3475
Prikaza
8
Komentara
ORILA se ova pjesma diljskim obroncima, pogotovu tamo u Brodskom brdu gdje su Brlići i ostala boljestojeća gospoda imala svoje vinograde. Orila se pjesma svakoga 22. Siječnja, na Dan Svetoga Vinka - zaštitnika vinograda i vinogradara. Pjevala se prije stotinjak godina, pjevala, pa zastala, ali nikada nije prestala. Išlo se u vinograde, manje pjevalo, a još manje u kulene - na trsove obješene - pucalo. Nije bilo baš uputno! Ondašnja se vlast mrgodila.
Vjerojatno antički bog Dioniz, ili Bakho, švalerčina i vinopija, nije ni slutio, kada je opijen sokom vinove loze, u pratnji satira, menada, tijada, nimfi…, krenuo put Indije, da će reinkarnaciju doživjeti u raznim religijama pa tako i u kršćanskoj.
Za razliku od antičkog boga, Sveti Vinko je utjelovljenje mukotrpnog vinogradarskog posla izrečenoj u onoj narodnoj: Vinograd ne traži gospodara već slugu! I zbog toga, pravi vinogradari žive sa svojim trsovima: maze ih, paze, hrane i njeguju. Neka samo nešto od toga ispuste, vinogradi to skupo naplate. No, u jesen, kada se zreli grozdovi objese ispod širokog lista, zaboravi se sav trud i mar i čovjeku nešto bude milo u duši:
Pij to vino / ni' ga šala dala, već motika i leđa grbava! Vino pije k'o vinograd sadi / Tko ne sadi taj se vodom 'ladi!
Tko je bio Sveti Vinko?
Znamo da je živio u 4.stoljeću i stradao mučeničkom smrću, u doba vladavine cara Dioklecijana koji je progonio kršćane. Bio je trezvenjak i kakve veze ima s vinogradima i vinogradarima - dandanas nije baš najjasnije. Možda zbog imena ili... No, bilo kako bilo spomendan Svetoga Vinka, od davnina, štuje se u ovim krajevima gdje je još rimski car Prob (276-282.) zasadio prve čokote vinske loze, a čovjek se s njom druži već 2-4 milenija.
Tradicija vrijedna štovanja! Što mislite, da je netko izračunao, koliko je od tada vina proizvedeno i, naravno, popijeno?! Vjerojatno dostatna za neki novi ocean. Koliko bi tu tek plivača bilo?
Lozine kretnje su čvoraste, kljaste / polagano loza spram sunca raste
Iz blata i kiše, iz blata i pijeska / proziran grozd se na suncu ljeska
Korijenje čokota, krastavo, tvrdo / penje se žilavo na jesenje brdo
Loza se tiho i nijemo penje / o, divno je njeno slijepo htijenje
Htjeti iz blata postati čista / ko vino kad u čaši se blista (M.Krleža)
A ovo moje Podvinje, u svom nazivu, kazuje da je to oduvijek bio vinorodan kraj. Jer, Podvinje se nekada zvalo Vinica. A Vinica, što pokazuju i mnogi nazivi drugih mjesta (slovenska Vinica, makedonska Vinica, ukrajinska Vinica...) oduvijek je označavalo mjesta gdje ima vinograda, a gdje ima vinograda ima i vina.
E, kako je podvinjska Vinica bila na brdu, gore, a tako se zvala i drvena tvrđava, koju su Turci u 16. stoljeću spalili, carica Marija Terezija, dvjestotinjak godina kasnije, odlučila Podvinjce, kao i sva druga granična mjesta, spustiti dolje, malo niže i ušoriti ih. Tako Podvinjci više nisu bili u Vinici, već pod Vinicom, Podvinje.
Gdje su vinogradi, tu je vino, a gdje je vino tu je pjesma i šala. Mnoge su "mudre" misli izrečene,a neke čak i zapisane. Evo nekoliko koje odgovaraju na pitanje (neka se blogerice ne ljute) zašto je vino bolje od žene:
U vinu možeš uživati puno duže!
Vino nikada ne kasni!
Vino nikad ne boli glava!
Vino smiješ dijeliti s prijateljima!
Vino si smiješ priuštiti i javno!
Vino nije ljubomorno, ako naručiš drugo vino!
Vino se neće rasplakati, ako kući dođeš s još jednim vinom!
Ako promijeniš vino, ne moraš plaćati alimentaciju!
Tvoje će te vino uvijek strpljivo čekati, dok ti lunjaš okolo!
Eto, bilo je to nekoliko mudrih misli vinopija i neženja, a vinoljupci svoja mudrovanja ovako završiše:
Živjelo vinsko bure, živjela vinska čaša
Živjelo vino (hik!), što teče u grla naša!
Izvor: Divan skitnje
novacura@ Ne vidim problem da se neko osjeća domaćim čovjekom u Slavoniji ako su mu roditelji iz nekog drugog kraja ili je on sam negdje drugdje rođen. Ovo naravno vrijedi i za sve druge krajeve. Nikada Boro (koliko ja znam)... Prikaži sve nije sakrivao svoje korjene, jednako kao i što se ne stidi pokazati odakle dolazi i gdje živi.