Ružica Vukovac na sjednici Županijske skupštine(Foto: Ž.G./SBplus )
'Možda smo nepovratno uništili kompletnu prehrambenu industriju, svakodnevno ubijamo proizvodnju mesa i mlijeka, nemamo baze sjemenskog i sadnog materijala, trudimo se što jače oporezivati sve segmente proizvodnje poljoprivrednih proizvoda pa je tako država jedva dočekala mjere ruralnog razvoja kako bi poljoprivredniku lupila nove obveze i davanja na modernizaciju proizvodnje odnosno nabavu novih strojeva.'
Županijska
vijećnica MOST-a nezavisnih lista, Ružica Vukovac, autorica je najdojmljivijeg
izlaganja današnje sjednice Skupštine Brodsko-posavske županije koji je uslijedio nakon šeste točke dnevnog reda, Izvješća o stanju u poljoprivredi na području Brodsko-posavske županije u 2017.. 'Svoje' detaljno izvješće i
analizu stanja u poljoprivredi posljednjih nekoliko godina, nakon što su prisutni čuli ono službeno, Vukovac je pročitala gotovo
u jednom dahu, dok su se oni koji bi zbog tog stanja trebali biti zabrinuti
dosađivali, iziritirani dužinom njezina govora u trenutku kada ih je tek malo
dijelilo od pauze za ručak. Izvještaj temeljen na činjenicama i točnim brojkama
rezultirao je brutalnom istinom o uništenju prehrambene industrije, gušenju
stočarstva i ratarstva u Hrvatskoj, koje je vijećnica, nekadašnja vlasnica
farme u Velikoj Kopanici, osjetila i na vlastitoj koži pa je teško bilo skriti
i emocije. No, to nije bilo kukanje ili srcedrapajući poziv upomoć, bila je to rijetko
viđena istina u iznošenju stajališta iz stolica Velike vijećnice zgrade
Županijske uprave. Kako govoru Ružice
Vukovac o stanju u poljoprivredi (o kojemu je pisao i SBplus, što nije zanimalo
mnoge čitatelje) ništa nemamo za dodati ili oduzeti, prenosimo ga u cijelosti.
"U komentaru Mosta nezavisnih lista na točku dnevnog reda –
Izvješće o stanju u poljoprivredi prvotno ću vas podsjetiti kako je - temeljem Ustava RH definirano da je suverenitet države Hrvatske neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv.
Zašto ću danas, kod izvješća o stanju u poljoprivredi na
našoj županiji, govoriti o suverenitetu RH? Gospodo, cilj mi je podsjetiti vas na jednu povijesno bitnu činjenicu. Jedno od
najjačih oružja na svijetu je hrana, kroz povijest - ratovi su se gubili zbog
nedostatka hrane za vojnike.
Neka ovo Izvješće bude posljednje sramotno izvješće o budućnosti i opstanku hrvatskog sela i hrvatske države!
Jesmo li u tom djelu, gospodo vijećnici, gospodo saborski
zastupnici, gospodo političari - očuvali
vlastiti suverenitet? Imamo li dovoljnu
proizvodnju hrane za sve vojnike i pilote koji će braniti naš suverenitet. Imamo
li dovoljno za prehraniti vlastiti narod i vlastitu djecu? Nažalost, nemamo! Ne da nismo osigurali nove proizvodnje,
već smo i uništili ono što su generacije prije nas krvlju stvarale. Podsjetit ću vas na povijest ne tako davne privatizacije,
otetu imovinu, ugašena radna mjesta, pokradene žitnice, i na stanje danas kada
Hrvati bježe iz domovine - glavom bez obzira.
I tko nam najviše bježi? Bježe upravo Slavonci koji su od
pamtivijeka primali nove sumještane, hranili ih kruhom (možda i među nama ovdje
sjede oni koji su kao djeca došli i bili domaćinski primljeni u Slavoniji).
Jesu li ljubav Slavoniji zaista vratili? Odlaze nam mladi, odlaze stari. No, moju su
općinu najvećim dijelom napustili dojučerašnji poljoprivrednici, odnosno
stočari. Ljudi koje je zemlja i životinja hranila, školovala, gradila u ljude.
Oni su u ovim negativnim brojkama o kojima govori ovo izvješće. Upravo oni su
među više od polovice ugašenih OPG-ova
na području naše županije.
I ne, nije se ovo dogodilo slučajno. Upravo je politika svojim pogodovanjima, svojim nerazumijevanjem proizvodnje, nakaradnom podjelom
zemlje, nakaradnom privatizacijom PIK-ova, propustima i trgovinom utjecajem –
učinila ovo Slavoniji. Nitko drugi nego politika. Upravo ta politika nastavljala
progoniti Slavonce s njihovih ognjišta. Pitate se kako? Političari donose zakone kojima guše poljoprivrednike,
zakone kojima pogoduju pojedinim skupinama, a to nikada nisu bili proizvođači
hrane čija je želja živjeti od rezultata svoga rada. Političari su, samo tijekom mandata ove vlade, donijeli ukupno 24 zakona bez prethodne procjene učinaka. Ne zanima ih kakve će
posljedice zakoni proizvesti. Država propada, narod se iseljava, narod gladuje,
a politiku ne zanima kakve zakone donose. Mislim da svi u ovoj prostoriji znamo
zašto je to tako. U Hrvatskoj smo navikli da se zakoni donose za određene
grupacije u društvu. Na žalost, grupacija stočara nikada neće doći na red.
Veliki dio grupacije ratara također je u nemilosti politike.
Upravo zato su pokazatelji u izvješću takvi kavi jesu. A ja
ću vam dodatno pročitati pokazatelje naše „uspješne" poljoprivredne proizvodnje
(PDF dokument s pročitanim podatcima priložen je ovom članku)."
U pojedinačnoj je raspravi Ružica Vukovac nastavila svoje
izlaganje:
"Spomenula sam kako smo do sada sustavno uništavali, a možda smo i
nepovratno uništili kompletnu
prehrambenu industriju, svakodnevno ubijamo proizvodnju mesa i mlijeka, nemamo
baze sjemenskog i sadnog materijala, trudimo se što jače oporezivati sve
segmente proizvodnje poljoprivrednih proizvoda, pa je tako država jedva
dočekala mjere ruralnog razvoja kako bi
poljoprivredniku lupili nove obveze i davanja na modernizaciju proizvodnje
odnosno nabavu novih strojeva. Drugim riječima politika sa svojim zakonima sprječava konkurentnost i
opstanak hrvatskog sela.
Da vas podsjetim, nedavno je u Saboru izglasan Zakon o OPG-u,
zatim Zakon o nepoštenim trgovačkim praksama, ali i jedan od temeljnih zakona
kojim smo mogli promijeniti sliku Slavonije – Zakon o poljoprivrednom zemljištu.
Potrudit ću se ukratko vam prenijeti stanje na terenu
vezano na ova tri zakona:
Zakon je donesen po hitnoj proceduri, a onda mjesecima čekamo pravilnike i slušamo tvrdnje kako je na selu sada stanje bolje.
Zakon o obiteljskom poljoprivrednom
gospodarstvu (N.N. 29/18).
Ovaj zakon se ne primjenjuje
jer se čekaju pravilnici. Zakon je donesen po hitnoj proceduri (za one koji ne
prate pojasnit ću – hitna procedura se primjenjuje samo u slučaju velike
opasnosti po opstojnost države!), a onda mjesecima čekamo pravilnike i slušamo
tvrdnje kako je na selu sada stanje bolje.
No kada pitate poljoprivrednike znaju li kako će ovaj zakon
donijeti novine u smislu:
- dozvole za obavljanje poljoprivrede stranim državljanima koji kupe hrvatsku zemlju
- kako će definiciju Trajno obavljanje djelatnosti porezna uprava svrstati u djelatnosti, kao na primjer, obrt uz rad i s tog aspekta, ukoliko pređete iznos prihoda od 80,500 kn
(a u to se ubrajaju godišnje potpore, sva prodaja kao i financiranja
poljoprivrede od strane županije kao i korištenje mjera ruralnog razvoja za
nabavu mehanizacije) obveznici ste doprinosa za mirovinsko, zdravstveno osiguranje prireza i ostala davanja kao i
poreza koji, ukupno, za „paušaliste" iznose više od 8.500,00 kn godišnje ?
- kako će temeljem ovog zakona imati dodatne troškove u
smislu novih odlazaka u Agenciju za plaćanje i brojnih upisa u registar,
- kako će se morati opredijeliti za dopunsku
djelatnost prerade, mada većina njih obavlja preradu samo ako ne uspije prodati
svježi, odnosno primarni, proizvod
- kako će imati dodatne troškove izrade ploče s nazivom OPG-a
Poljoprivrednici za
ove novine uopće ne znaju!
Napominjem kako niti jedna država članica, koja ima
razvijenu i konkurentnu poljoprivredu, nema Zakon o OPG-u, osim Hrvatske.
Ovim zakonom nismo uspjeli ništa doprinijeti ne razvoju već opstanku poljoprivrede.
Zakon o
zabrani nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom (N.N. 117/2017).
Učinak zakona na terenu je
sljedeći: početkom primjene Zakona u 4 mjesecu 2018. godine, malo se prodrmao
sektor trgovaca, dobavljača i ostalih sudionika, a onda su pravnici jačeg u lancu (navedenih) pronašli da se odnosi ugovorom mogu
drugačije odrediti te je zaključak da se proizvođači ne osjećaju zaštićenije s
obzirom na zakon, da se i dalje vrše otpisi i povrati robe na teret
proizvođača, u startu se skida 10% količine na ime otpisa, potpisuju se bjanko
ugovori u kojima se navodi količina proizvoda no bez ikakve garancije prodaje, a
da ne spominjem ostale uvjete u kojima proizvođači rade, a nisu u području ovog Zakona kao, na primjer, odredba da ne mogu legalno dobiti prodajni prostor na
štandu bez da prodaju cijele godine i ostalo. Pitam vas koji poljoprivrednik u
hrvatskoj može imati proizvod tokom cijele godine i koji je to proizvod
talijanski limun ili...
Dakle niti ovim zakonom nismo
uspjeli ništa doprinijeti ne razvoju već opstanku poljoprivrede.
Pozivam sve saborske zastupnike neka prekinu s praksom donošenja otegotnih zakona, bez prethodne adekvatne i potpune procjene učinka sada i odmah.
Zakon o poljoprivrednom zemljištu (N.N.
20/2018).
U Slavoniji pojedini načelnici odbijaju provesti
raspodjelu zemljišta, već sada se manipulira buduća raspodjela kroz Programe
raspolaganja koji su nepotpuni, stočari, iako su na papiru stavljeni u prioritet
kod raspolaganja – dolazak do zemljišta u vlasništvu RH ipak je za njih nemoguć,
nakon što ih se izigralo u prethodnim natječajima i zemljište se najčešće
oduzimalo upravo njima, a dodjeljivalo podobnima, da bi zadržali proizvodnju –
stočari su uzimali u zakup privatno zemljište od drugih fizičkih osoba.
Novim zakonom im upravo te sitne, i po tri stotine puta skuplje, nesigurne, daleke rascjepkane površine smetaju da bi došli do državne zemlje, one koja je
okrupnjena i lako dostupna jer zakon o
poljoprivrednom zemljištu upravo te površine izjednačava. Izjednačava privatnu
tuđu i državnu zemlju prilikom izračuna omjera broja stoke i raspoloživih
oranica. Jednako tako od stočara se očekuje da pune tri godine hrani stoku, a
nema zemlje, tek tada bi stočar bez zemlje mogao konkurirati moćnicima koji
zemljištem raspolažu zadnjih dvadesetak godina.
Ovaj zakon, s pravom to tvrdim, ugasit će preostale
farme i poslati i njihove krave u klaonice. Jesmo li i mi odgovorni? Svi. Do jednoga. I puki
dizači ruke i oni koji su propustili dobivene prilike.
Na kraju, poštovani zastupnici, pitam vas kako ćemo
obraniti suverenitet Hrvatske? Kako ćemo zadržati mlade? Kako ćemo ruralni dio
hrvatske, koji su naveli da čini 90 posto teritorija Hrvatske, sačuvati od daljnjeg
propadanja? Kako će Jedinice lokalne samouprave osigurati javnu rasvjetu i komunalne
aktivnosti za ono malo stanovnika (pretežito umirovljenika koji si mogu
priuštiti život na selu) kada u selu u kojem je nekad živjelo - karikiram - 100
domaćinstava i preko 5000 stanovnika, je ostalo svega 50, koji ne mogu podnijeti
teret računa za cijelo selo? Hoćemo li im isključiti javnu rasvjetu, prestati
odvoziti otpad, pustiti da ih poplavi voda iz kanala koji se ne čiste?
Nažalost
zastupnici, danas je život na selu luksuz, poljoprivredom na kamenom kotaču se
mogu baviti samo umirovljenici za vlastite potrebe, a naši mladi beru jabuke i
šparoge diljem Europe i sudjeluju u natalitetnoj politici drugih država članica
EU.
Zbog toga, pozivam sve saborske zastupnike neka prekinu s praksom donošenja otegotnih zakona, bez
prethodne adekvatne i potpune procjene učinka sada i odmah. Spustimo se među
narod, jer vlast u Hrvatskoj proizlazi iz naroda i njemu pripada, a sve kako bi mogli svi mi pozvati svoju djecu da s nama
grade budućnost u Hrvatskoj i ostvaruju snove svojih predaka.
Neka ovo Izvješće bude posljednje sramotno
izvješće o budućnosti i opstanku hrvatskog sela i hrvatske države."