PREMA istraživanju Eurostata o radnom vremenu, u EU-u 2016. godine bio je 37,1 radni sat na tjedan. Među državama članicama EU-a najduži radni tjedni imaju Grci (42,3 sata tjedno), a najkraći Nizozemci (30,3 sata tjedno). Kako piše Glas Slavonije, Hrvatska ima vrlo dug radni tjedan i on je u prosjeku iznad 39 sati. Što se tiče prekarnog rada - dakle najnepoželjnijeg oblika koji zaposleniku daje najmanja radna prava - Hrvatska je apsolutni šampion u Europskoj uniji.
U Hrvatskoj, Francuskoj, Španjolskoj i Poljskoj, kao i zemljama kandidatkinjama Crnoj Gori i Turskoj, najveći je udio osoba s nesigurnim radnim statusom.S druge strane, nefleksibilnost poslodavaca u Hrvatskoj i još nekim zemljama žene s djecom istjerala je s tržišta rada, pa tako u Hrvatskoj, Litvi, Mađarskoj, Poljskoj, Portugalu i Rumunjskoj praktički ne postoji djelomično radno vrijeme kako za muškarce, tako i za žene. S druge strane, ovaj način rada uobičajen je u gospodarstvima koja su puno uspješnija od hrvatskog, poput belgijskog, njemačkog, irskog...
U Hrvatskoj je više od 90 posto novozaposlenih na ugovor na određeno vrijeme. Jedan dio poslodavaca to pravda potrebom da "provjere” radnika. Nezadovoljavanje u probnom roku može se navesti kao otkaz ugovora o radu. Kada se sastanu socijalni partneri i postavi se pitanje zašto je galopirajući porast prekarnog rada, onda poslodavci odgovaraju kako je "rizično poslovati.” Funkcija ugovora na određeno vrijeme nije prebacivanje rizika s poslodavca na radnika, ističe Ana Miličević Pezelj, izvršna tajnica SSSH-a. Članak u cijelosti možete pročitati OVDJE.
Prekarni radnici (ili prekarijat - neologizam stvoren kombinacijom riječi precarius lat. nesiguran i završetkom -ijat iz pojma proleterijat[1]) su radnici koji pate zbog prekarnosti, teške opstojnosti u životu bez predvidljivosti ili sigurnosti, koji utječe na materijalno ili psihološko stanje. Glavna karakteristika prekarnosti je nesigurnost, rad na određeno vrijeme, povremeni i privremeni rad, i niska ili nikakva radna prava i zaštita. To su sezonski radnici, radnici na crno, slobodnjaci koji žive od honorara, ugovorni radnici, oni koji obavljaju povremene poslove preko raznih agencija, stručnjaci koji rade po projektima... Za razliku od generacija iz razdoblja socijalne države u Europi, koje su mogle računati na teško stečena radnička prava i socijalne ugodnosti kao što je stalno zaposlenje koje im je osiguralo mirovinsko i zdravstveno osiguranje, definirano osmosatno radno vrijeme, godišnje odmore, slobodne vikende i sindikalno organiziranje, današnji radnik postindustrijskog globalnog kapitalizma često može računati samo na permanentnu nesigurnost.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -