U sklopu ovogodišnjih Dana satire najavljena je "Večer sa Sidranom" posvećena jednom od najvećih pisaca u našoj regiji, Abdulahu Sidranu.
Naklada Ljevak objavila mu je proteklih godina dvije važne knjige, a prvu knjigu objavio mu je CKD u Zagrebu davnih sedamdesetih
Što
zagrebačka publika može očekivati od vašeg dolaska?
Svašta se može očekivati od onoga kojemu je dodijala
vlastita "popularnost" bez objektivnog pokrića! Kad me pitaju po čemu
sam poznat - a misli se na područje tzv. regije - nemam što odgovoriti nego da
sam poznat po tome što sam poznat. Ta vrsta moje "poznatosti" dolazi
iz sumnjivih, izvanknjiževnih izvora, a ono što pišem poznaje u Hrvatskoj
jedva desetak ljudi. Želim zagrebačku kulturnu javnost malo bolje upoznati sa
svojim književnim djelom. Naklada Ljevak mi je proteklih godina objavila dvije
važne knjige: zbirku poezije "Partizansko groblje" i autobiografski
roman "Otkup sirove kože", a davnih
sedamdesetih u Zagrebu mi je CKD objavio prvu proznu knjigu
"Potukač". Odakle god gledajući, pogotovo iz Sarajeva, čini se da je
sve to prošlo ugluho. Da mi je da tu stvar malo popravimo.
U čemu se
večer koju pripremate u Kerempuhu razlikuje od onoga što ste radili u
sarajevskom Kamernom teatru 55?
Bilo bi
divno da se ne razlikuje ni u čemu. Da imam kamerni kor, da na zidu iza leđa
imam veliki ekran na kojemu projiciram biranu muziku i još koješta - ali za
takvu stvar, u tehničkom smislu, nisam spreman te ćemo ih ostaviti za neku
eventualnu drugu priliku. Tako da će Kerempuhova "Večer sa Sidranom"
biti samo to: pjesnik i pripovjedač na pozornici, pod snopom reflektorskog
svjetla, pred publiku prostire svoju dušu, kazujući svoju, možda i tuđu
poeziju, pripovijedajući o strašnom životu u Sarajevu pod opsadom, s pokojom
šalom o jeziku i našim naravima. U Sarajevu su ti programi trajali dva sata pa
i više, zagrebačkoj publici neće trebati više od stotinjak minuta. Možda do
ponedjeljka smislim i suradnju s nekom dobrom zagrebačkom underground rajom.
Jest da izvana imam 72 godine, ali iznutra sam još u pubertetu. Rado bih na pozornicu izveo kakvu anonimnu periferijsku
klapu, poradit ću na tome...
Jednom ste rekli da je prošlost pakao naših prostora.
Tako kako vi kažete može se kazati za bilo koje područje
bilo gdje. Kod nas ta stvar stoji nešto dramatičnije, teže, tragičnije. Kod
nas prošlost ne prolazi. Ovo što živimo uopće nije sadašnjost. Mi živimo
prošlost. Dovršavamo nedovršene ratove, krojimo neskro-jene države, u paklu,
pokolju i krvi definiramo nacionalne identitete, zapišavamo teritorije... Nisam
mogao zamisliti stravičniji kraj svoje, šezdesetosmaške generacije. Zbivanja
od 1992. do 1996. nisu uništila samo sadašnjost i budućnost naših života,
uništila su i obesmislila i našu prošlost. Nema na svijetu kantara koji može
izmjeriti našu tugu. Tim sam povodom skrojio aforističnu misao: Život je
strašan. I to je dobro. Olakšava odlazak.
Kako komentirate politička strujanja u našoj regiji? Jesu
li ona dio šireg, europskog ili globalnog fenomena?
Naravno da jesu. Sve je u vezi. Ali se od globalnih
tokova i fenomena ne smije praviti zastor kojim mnogi u regiji žele skrivati vlastita zla, vlastitu i nepojmljivu sposobnost i
spremnost da se nožem kolje susjed, da se masovno ubija, siluje, progoni!
Mogao je i postojati takav svjetski, globalni zavjerenički plan - ali pitanje
glasi: kako se mi tako lako pretvorismo u zvijeri neophodne za njegovu
provedbu? Tu ekvilibristiku za svojim stolom ne dopuštam. Odmah prekidam
sugovornika: Ne penji se na Kilimandžaro! Ne penji se nigdje odakle se ne vide
klanja na Drini, logori po Bosni, Semberiji, Hercegovini, Krajini, desetine
tisuća silovanih žena...
Koja je uloga satire u suočavanju s takvim realitetom?
Satira? Ne vidim da takvo što u Bosni uopće postoji.
Mnogo briljantnih satiričkih knjiga napisano je kod vas, u Zagrebu, na primjerPero Kvesić - pa što? Vlasti, kakve imamo u državama nastalim na bivšem području
zajedničke države, ne mare ni za mnogo važnije stvari od satire. Prije bi se
kazalo da im je kultura kao takva smetnja i problem. Remetilački faktor. Oni
bi veoma radosno živjeli bez nje. A kad bi se to ikako dalo zakonom urediti,
da kulture nema nikako, ni u kojemu obliku - odmah bi takav zakon napisali,
usvojili po ubrzanoj proceduri i učinili da munjevito stupi na snagu.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -