Iako su proizvođači mlijeka odustali od prosvjeda i blokada prometnica, pravna bitka za održavanje dosadašnje cijene mlijeka i obje premije koje im je država isplaćivala nastavlja se i za razliku od onog prvog načina, ovaj drugi podupiru svi. Smanje li otkupljivači svoju cijenu te ukine li država jednu od dviju premija, barem polovica sadašnjih proizvođača, kažu, neće preživjeti, a kod onih sretnijih, proizvodnja će stagnirati.
Podsjetimo, osnovnu cijenu mlijeka donedavno je činio dio koji su plaćale mljekare, a kretao se u rasponu od 2,50 do 2,70 kuna po litri, ovisno o razredu, odnosno o količini proteina i mliječne masti. Na tu je cijenu išao i državni poticaj (potpora) od 50 lipa za mlijeko 1. razreda koji se uplaćivao izravno proizvođaču i taj poticaj ostaje i dalje. Na to su imali pravo svi proizvođači, a onima čije je mlijeko kvalitetom bilo u 1. razredu, država je, točnije Ministarstvo poljoprivrede, dodavala još 42 lipe po litri, ali isplata tog dodatka, prema potpisanoj promemoriji, trebala je ići samo do 31. listopada 2011. godine. Bitno je napomenuti da kod nas mljekarska industrija otkupljuje gotovo isključivo mlijeko 1. razreda tako da je više od 90 posto mljekara ostvarivalo i spomenute dodatne 42 lipe po litri. Ovaj dodatak na otkupnu cijenu i poticaj formiran je u vrijeme kad je cijena mlijeka na europskom tržištu bila dosta visoka pa je država, da bi pomogla prerađivačima, ali i zaštitila proizvođače, išla s još jednom potporom.
Jednostranog rješenja nema
- Treba se prisjetiti da su 2011., kao izuzetno sušna, i 2010. godina, kao izuzetno vlažna, bile vrlo teško razdoblje za cjelokupnu poljoprivredu, a pogotovo za proizvođače mlijeka. Zbog loših vremenskih prilika u 2010. godini, voluminozni obrok koji čini 65 do 75 posto osnovnog obroka, bio je nekvalitetan. Prošle godine voluminozni obrok je bio kvalitetan, ali je hrane bilo manje tako da se sada pojavio manjak krme, a proizvođači, da bi zadržali količinu i kvalitetu proizvedenog mlijeka, posežu za većim koncentriranim dijelom obroka. Naravno, kupnja hrane dodatno poskupljuje proizvodnju i diže cijenu mlijeka.
Jako je važno to da smo sve poticaje i povrat na kapitalna ulaganja, ali i vlastitu zaradu investirali u proizvodnju i proširenje gospodarstva.
Inače, svi ulazni troškovi naših poljoprivrednih proizvođača veći su nego u okruženju i dovoljno je samo prisjetiti se koliko je cijena mineralnog gnojiva u Hrvatskoj viša u odnosu na cijenu istog tog našeg gnojiva preko granice gdje ga je Petrokemija iz Kutine izvezla. I druga stvar – mnoga su naša poljoprivredna gospodarstva financijski preopterećena pri čemu su na naplatu došle i glavnica i kamata, a isplate poticaja prilično kasne tako da su se mnogi proizvođači našli u vrlo teškoj situaciji.
Treba spomenuti da je kod ostvarivanja kredita za podizanje farmi, za koje je država vršila povrat novca na kapitalna ulaganja, uvjet bio da korisnik osigura od 0,5 do jednog hektara po grlu za proizvodnju hrane i oni su to, barem formalno, učinili. No, dogodilo se da kod raspisanih natječaja za prodaju državnog poljoprivrednog zemljišta nisu svi uspjeli, kako su planirali, pa su došli novi problemi. Na kraju, poljoprivrednici su, uz kredite iz operataivnih programa hrvatske Vlade s povratom ulaganja koji su odobravani uglavnom za gradnju objekata, dizali i komercijalni kredite kojima su kupovali dodatnu opremu, silose i poljoprivredne strojeve tako da su sada u velikim kreditima. Jednostranog rješenja ove situacije nema i nikome ne može donijeti dobro.
