Proslava Oluje koja dijeli, a ne spaja kruna je politike netrpeljivosti "Hrvatska slavi 5. kolovoza, a mi ćemo plakati. Oluja je najveći zločin etničkog čišćenja na teritoriju moderne Europe poslije Drugog svjetskog rata. Teško je naći tužniji dan u srpskoj povijesti." Ovim riječima srbijanski premijer Aleksandar Vučić ispratio je pripreme za jubilarnu, dvadesetu obljetnicu vojno-redarstvene akcije Oluja, kojom je Hrvatska 1995. godine veći dio svog teritorija vratila pod kontrolu državnih institucija.
U jednom od svojih javnih istupa Vučić će reći i da se 5. kolovoza nema što slaviti, ali i dodati da "Srbija može razumjeti unutrašnje motive Hrvatske, ali ne može se s time složiti i opravdati".
S Hrvatske strane uslijedio je oštar odgovor ministra obrane Ante Kotromanovića. On je ustvrdio da je namjera Hrvatske "nacionalni praznik oslobođenja zemlje" držati dalje od međudržavnih odnosa, a potom se ovako ustremio na srbijanskog premijera: "Komentari osobe koja je '90-ih s puškom u ruci poticala sve ono najgore i pozivala na ubojstva i mržnju nisu nimalo vjerodostojni."
Uslijedila je potom i reakcija ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić, koja je rekla da Vučića ne razumije, budući da je "prirodno da svaka zemlja, pa tako i Hrvatska, slavi činjenicu da je to godišnjica teritorijalnog ujedinjenja zemlje, koja je prije toga bila pod okupacijom takozvane Jugoslavenske narodne armije, koja se u međuvremenu bila pretvorila u vojsku Slobodana Miloševića, i paravojnih jedinica". Navedeni istupi srbijanskog premijera i odgovori hrvatskih dužnosnika dio su folklora koji svake godine prati obilježavanje obljetnice Oluje, što za rezultat redovito ima podizanje tenzija u odnosima između Srbije i Hrvatske. Gotovo nitko u Srbiji i Hrvatskoj pritom se ne pita što je potrebno poduzeti da se s puta hrvatsko-srpskih odnosa ukloni taj kamen spoticanja. Problem je kompleksan, jer kao što Hrvatska ima legitimno pravo slaviti vojno-redarstvenu akciju koja je praktički značila kraj rata, tako i Srbija ima legitimno pravo upozoriti na tragediju koju je Oluja pruzročila srpskom narodu u Hrvatskoj.
Nužna puna integracija
Pokušavajući dati odgovor na ovaj problem, bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović kaže da su "tenzije između Hrvatske i Srbije povodom Oluje uglavnom generirane našim unutarnjim odnosima, odnosima hrvatske većinske i srpske manjinske zajednice".
– Točno je da na dio politike i medija u Srbiji utječu i druge činjenice, poput velikog broja nezadovoljnih Srba koji se nisu vratili u Hrvatsku i nisu ostvarili prava koja smatraju da ih pripadaju, ali i recidivi velikosrpskih ambicija, posebno kada je riječ o aktivnostima pojedinih političara. Smatram da pitanje Oluje i odnosa hrvatskog i srpskog naroda u Hrvatskoj jest primarno unutarnjepolitičko pitanje. Kada bismo ga riješili, njegovi vanjskopolitički aspekti bili bi marginalni, kaže Josipović."Proslavu Oluje koja dijeli a ne spaja", Josipović vidi kao "vrh loših politika koje ne razumiju da je puna integracija, ne asimilacija, srpske zajednice u hrvatsko društvo, dobro za Hrvatsku, dobro i za Hrvate i za Srbe".
– Te politike hrvatstvo mjere stupnjem antagonizma prema Srbima, ne prema dobru koje netko radi za cijelu zajednicu. Te politike vide Srbe kao getoiziran nacionalni korpus. Razrješenje tenzija vezanih uz Oluju moguće je samo kontinutietom uporne politike pomirbe i međusobnog poštovanja. Valja voditi politiku, i s hrvatske i sa srpske strane, koja ne odvaja te dvije zajednice kineskim zidom, već, bez asimilacije, otvara prostor zajedništva. Na žalost, takvu politiku slabo prepoznajem u aktivnostima vodećih političara, i s hrvatske, i sa srpske strane.
Oluja je kruna simbolike stanja u međunacionalnim odnosima. Hrvatska s pravom slavi Oluju kao završnu, pobjedonosnu bitku koja je Hrvatskoj donijela slobodu. Proslava Oluje treba reflektirati činjenicu da je ta sloboda sloboda za sve građane i da je, uz ponos na pobjedu, važno uvijek i iznova pružiti ruku pomirenja, ističe bivši hrvatski predsjednik. Proslava Oluje, smatra on, "mora uvažavati i činjenicu da je preko deset tisuća Srba aktivno branilo Hrvatsku".
Stradali su mnogi
– Mora uvažavati i činjenicu da u ratu nisu stradali samo Hrvati, stradali su i Srbi, dobrim dijelom civili koji nisu imali veze s agresijom. Kad se sjećamo ratnih dana i tim žrtvama treba odati počast. Koliko se sjećam, jedini sam istaknutiji političar Hrvat koji je obilazio grobišta ubijenih civila, naših građana srpske nacionalnosti, ne samo stratišta na kojima su masovno ubijani Hrvati. Nisu to činili ni prijašnji predsjednici, ni premijeri, ni ministri, a to je pogrešno. Simbolička gesta praćena konkretnom politikom građanske ravnopravnosti važna je za integriranost našeg društva, važna je i za to da Srbi u Hrvatskoj prihvate Oluju kao dan važan za našu zajedničku domovinu, dan u kojemu su stradali ili otišli mnogi njihovi sunarodnjaci, ali i dan kada nam je zajednička domovina stekla slobodu. To bi trebao biti dan na koji se s poštovanjem sjećamo svih onih koji su branili domovinu, svih onih koji su stradali, bez obzira na nacionalnost. Samo tako, moguće je očekivati da se Dan pobjede i na strani Srba prihvati kao dan koji je, perspektivno gledajući, važan za slobodu i budućnost zajedničke domovine, ističe Josipović. Tijekom svog mandata, napominje, uspio je "dovesti na proslavu u Knin neke predstavnike srpske zajednice, na žalost, ne i one najutjecajnije".
– Ovi koji su došli, pokazali su veliku hrabrost jer su se izložili, i prema svojoj zajednici, i prema dijelu nazočnih koji nisu bili osobito skloni vidjeti ih na proslavi. Moram reći, predstavnici branitelja učinili su sve da ne bude ekscesa i u tome su uspjeli. Pokazali su da je moguće biti ponosan na svoju pobjedu, ali i uvažavati i one koji su bili, barem u jednom dijelu rata, na drugoj strani. Ali, kako osigurati integrativnost proslave uz one desnostranački orkestrirane zvižduke vodstvu države, uz zvižduke dijela publike na spomen riječi "pomirba", na Thompsona i društvo kao zvijezde proslave!? Zato, razumijem i one predstavnike srpske zajednice koji još nisu spremni na iskorak koji je nužan i do kojeg će sigurno doći. Njihova nazočnost na proslavi Oluje, bit će kruna integrativne politike, poštivanja manjinskih prava, pijeteta prema svim žrtvama, ali i razvijene svijesti o uzrocima rata i herojstvu onih koji su nam donijeli slobodu. Ponekad sam imao osjećaj da sam u nastojanjima da promoviram takvu politiku, ostao gotovo sam. Nadam se da će neka nova generacija političara imati više uspjeha, zaključuje bivši hrvatski predsjednik.
Veliki napor i svijest
Srbijanski političar i psiholog Žarko Korać, koji je u razdoblju između 2001. i 2003. godine obnašao dužnost zamjenika srbijanskog premijera, smatra da se na pomirljivijem stajalištu dviju država u ovom trenutku vrlo malo može učiniti.
– U pitanju je potpuno različita percepcija dviju država, što nije rijetkost kad se posmatraju historijski događaji. Ono što je za jednog okupacija, za drugog je oslobođenje. To bi moglo drugačije izgledati jedino kada bi s obje strane postojalo puno više razumijevanja za poziciju onoga drugoga, kad bi se s jedne i druge strane mogli makar djelimično staviti u ulogu drugoga i pokušati vidjeti nešto kako drugi vidi. Za to je potreban veliki napor i svijest u tome što se točno događalo. Mi smo još dosta daleko od toga. Doći će vrijeme kad će proslava Oluje izazivati manje tenzija, to je sasvim sigurno. Utješno je da događaji u našem dijelu Europe imaju jednu karakteristiku: tenzije se dignu do maksimuma, a sutra se svi prave kao da ništa nije bilo.
