Besmisleno je vjerovati u boga ako on postoji. Vjerujete li da pada kiša ili znadete da pada? Ovisi isključivo o tome jesu li vam to rekli ili ste sami doživjeli. Suštinska iskrenost u odnosu prema višem smislu bilo bi znati za njega pa ni u tom kontekstu 'vjerovati u boga' ispravnije bilo interpretirati kao uvjeravati se u boga. Time su oni koji se smatraju vjernicima skrušeno priznali da uopće ne znaju postoji li bog, već s figom u džepu, daleko od elementarne spoznaje, agresivno traže priznanje vlastite nedorečenosti kao mjerila osnovnog načela čovjekova individualnog odnosa prema višem.
Religija zato s jedne strane nije ništa drugo nego praznovjerje, a s druge gola represija u gaženju prava na suhjektivitet. Bog nije ništa kriv ili se barem dobra ogradio od svega jer, kako je napisao Nietzsche, "ili je čovjek neuspio pokušaj božji ili je bog neuspio pokušaj čovječji".
Postojao on ili ne, pošten odnos prema ideji ili prema činjenici bio bi minimum pristojnosti svakog onog tko se poziva na njegovo ime i autoritet i tko zbog osobnog kalkulantstva misli da se parcijalnim traženjem puta prema oprostu može nadvladati konstantu pokvarenosti.
Zato mi se čini da danas najpošteniji odnos prema bogu imaju ateisti. I nije tu pitanje jesu li u pravu ili nisu, nego su nastupili otvoreno, kazavši "tebe nema, ništa od tebe ne očekujemo niti tražimo, sami smo, bez nebeskog nužnog izlaza, sa svim životnim izazovima.
Vjernicima pak nedostaje hrabrosti da to učine, da se osame, ali im nedostaje i hrabrosti da učine korak do kraja i da saznaju za boga. Vjernici su slabi. Bez grupe. Ovako će ostati na pola puta, između znanja i pretpostavke, u neprekidnom grču potrebe dokazivanja odlučnosti svoje nedoumice i u podatnom položaju objekta prikladnog za manipulaciju. Vanjska manifestacija boga bit će svedena na razinu čuda; na izlječenja, otkup grijeha, obraćanja u krajnjoji velikoj nuždi, novačenja i unovčavanja.
Pogledati istini uoči koja je boga pretvorila u najveći i najpoznatiji svjetski brend, u proizvod za lake note i još lakšu zaradu, oltare u obične blagajne na kojima se već nekoliko tisuća godina, bez iznimke i promjene, može plaćati isključivo u kešu i ne na rate, to je prvi korak u osvješćivanju notorne činjenice da nije potrošačko društvo od vjerskih blagdana napravilo trgovački imperativ, nego je organizirana i ovako vulgarno postavljena religija položila osnovne temelje potrošačkog društva. Crkve ili šoping-centri, potpunom je svejedno bogu u kojeg se mora vjerovati.
Bog je neupitno najveći svjetski brend i nije točno da je potrošačko društvo od vjere napravilo trgovinu, već je vjera temelj konzumerizma.
Moj odnos prema bogu uvijek je bio više pitanje mog odnosa prema životu kao činjenici, a ne odnosu prema apstrakciji. Znam da se božansko krije u dubokom poštovanju svakog supostojanja i u to ne trebam vjerovati. Sulpostojanje boga paralelno sa mnom? Tim bolje, ali ne prije, više i vrednije kao prema bilo kojem drugom obliku postojanja. Ja jesam upravu onoliko koliku ispravan želim biti i ne očekujem da se bog očituje meni niti da se ja poniznošću dokazujem njemu. Uostalom, bog je uspavana kategorija među nama, nešto poput pristojne, građanske, neagresivne, dobronamjerne populacije za koju se vjeruje da postoji u hrvatskom društvu, ali se za nju sve manje zna.