Proizvođači i prerađivači mlijeka moraju sjesti za stol, pogledati kako uključiti banke, a Ministarstvo treba pomoći kako i koliko može. Nastavi li se ovako, veliki broj proizvođača mlijeka u Brodsko-posavskoj županiji, na čijem je području oko 90 farmi s barem 20 muznih krava, neće moći dalje. Gospodarstva s dugom tradicijom u proizvodnji mlijeka, koja nisu ulazila u prevelike kredite te su najvećim dijelom osigurala zemljište, ipak će preživjeti, kaže Mato Nikolić, viši stručni savjetnik za stočarstvo u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori.
Iako nije izravno vezan za proizvođače mlijeka kojima kasni isplata premija te uz sve spomenute probleme, zbog manjka novca u državnoj blagajni, gotovo cijele prošle godine nije bilo isplate poticaja niti za ratarsku proizvodnju. Sve je to stvorilo veliki vakuum dok poljoprivrednici, istovremeno, svoje obveze moraju uredno servisirati. Koliko će ih u tome uspjeti, a koliko će farmi završiti na bubnju, vidjet će se vrlo brzo.
Svaka kuna od potpora i zarade u proizvodnji
Josip Boić iz Banovaca na čelu je velikog obiteljskog gospodarstva koje se bavi proizvodnjom mlijeka i koje je od 2002. godine, kad je morao ući u sustav PDV-a, registrirano kao obrt pod nazivom Lipa. Uz vlasnika Josipa, u Lipi su zaposlena i njegova braća Željko i Zdravko, a od proizvodnje mlijeka žive i njihova majka Slavka te Zdravkova obitelj u kojoj je četvero djece. Obitelj Boić se oduvijek bavila stočarstvom, a braća su posao preuzela nakon očeve smrti, odnosno prije 15-ak godina. Tako su, nakon gradnje suvremene farme i kupnje potrebne mehanizacije i strojeva, s 20 muznih krava ubrzo došli na njih 90 koliko ih trenutačno imaju. Danas raspolažu s nekoliko traktora od kojih dva rade samo na farmi, kombajnima, silokombajnima... bez kojih se ne može obraditi 230 hektara zemlje, proizvesti hrana i opslužiti 150 grla stoke.
Na gradnju farme smo se odlučili kad je 2005. godine Vlada pokrenula operativni program za razvoj stočarstva, a cijena mlijeka bila tri kune po litri tako da je sve izgledalo dosta optimistično.
- Na gradnju farme smo se odlučili kad je 2005. godine Vlada pokrenula operativni program za razvoj stočarstva, a cijena mlijeka bila tri kune po litri tako da je sve izgledalo dosta optimistično. Sazidali smo farmu kapaciteta sto muznih krava, a sad ih imamo 90, plus 40 steonih junica i još toliko ženske taladi koju ostavljamo, dok svu mušku telad prodajemo uz napomenu da držimo mliječnu holstein friesien pasminu. Krenuli smo s površinom od 60 hektara koju smo polako povećavali tako da sada obrađujemo oko 230 hektara na kojima uspijemo proizvesti svu potrebnu hranu i to nam dosta pojeftinjuje proizvodnju. Od tih površina, oko 160 hektara je zakup, stotinjak je u državnom, a ostalo u privatnom vlasništvu. Od kredita koji smo preko HBOR-a dobili iz operativnog programa u iznosu od 2,8 milijuna kuna sazidali smo farmu i kupili 50 junica, a onda smo, uglavnom na lizing, kupovali mehanizaciju i opremu tako da sada imamo sve što nam treba, kaže Boić.
