repićem. Gospođa Marija nikada nije imala tu privilegiju. Napokon je Relja, bar se tako priča, izgradio kućicu za psa na koju je napisao: "Puku". Na čuđenje susjeda, objasnio je kako je Puku ispisano na ćirilici, a čita se Riki! Puku, ili Riki, svejedno je, zabio je posljednji čavao u lijes bratstva i jedinstva... Amen!
Moj prijatelj Šuco ima psa, kojeg koristi kao zaštitara imovine u podvinjskom brdu. Pas se pokazao kao dobro rješenje. Štiti bez plaće, prekovremenih sati, regresa, božićnica i uskrsnica, ne koristi porođajna prava i nema zaštićen račun u Fini. - Napokon smo dobili demokratsko društvo, moj kućni ljubimac laje do mile volje, a lajat će i ubuduće. Ustav mu to jamči - kaže Šuco i zbriše u hlad. Pasje vrućine ne obilaze ni njega, što mije pomalo i milo.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -