5051
Prikaza
1
Komentar
SLAVONSKI BROD/TRNJANSKI KUTI - Čim su čule gazdaričin glas digle su pravu graju približavajući se kukuruzima bačenim na tlo. Bijele i nešto tamnije, guske i patke pa i domaće kokoši unose živost i ukras su seoskog dvorišta na skromnom obiteljskom gospodarstvu Nade i Pave Ostojčić u Trnjanskim Kutima.
Nekada su gotovo sva seoska dvorišta bila puna gusaka no sada su rijetkost, a i Nada ih je počela uzgajati kada je prije nekoliko godina, kaže, na dar dobila dvije guske, guska i pet guščića. "Odgojila sam ih s ljubavlju i velikom željom da se jato proširi. Oni su rasli i napredovali i evo danas imam svakodnevnu zanimaciju".
Sve to danas prodaje premda, najprije podmiri domaćinstvo pa onda narudžbe prijatelja i poznanika a na kraju što ostane završi na tržnici. Jer svi znaju da Nada radi na starinski način, životinje hrani s domaćom hranom (koju također sami proizvode), a povrće koje nudi iz plastenika ili s otvorenog vrta također pokušava proizvesti što je moguće više ekološki.
"Domaća hrana tako proizvedena doprinosi zdravom životu pa ju prije svega radim za djecu, obitelj, ali uvijek ostane i za prodaju". Da to već znaju i dugogodišnji kupci najbolje ilustrira činjenica što Nada srijedom i subotom na tržnici do osam sati ujutro sve rasproda i ide kući. "Potražnja mesa dobre kvalitete je velika, ističe vlasnica, prisjećajući se djetinjstva kada je svako dvorište bilo puno gusaka i pataka.
A meso gusaka je od davnina dobro poznata delicija, pogotovo na današnji dan, 11. studenog, blagdan sv. Martina, kada se diljem kontinentalne Hrvatske slavi prelazak mošta u mlado vino. Blagdan Martinja, obilježava se prema nekim izvorima, baš na taj dan jer je 397. godine pokopan Sveti Martin iz Toursa, zaštitnik vinara i vinograda. No zašto se na taj blagdan jedu baš guske, čula je i Nada, kroz priču da se skromni legionar iz 4. stoljeća sakrio među guske da ga ne bi proglasili biskupom, no one su ga svojim gakanjem odale pa su od tada po kazni glavna hrana na Martinje.
Danas će se u mnogim domovima pripremati punjene ukusnim nadjevom od jetrica ili punjene kestenjem, jabukama... ali izvrsne su, kaže Nada, i dimljene u pušnici pa pripremane na razne načine. A ako je nekome prevelika i skupa guska može kupiti patku koja ima slično tamno ukusno meso. Sve je naravno preporučljivo zaliti mladim vinom.
Primamljiva je to priča koja potvrđuje kako ni u ubrzanim vremenima tradicija ne mora zamrijeti dok ima ljudi poput Nade koja je spremna uzgajati guske, patke ali i povrće na tradicionalan način.
Naravno osim mesa, nekada je vrlo traženo bilo (a čini se ponovo dolazi u modu) i čijano bijelo perje za jastuke i jorgane a Nada danas koristi i guščija krila kao peruške, veće za čišćenje čađi iz peći a manje za premazivanje kiflica i pita. "Danas me pogotovo traže guščiju mast kao dokazani lijek protiv bronhitisa, kod prehlada i slično", dodaje domaćica koja ne prestaje s radom po cijele dane.
Na OPG su se ona i suprug odlučili iz nužde prije dva desetljeća kada su ostali bez posla. Krenuli su najprije s povrćem. Na hektaru zemlje iza kuće te na duplo više u njivi, pokušavaju proizvesti ekološki, prskanjem koprivama i sličnim prirodnim preparatima. Sada u vrtu ima još kasnog kupusa, a posadila je za proljeće luk, bijeli i crveni, grašak, dok u plastenicima već raste salata koja će prispjeti za Božić.
"To nam pomaže uz skromnu mirovinu. A ako bude slab vrt, zbog suše kao ove godine onda pečem pekmeze od kajsija, šljiva, šipka...pa se nadoknadi. Put od vrta do tržnice i stola je dug i trnovit, tu su već i godine, poneka bolest ali nedam se", kaže živahna domaćica, koja nosi najveći dio obaveza.
No ima tu puno i radosti, od jutarnjeg "razgovora" s guskama, patkama, zečevima...do pogleda na živopisno dvorište ispunjeno cvijećem, raznobojnim bundevama i drugim plodovima koje je sama posadila.