POSTOJI
višemjesečni presing u medijima, koji je teško izdržati, teško podnositi a
ostati normalan, ne izgubiti vjeru u svoju državu i svoj narod. Pokazat ću to
na slučaju Agrokor, piše Zdravko Tomac na portalu direktno.hr
Mislim da je ovo raritet u povijesti da se jednom čovjeku, konkretno Ivici Todoriću, daje toliko medijskog prostora. Presing traje od jutra do sutra, posebno na televiziji N1, ali nažalost i na drugim televizijama. Stotinu puta se ponavljaju iste vijesti, isti gosti. Kad se pažljivo analizira cilj je stvaranje kaosa, destabilizacija svih institucija i obezglaviti hrvatski narod. Na djelu su rušitelji svih vrsta i boja.
Nešto je trulo u zemlji Hrvatskoj. Nešto je trulo u hrvatskoj politici. Nešto je trulo u hrvatskim medijima. Kao da se povijest ponavlja. Kao da su Hrvati sami sebi najveći neprijatelji.
Slušam bivšeg predsjednika Sabora, Božu Petrova, u glavnoj političkoj emisiji "Nedjeljom u 2" koji pola sata nastoji predsjednika Vlade Andreja Plenkovića proglasiti glavnim zlom u Hrvatskoj i glavnim krivcem za slom Agrokora. A istina je upravo obrnuta, da Hrvatska vlada nije na vrijeme intervenirala, da su slušali razne Petrove, Bernardiće, Beljake i druge ne samo da bi se slomio Agrokor i propali dobavljači nego bi se slomila i hrvatska poljoprivreda i prerađivačka industrija, došlo bi do općeg sloma gospodarstva, nezaposlenosti, sloma turističke sezone.
Ima na N1 emisija koja se zove Presing. Mislim da bi ta televizija trebala promijeniti ime u Presing jer ona nevjerojatno uporno vrši presing da pokoleba hrvatski narod u vjeri da je Hrvatska država sa svim svojim greškama ostvarenje stoljetnih težnji za vlastitom državom.
Kada se iz dana u dan gledaju jedni te isti ljudi i novinari kako stvaraju histeriju krize, panike, sloma, onda se može postaviti pitanje je li to slučajno? Što je cilj sadašnje nevjerojatne estradizacije slučaja Agrokor? Što je cilj pretvarnja Ivice Todorića u navodnu žrtvu hrvatske politike? Je li cilj da se Todorić oslobodi, a da se umjesto njega strpaju u zatvor Plenković i hrvatski ministri, koji se jedini opiru i pokušavaju braniti hrvatske nacionalne interese. Što je cilj estradizacije i vesternizacije masovnog uhićivanja ljudi? Neke od tih ljudi i osobno poznam i njihove obitelji i znam da su u procesu stvaranja i razvoja hrvatske države puno doprinjeli, da nisu kriminalci i lopovi, da sve što su radili radili su u dobroj vjeri. Jesu li pogriješili u svojim poslovnim politikama, vjerojatno jesu, ali zbog toga ne zaslužuju da ih policija u punoj ratnoj spremi kao u američkim filmovima kada hvataju opasne teroriste, privodi kao najgore kriminalce, lopove i gangstere.
Da, rekao sam teške riječi ali nekad se samo teškim riječima može privući pažnja.
Poznajem još iz bivšeg sustava Jugoslavije i iz Nogometnog kluba Dinamo Antu Todorića, čovjeka koji je stvorio Agrokombinat i odležao sedam godina u Jugoslaviji, ni kriv ni dužan. Zato mi je teško gledati kako se na sve dobro što je napravio baca blato. To ne znači da branim Agrokor ili bilo koga, ja samo branim njihovo ljudsko dostojanstvo.
Želim reći da su napravili mnogo dobrog, 50 tisuća ljudi i dalje radi, još 100 tisuća kooperanata i dalje živi i djeluje.
Želim samo upozoriti kao građanin, ali i kao akter novije povijesti, da svima u svemu što se događa najvažniji moraju biti hrvatski nacionalni interesi.