Dvadeset dana poslije Oluje nitko se više neće sjećati izgovorenih riječi s jedne i druge strane. Dok svaka strana ne stekne neku mjeru senzibiliteta za drugoga, trajnijeg izbjegavanja tenzija povodom proslave Oluje neće biti, smatra Korać.
Kao jednu od razina ovog problema Korać ističe činjenicu da pomirljiviji dio političke elite, odnosno populacije ne spada u "izrazite nacionaliste".
– Političari koji nisu izraziti nacionalisti imaju hipoteku i moraju paziti na nacionalne praznike i događaje. Za razliku od nacionalista, oni su pod paskom. Jadranka Kosor je imala je veći manevarski prostor od Zorana Milanovića, jer se u vrijeme dok je bila premijerka manje sumnjalo u njezine nacionalne osjećaje, nego što se sumnja u Milanovićeve nacionalne osjećaje. Ista je stvar s Borisom Tadićem. Pošto je Tomislav Nikolić na Majevici promoviran u četničkog vojvodu, nitko nema sumnje u njegov nacionalni ekstremizam. Zato pomirenje uglavnom prave izraziti nacionalisti, jer oni ne mogu biti stavljeni pod sumnju. U pitanju je, dakako, paradoks, ali ima tu neke logike. Mire se nacionalisti, jer se oni koji nisu nacionalisti niti ne osjećaju posvađano s čitavim jednim narodom, zaključuje Korać.
Suočavanje sa stvarnošću
Bivša hrvatska premijerka Jadranka Kosor prisjeća se da je proslava Oluje izazivala ozbiljne nesuglasice između Srbije i Hrvatske i u vrijeme dok je obnašala mandat prve dame izvršne vlasti.
– Tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić, kojeg se percipiralo kao europskog političlara, redovito je proslavu Oluje koristio kao priliku da srbijanskoj javnosti i politici pošalje poruku o neprihvatljivosti takvog pogleda Hrvatske na vojno-redarstven u akciju. Ja bih mu svaki put dosta žestoko odgovorila, u smislu da nama nitko iz Beograda neće govoriti što ćemo slaviti. Da bi se te stvari promijenile, mislim da bi se prije svega Srbija, jer Hrvatska je bila napadnuta i izložena agresiji, morala suočiti sa stvarnošću. Oni koji u politici odlučuju morali bi biti hrabriji i suočiti se s prošlošću i činjenicama, a svi zajedno morali bi se okrenuti budućnosti. Na žalost, ne vidim da je to na pomolu i da je to moguće. Poseban je problem jer su u Srbiji na vlasti Vučić i Nikolić, ljudi koji su bili učenici Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja, kaže Kosor. Kosor napominje da poigravanje politike s ovakvim datumima nije dobro, a rezultat tog poigravanja i kao problem na hrvatskoj strani vidi politike koje odbijaju suradnju sa Srbima u Hrvatskoj.
– Ljudi koji se sada odriču suradnje s SDSS-om žele nas vratiti u prošlost. Mi koji smo sa Srbima surađivali, koji smo surađivali sa srpskim predstavnicima u Saboru, ne smijemo se zbog toga sramiti. Moramo svi zajedno doći u Knin i Vukovar pa suočeni s prošlošću pogledati u budućnost, kaže bivša hrvatska premijerka.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
BStipic27.07.2015. u 00:36
Ovakav naslov sugerira kako je hrvatsko društvo podijeljeno oko karaktera vojno redarstvene operacije „Oluja“ što, jednostavno, nije točno. Na jednoj strani je broj koji je blizu statističke pogreške i koji čine ljudi nezadovoljni svojim i porazom onih kojima su vjerovali,... Prikaži sve a na drugoj svi ostali. Radi li se tu o ikakvoj podjeli? Ili, možda, netko želi stvarati podjele oko onoga u čemu su hrvatski narod i građani Republike Hrvatske jedinstveni?
-