Visoki ulazni troškovi
- Jako je važno to da smo sve poticaje i povrat na kapitalna ulaganja, ali i vlastitu zaradu investirali u proizvodnju i proširenje gospodarstva. Mjesečne obveze za kredite i lizinge sada su 50.000 kuna, ali za godinu-dvije dio će biti isplaćen i bit će nam lakše, ali od planiranih proširenja smo, barem za sada, odustali. Cilj nam je da koliko-toliko zadržimo postojeću proizvodnju koja je prošle godine iznosila 480.000 litara. Mlijeko predajemo Dukatu, a prosječna cijena koju smo prošle godine postigli iznosila je 2,70 lipa bez državnih poticaja. Sad nam Dukat otkupnu cijenu snižava što za naše gospodarstvo znači da bi za mlijeko iste kvalitete kakvo smo imali lani, dobili prosječno 2,20 lipa. Na njih bi se prema novim uvjetima dodalo još samo onih 50 lipa državnog poticaja što je drastično smanjenje konačne cijene. I ta nova cijena, sama za sebe nije toliko loša, ali problem mljekara u Hrvtaskoj su vrlo visoki ulazni troškovi poput sjemenske robe ili umjetnog gnojiva što nam hranu čini vrlo skupom, rekao je Josip Boić.
Stočari su kod nas došli u apsurdnu situaciju u kojoj im se više isplati prodati uzgojene žitarice nego ih ulagati u stoku
Prema Bojićevim riječima, stočari su kod nas došli u apsurdnu situaciju u kojoj im se više isplati prodati uzgojene žitarice nego ih ulagati u stoku. Usprkos svemu, Josip je siguran da će njihovo gospodarstvo opstati, ali ne zato što će sve troškove moći podmiriti iz proizvodnje mlijeka nego zahvaljujući činjenici da su zasijali velike površine pa će manjak zarade na mlijeku kompenzirati prodajom ratarskih kultura. Doduše, vjeruje da bi i iz samog mlijeka uspio podmirivati obveze, ali ništa ne bih mogao ulagati u proizvodnju tako da ona sigurno stagnirala.
Zbog problema izazvanih blokadom Dukata, mlijeko se nije odvozilo četiri dana, ali su ga Boići uspjeli spremiti u laktofriz tako da im ništa nije propalo. Poslije toga, predaja mlijeka je išla redovito, ali se prvi put dogodilo da je isplata predanog mlijeka kasnila nekoliko dana. Josip i njegova braća nisu se pridružili prosvjednicima jer ne vjeruju da se njima nešto može postići. Ako Vlada sama ne shvaća da treba pomoći poljoprivrednicima i stati na njihovu stranu u pregovorima s mljekarskom industrijom, onda prosvjedi, kažu naši sugovornici, i blokade mogu donijeti samo nove nevolje.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
Granicar02.03.2012. u 23:02
Na selu sada imate više primatelja socijalne pomoći nego krava. Za koji mjesec il možda jednu godinu broj proivođača mlijeka past ce sigurno ispod 10.000 a nekad smo ih imalo 57.000 svaka druga kuća je predavala mlijeko. A zasto nebi... Prikaži sve netko za dvije, tri pet krava predavao mlijeko bolje da nesto radi a ne bude na državnoj sisi. Nemoraju svi imati farme od nekoliko milijuna kuna. i da zanimljivo kako sam čuo samo u nasoj županiji se neotkupljuje mlijeko "druge" klase bas me zanima tko je za to kriv.
-
ivance02.03.2012. u 13:20
I ja sam digao kredit i kupio opremu za uzgoj šampinjona. Do nedavno sam uredno prodavao robu na pijaci ali sada više ne ide ,jer je cjena šampinjona pala. Smatram da vlada treba nešto napraviti, Neki dan sam blokirao ulaz... Prikaži svez na pijacu kod otkupljivača, i tražio da mi plate veću cjenu za šampinjone. No oni kažu da mogu nabaviti jeftinije iz uvoza. Jedan mi je ćak rekao ako smatram da posao uzgoja nije isplativ, da zatvorim obrti i bavim se nećim drugim. Jer kao on je stolar, pa je isto propao jer nema posla. Trenutno mi gljive trunu, i bacam ih svinjama, ali neću ih prodati ispod cjene za koju mislim da je ispravna. Isto tako neću niti prekinuti sa tim poslom jer je to jedino što znam raditi. Baš me zanima gdije će me taj stav odvesti. On ne shvaća da meni novac stvarno treba i da sam navikao imati.
-