Siguran sam, njega dobro poznajem, kao i neke druge, da bi Mislav Galić, da su ga pozvali, surađivao i rekao Uskoku sve što ih zanima. Siguran sam da nije zaslužio da se uživo prenosi njegovo uhićenje i njegovo ponižavanje. Siguran sam da ovakvi spektakli koji se ponavljaju strašno štete Hrvatskoj kao pravnoj državi. Već sam o tome pisao ali nije bilo efekta. Više puta sam pisao kako je strašno, kako je krah demokracije, kako je zlouporaba demokracije i pravnog sustava ono što se dogodilo u aferi Bandić i njegovom šefu kabineta Miri Laci. Miro Laco je junak Domovinskog rata, bio je u Lici gdje je bilo najteže, bio je moj postdiplomac i izvrstan student. Porodičan je čovjek koji svakom želi pomoći i kao takav pomogao je jednoj poznatoj novinarki koja je bila u životnoj opasnosti davši službeni auto da je odveze na operaciju. I zbog toga su ujutro došli specijalci u punoj ratnoj opremi i pred djecom upali u stan naoružani do zuba i uhapsili, ne uhitili, ratnog heroja koji je proveo mjesec dana u zatvoru svoje države koju je stvarao, ni kriv ni dužan. Okrivili su ga da je napravio štetu državi, što je dao auto da preveze bolesnu novinarku. A u isto vrijeme, kada su se tako progonili ljudi ni krivi ni dužni, premijer Milanović se vozio u helikopteru da obavi neke svoje privatne posliće. A Vesna Pusić, iako je imala povratnu kartu plaćenu iz Istambula naručila si je državni avion.
Pričaju mi ljudi iz Gradskoj poglavarstva da su mjesecima bili izloženi neviđenom teroru, da su ujutro dolazili na spektakularan način policajci i upadali u urede i po ne znam koji puta pretresali istu dokumentaciju. Na kraju od cijele te ogromne buke rodila se optužba protiv gradonačelnika što je dao besplatno štandove jednoj udruzi da skuplja potpise za referendum.
Slažem se s Ljubom Jurčićem, koji je upozorio da ovakva spektakularna hapšenja, nepripremljena, neselektivna, u kojoj se miješaju kruške i jabuke, krivi i ne krivi, strašno šteti imidžu Hrvatske. Ako se tome doda da je jedan dio oporbe Sabor pretvorio u sudnicu, da svakodnevno tuži i sudi ljudima da ih lažno optužuje onda se s pravom postavlja pitanje što su im ciljevi, što oni ustvari žele.
Iz svega ovoga što se sada događa vidi se da njima nije stalo do rješavanje problema s Agrokorom, da im nije stalo do zaštite radnih mjesta, da se riješe dugovi, posebno malih proizvođača, da Hrvatska prebrodi Agrokor, nego im je stalo da na objektivnim teškoćama, a i krizi, sruše Vladu, sruše predsjednicu i da oni dođu na vlast.
I sam sam, kao i mnogi drugi, često kritizirao i kritiziram i Vladu i predsjednika Vlade i predsjednicu države, ali ih i branim od onih napada koji im je cilj da ih se ruši na ne demokratski način, da ih se diskreditira bez argumenata, da ih se obezvrijedi kao ljude.
Vrijeme je da se stane na loptu. Vrijeme je da predsjednica i predsjednik sazovu državni vrh i da bez medija, znači s ciljem da riješe neke probleme, zaustave ovu rušilačku stihiju koja prijeti slomom Hrvatske, slomom povjerenja u institucije, pa i u krajnjoj liniji i slomom povjerenja da Hrvati mogu imati svoju državu i s njom uspješno upravljati.
Nešto je trulo u zemlji Hrvatskoj. Nešto je trulo u hrvatskoj politici. Nešto je trulo u hrvatskim medijima. Kao da se povijest ponavlja. Kao da su Hrvati sami sebi najveći neprijatelji.
Na kraju završit ću ovo svoje razmišljanje citatom jedne pjesme Josipa Kozarca koji sjajno pokazuje kako se postaje veliki glupan. Kada slušam one najglasnije u Hrvatskom saboru, koji ispiru svoja zločesta usta sa svakim tko se s njima ne slaže, mislim da ta pjesma Josipa Kozarca potpuno objektivno i duhovito opisuje te političare.
Što god radiš - špekuliraj! / Što je pošteno - denuciraj, / što je dobrob - falsificiraj, / što je lopovsko - protežiraj / gdje se pleše - tamo sviraj / gdje te neće- tu se biraj / pa jednog lijepog dana / eto tebe- velikog župana!
Na sreću, neki koji su sjajno opisani u ovoj pjesmi nisu postali ni župani ni ministri ni predsjednici a vjerujem i da neće!
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. - Prikaži sve komentare
-