Iseljavanju iz
Slavonije više se nitko ne čudi, ali ovaj put posljedice bi mogle biti
nepovratne. Jer odlaze oni koji imaju posao, koji imaju izbora, piše Poslovni dnevnik.
Egzodus nezaposlenih iz Slavonije nastavlja se i dalje, a nakon što je u zemlje Europske unije otišao prvi val, polako odlazi i drugi. Prvo su otišli oni koje je natjerala nevolja, neimaština i nezaposlenost. Oni su bili voljni zamijeniti mjesto boravka za mogućnost da plate režije, vrate dugove i školuju djecu.
No, sada odlaze i oni koji žele nešto više od života. Koji se ne mire s preživljavanjem. U Hrvatskoj polako sazrijeva svijest da je dom tamo gdje ti je dobro i gdje te cijene. Odlazi polako i drugi val ljudi koji su mogli preživjeti u Hrvatskoj, ali ne puno više od toga.
Dario Šabalić, 21-godišnji elektrotehničar, radio je u Osijeku neko vrijeme u Ericssonu, ali ubrzo su i tamo počela otpuštanja, pa je izgubio posao u struci. Radio je i povremeno preko student-servisa u pozivnom centru T-Com-a, pa je, čim mu se pružila prilika, odlučio s prijateljem otići u Irsku. Kaže da nije požalio, a to iskustvo mu je neprocjenjivo u svakom pogledu; zaradio je nešto novca, usavršio je jezik, upoznao je nove ljude i stekao iskustvo koje nije nalik ničemu što je doživio do sada. Kako sam kaže, nije ni namjeravao ostati u Dublinu zauvijek, otišao je samo „probati". I to je učinio.
„Otišao sam 12. veljače i ostao do 1. srpnja, posao sam našao u prvih deset dana. Radio sam kao pomoćni kuhar u Googleovoj menzi i to mi je mnogo pomoglo jer sam imao tri obroka dnevno, pesplatnu teretanu, besplatan ulaz na bazen, sve beneficije koje uživaju njihovi zaposlenici", kaže Dario za Deutsche Welle i navodi da je Irska bila izbor uglavnom zbog najniže zagarantirane plaće od 9,15 eura po satu, a nije očekivao da će odmah naći bolje plaćen posao.
Pomoglo mu je što je i prije znao jezik i dobro se uklopio. Osim novca, sviđa mu se mjesto gdje je radio i odnos prema radu. „Možda moje iskustvo nije reprezentativno, ali meni je bilo odlično. Tamo se trud nagradi, samo treba raditi i svi to primijete. Takve stvari nekad znače isto kao i plaća", kaže Dario.
Ivan Sili sasvim je druga priča. On je 43-godišnjak sa suprugom i dvoje djece. Jednog dana je samo „podvukao crtu" i zaključio da nije dovoljno plaćen za svoj rad. Kako sam to slikovito kaže: „Nisam ja svoju kičmu u Lidlu kupio". „Imao sam posao, ali sam pet dana prije nego što sam otišao dao otkaz. Prvo sam otišao u Njemačku i radio tamo neko vrijeme, a onda sam produžio u Irsku. Supruga će doći za mnom za mjesec dana, a onda i djeca, kaže Ivan koji je se definitivno odlučio na odlazak s cijelom obitelji. Njegov motiv prije svega je financijski, jer i on i supruga su imali posao, nisu opterećeni nekim velikim kreditima i dugovanjima, ali jednostavno su primanja premala za dostojanstven život.
Računica je za Ivana jednostavna. Mjesečni prihodi u Hrvatskoj jednaki su njegovim tjednim prihodima u Irskoj. Tu za njega prestaje svaka priča i nije više pitanje zašto odlazi, već zašto nije prije otišao.
Mnogi koji su posegnuli za putovnicom i dali otkaz imaju isti argument zbog kojeg odlaze: Nije toliko problem što je rad u Hrvatskoj slabo plaćen, već što je radnik podcijenjen. Na slavonskim kolodvorima sve mlađi ljudi se ukrucavaju u autobuse, ali odlaze i majstori, zanatlije, kuhari, konobari, medicinske sestre, ljudi sa zanimanjima i zanatima, onaj „dočasnički kadar" svake radne populacije koji održava jednu ekonomiju živom. I svi se slažu da nije stvar samo u novcu, već i u činjenici da netko cijeni njihov rad i trud, piše Deutsche Welle.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
X_faktor01.11.2016. u 11:13
@anonimni- prije sest godina ljudi su jos imali neku nadu i optimizam da ce za koju godinu biti bolje. Proslo je pet, sest godina, me samo da nije bolje, nego se i optimizam istopio. Koji su potencijali jednog anonimnog brodjanina... Prikaži sve za pet godina u Slavonskim Brodu, a koji anonimnom brodjaninu u Svedskoj? Do 2021 bit ce najmanje 10 godina trpljenja i zivotarenja u Slavonskom Brodu ( recimo da rafinerija nije problem). Osim ako nisi anonimni brodjanin. Onda nisi imao problem ni prije pet godina, nemas ga ni sada, a neces ga imati ni ubuduce.
-
Tonda01.11.2016. u 11:04
Pokušava se ovakvim tekstovima o autobusima punim ljudi koji odlaze u inozemstvo dočarati da je u HR, a naročito u Slavoniji situacija iz dana u dan sve gora. A istina je da su svi pohitali sa odlaskom jer je sada... Prikaži sve lako otići. Žašto prije prije 5-6 godina, kada je situacija bila vidno lošija nego sada (da, sada se osjeti stanoviti oporavak gospodarstva), nisu svi masovno emigrirali - jer tada to nije bilo jednostavno, bilo je potrebno i znanja i sposobnosti da se to isposluje, a ne se naslikavati na kolodvoru i sjesti na autobus. Netko tko radi za 4000-5000kn plaće i da otkaz da bi otišao u Njemačku na plaću od 1300€ (baš će se obogatit) mi ne može govoriti o odlasku zbog egzistencije - to je potraga za boljim životom, i toga ima već desetljećima, ne znam zašto bi se to na ovakve melodramatično-patetične načine prezentiralo javnosti i širilo apatiju i pesimizam.
-
Tonda30.10.2016. u 08:37
Nije čudo što odlaze i zaposleni.Mnogi rade za minimalac,a neki nedobiju ni taj minimalac zbog lopovskih poslodavaca koji imaju vile i najnovije bmv-e ili mercedese.A sabor!!!!!Svaki novi zakon o radu išao je na štetu radnika.Pa sto bi još htjeli od... Prikaži sve radnika,da im ostanu raditi a po mogućnosti da plaću ostave poslodavcu
Prikaži sve komentare
-