Ja sam je ugledao nedavno. Bilo je potrebno da se dogodi koncertna turneja Đorđa Balaševića po manjim gradovima Hrvatske (zbog političke korektnosti neću reći da je to turneja po hrvatskoj provinciji) i pokaže da ta ekipa doista postoji, ali da se u njihovoj zemlji njima nitko ne obraća. To su ljudi koji nemaju svog predstavnika u politici, oni među aluvijalnim primitivizmom doista nemaju za koga glasati, jer njihove nazore nitko od tih strahota ne artikulira. Nemaju ih ni u ekonomiji, socijali, većim dijelom ni u kulturi ni umjetnosti. Oni su duhovni apatridi u današnjem vremenu, otpadnici ilegalci od ovog trenutka i tek u izvanrednim situacijama, kad osjete da se mogu nekažnjeno okupiti među istomišljenicima s čistim povodom, pokažu da ih još ima.
Tako je bilo na Balasevićevu koncertu u Karlovcu, u Domu Hrvatske vojske, gdje sam u svom rodnom gradu, nakon dugog vremena na istom mjestu vidio tisuću nasmijanih dobronamjernika. Osjećao sam se ugodno među njima, jer su toliko odudarali od svake minute dana kojim smo zdrobljeni. Naravno, bog rije iskoristio priliku grupnog popusta za pokazivanje, ali se tamo nekako najjasnije moglo osjetili što on je; dobronamjeran, veseo, sjetan, sretan i raspjevan, okrenut stvaranju ljepote. Nije to bio bog kazne, prijetnji i ucjena niti je tražio da vjerujemo i da mu budemo emocionalni taoci. Sve se svelo na jednu jedinu stvar; na iščekivanje koju ćemo sljedeću pjesmu zajedno otpjevati. I što se mene tiče, već smo si tamo mogli čestitati Božić. Koji Božić? Pa naš...
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
Gerilac22.12.2014. u 14:46
Nekima je Ateizam zamjena za religiju (iako toga nisu svjesni), jer u njega vjeruju na takav totalitaran način, zadojeno i isključivo prema neistomišljenicima. I brojne ideologije imaju slične atribute u svojim dogmama, tako da možemo reći kako na kraju krajeva... Prikaži sve svi u nešto vjeruju- "Agnosticizmom dajemo počasni naziv nečemu što je u stvari samo priznavanje neizlječivog neznanja" - René Guénon
-
homebox22.12.2014. u 09:34
Od srca velika hvala SB-Plusu što nas pred svaki važniji crkveni blagdan educira o samom bitku naše vjere. Poslije ovakvih veleumnih tekstova više ne želim otići u crkvu. U trenu progledam i shvatim kako sam cijeli život bio u strašnoj... Prikaži svej zabludi. Velika hvala i vama, cijenjeni komentatori, koji se nesebično iscrpljujete, kako bi nama zatucanim vjernicima otvorili oči. Neiscrpna je snaga kojom djelujete. Ta zabrinutost koju isijavate je neprocjenjiva. A dobro se dobrim vraća. Velika će biti vaša plaća...
-
gavro21.12.2014. u 13:33
... i onda krane propovijedat o nekoj skupini koja je eto najbliža nekom idealu, i to baš nađe skupinu potrošača jednog koncerta. zamisli, tamo je bilo "tisuću nasmijanih dobronamjernika", kakva ljiga. ovaj koda je do juče sisao veslo, i to... Prikaži sve pod staklenim zvonom.
-
BStipic21.12.2014. u 12:16
Najmanje ateisti imaju pošten odnos prema Bogu – negiraju li Njegovo postojanje, ne mogu imati nikakav (pa ni pošten, niti nepošten) odnos prema Bogu. Njihov pošten, ili nepošten odnos očituje se prema ljudima koji vjeruju ili ne vjeruju. Za razliku... Prikaži sve od agnostika koji, doista, imaju pošten odnos i prema Bogu i prema ljudima, ateisti su aktivno, a često demokraciji i ljudskim pravima na neprimjeren način, usmjereni protiv onih koji vjeruju.
Prikaži sve komentare
-